- Nacionalnim se blagdanima obilježavaju pobjede u funkciji ostvarivanja državnosti, a ne porazi. Zato ne možemo slaviti kao blagdan niti jedan datum koji, recimo, obilježava križni put jer smrt i trenutni poraz nije za slavlje, ali moramo se toga prisjećati s dubokim poštovanjem. Tako ni pad Vukovara ne može i ne smije biti blagdan jer u toj smrti i užasu nema ničega što bi bio blagi dan i u čemu bi bilo primjereno praznikovanje ili blagdansko slavlje – poručio je Anto Đapić, čelnik stranke Desno i predsjednički kandidat.
Bio bi to, nastavio je, civilizacijski presedan, "potpuno suprotan identitetu hrvatskog naroda". Obilježavati taj datum svakako treba, dodao je, i to u organizaciji hrvatske države "jer to nije lokalna, veće državna stvar". Upravo je zato, kazao je, u svom predsjedničkom programu predvidio predsjedničku nadležnost i odgovornost za komemorativno spomeničke politike.
- Međutim, kada govorimo o pijetetu Vukovara, moram upozoriti hrvatski narod da pijetet znači duboko poštovanje i da nema potrebe koristiti tuđice, koliko god dubokoumno zvučale. Baš stoga želim intelektualcima, akademicima, svećenicima postaviti pitanje kada se i gdje u našoj narodnoj i katoličkoj povijesti umiranje i smrt blagovalo? Nije nikada, zato što je to protivno samoj naravi naše vjere i opstanka našeg naroda. Ne zvone zvona crkva na veliki petak, a slavi se Uskrs. Vukovar je umro 18. studenog da bi hrvatski narod živio i svoju životnu slavu stekao početkom oslobodilačke operacije Oluja. Zato je Oluja nacionalni praznik ili blagdan veličanja smisla vukovarske žrtve, ona je hrvatski narodni Uskrs, a dan pada Vukovara je naš veliki petak – poručio je Đapić.
Državni su blagdani, rekao je, krsni list hrvatske države, kroz njih definiramo tko smo, što smo, kada smo nastali i čemu pripadamo.
- Da li mi tretiramo da je hrvatska država nastala puno prije Domovinskog rata? Naravno da znamo da jest. Neoubičajeno mi je, stoga, što se, kada se krenulo u resetiranje državnih blagdana, nije posegnulo u dublju hrvatsku prošlost, što bi napravio svaki narod koji ima takvo bogatstvo.
Posve je nejasno, dakle, zašto aktualna vlast nije posegnula za Danom hrvatske državnosti s datumom 7. lipnja 879. godine, kada je papa Ivan VIII. dao priznanje knezu Branimiru, koje je tada bilo veće od priznanja ulaska u UN. Ako govorimo o modenroj hrvatskoj državi, onda 30. svibanj apsolutno ima prioritet, jer je toga dana formiran višestranački Hrvatski sabor. Sve kasnije odluke proizlazile su iz toga datuma – rezimirao je on.
Drug Đapić je usaglasio izjavu sa drugom Milanovićem. Taj dvojac bi mogao ujedinisti svoje snage i zajdeno u kampanju, Na žalost ni dva zajedno nisu za jednog normalnog.