Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2013. slavit će 20. godišnjicu osnutka, ali i prestati s radom. Nakon oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, a u iščekivanju presude šestorici Hrvata iz vodstva nekadašnje Herceg Bosne i HVO-a, možemo podvući crtu pod rad Haaškog suda koji je i sam nedavno u Sarajevu i Zagrebu, a trebao je i u Beogradu, održavati konferencije o naslijeđu MKSJ-a. Nakon što je MKSJ u četvrtak oslobodio bivšeg kosovskog premijera Ramusha Haradinaja te Idriza Balaja i Lahija Brahimaja, za Srbiju je taj sud sramota svjetske politike. Donedavno je i u nas bilo takvih povika. Kakav je objektivan doprinos tog suda uspostavljanju pravde, osobito za sve žrtve, pitali smo i dvojicu odvjetnika s haaškim iskustvom, Željka Olujića i Antu Nobila, čije su pozicije prema doživljajima u javnosti ideološki suprotstavljene. Odvojeno imaju slične prigovore, a neočekivano su komentirali rezultat naše analize haaških optužbi protiv 160 muškaraca i Biljane Plavšić.
Zasad je osuđeno 89 osoba (manji dio nepravomoćno) na 1380 godina zatvora, s tim da je 67 Srba iz Srbije, BiH i Hrvatske osuđeno na 1124,5 godine zatvora, 14 Hrvata iz BiH na 183 godine, petorica Bošnjaka na 41,5, dvojica Albanaca na 19 i Makedonac na 12 godina. Haaški sud nije osudio nijednog Hrvata za zločine nad Srbima u Hrvatskoj, jer je slučaj Norac preuzeo zagrebački Županijski sud. Sud je oslobodio 18 osoba (sedmoricu Hrvata), 11 optuženika je umrlo, a protiv šestorice nije bilo dokaza pa su optužbe povučene. Trojica haaških optuženika ubijena su pri uhićenju, a pet ih se ubilo, sve Srbi. Zbog privođenja posla kraju, protiv 14 manje bitnih optuženika povučena je optužnica, a četiri slučaja prepuštena su nacionalnim sudovima.
Među optuženima su bila dvojica predsjednika Srbije (kao i Republike Srpske), ali nijedan nije osuđen, dvojica ministara obrane, desetorica generala iz Srbije i Republike Srpske...
Za odvjetnika Olujića loše je što je MKSJ već u Statutu bio definiran kao ad hoc, privremeni sud, te što nije predviđao kažnjavanje agresora. Samo osnivanje suda, za što je inicijativa dolazila i iz Hrvatske, dobro je za međunarodnu pravdu te za generalnu i specijalnu prevenciju. I Nobilo smatra da je na globalnoj razini MKSJ opravdao postojanje jer bi inače teško bili procesuirani zločini međunarodnog prava vlastitih državljana.
– Bez Haaga, Milošević, Karadžić, Mladić... nikad ne bi završili u zatvoru. Haag je procesuirao sam vrh odgovornosti za ono što se dogodilo te je potaknuo nacionalne sudove, doduše sporo i nedovoljno, ali ipak jest, na procesuiranje “vlastitih” ratnih zločina – kaže Nobilo. Obojica odvjetnika složila su se da je neprocesuiranje vojnog vrha na čelu s Veljkom Kadijevićem, Blagojem Adžićem... te baš Vukovara, uz Srebrenicu simbola zločina, veliki propust suda u Haagu. Olujić smatra da je to izravna posljedica toga što nije predviđena inkriminacija agresije na što je on, kaže, upozoravao kao manjkavost haaškog Statuta već kod osnivanja.
– Sud je imao ograničene kapacitete i morali su biti selektivni, ali ta je selektivnost morala imati logiku koja bi zahvatila generalštab JNA – tumači Nobilo. Što se pak procesuiranih predmeta tiče, “naći ćemo u svakom 101 zamjerku”, dodaje. Olujić prigovara sporosti rada suda, čemu je pridonijelo i angažiranje sudaca iz cijeloga svijeta koji nisu poznavali specifičnosti događanja na ovom području, kao i što su primjenjivana načela anglosaksonskog prava, što se tu nije dobro “primilo”. Iako smo s odvjetnicima odvojeno razgovarali, i Nobilo je stavio isti prigovor dodavši kako su “u prvom naletu birani neprofesionalni suci, profesori prava i ratni funkcionari UN-a..., a ne profesionalni suci pa su suđenja bila nekvalitetna”. Uz dislociranost suda od mjesta zločina, umjesto da se sudi u središtu zbivanja, recimo u Sarajevu, kao i Olujić, službeni jezik suda mu je nedostatak za koji on drži da je posljedica “imperijalnog stava o francuskom i engleskom”. Umjesto da je jezik bio u nekoj varijanti razumljivoj na području bivše Jugoslavije.
– Politika je stalno bila prisutna i u sudu, a ne samo u tužiteljstvu, koje zbog pravičnosti i objektivnog utvrđenja materijalne istine nije smjelo biti u sastavu suda. Ti nedostaci u radu suda do rugla su dovodili pravdu – ustvrdio je Olujić, a na naš upit smatra li da i u Srbiji imaju objektivnih razloga za prigovore, uzvratio je: – Imaju i Srbi, jer sve što sam rekao nisam iznio sa specifičnog hrvatskog gledišta, već s univerzalnog gledišta. Riječ je o nedostacima zbog kojih taj sud neće ostati u povijesti upisan kao sud pravde. U njemu su odlučivali politički stavovi velesila, nije imao vlastitu policiju pa s te strane nije ni mogao biti efikasan. Jesu svi privedeni, ali zahvaljujući instrumentima nacionalnih država koje su priznale nadležnost MKSJ-a – napominje Olujić. To što su Srbima izrečene 1124 godine zatvora, a svima ostalima 255 godina, komentirao je:
– MKSJ je svojim statutom i duhom kažnjavanja politički sud koji je pokušavao unijeti ravnotežu kažnjavanjem sukladno stavu politike koja je govorila da su Srbi najviše krivi, pa Hrvati, a zatim ostali, pa se ne čudim tom omjeru.
A Nobilo kaže: – Haaški sud krenuo je od procjene CIA-e da su Srbi krivi 70 posto, Hrvati 20, Bošnjaci 10 posto i držali su taj balans koji su trebala pokriti i trojica hrvatskih generala, ali nije ispalo kako su arhitekti to zamislili po CIA-inim procjenama. Ali, taj omjer do kojeg ste došli i nije problematičan s obzirom na to da su Srbi vodili rat u RH i BiH preko marionetskih država i najveća odgovornost je objektivno na njima – kazao je Nobilo, koji drži kako će se omjer osuđenih Hrvata dramatično povećati s presudom preostaloj šestorici Hrvata iz BiH.
Mislim da niko nije odgovarao za Vukovar je to što je tadašnja tkz. JNA dobila blagoslov Amerike da sačuvaju bivšu Jugoslaviju. ( Naravno da joj nisu odobrili zvijerstvo koje su oni kasnije činili. ) Iz toga razloga nisu ni procesuiranoo ni vrhovno zapovjedništvo JNA.jer bi oni na sudu to obznanili. Sjetite se kad su pošli tenkovi na Vukovar. Dva dana poslije posjeta Američkog ministra vanj. poslova Beogradu.