Četvorica hrvatskih i jedan crnogorski državljanin u ljeto 2018. sastali su se kako bi dogovorili posao snova. Naime, zaključili su da bi mogli dobro zaraditi ako se ubace u trgovinu drogom. Konkretnije, u nabavi u i preprodaju marihuane. Za taj posao, sve što im je trebalo bili su dobri kontakti s one strane zakona i nekoliko kamiona. Prerađenih naravno. Dogovoreno je da Crnogorac bude taj, koji će preko svojih veza stupiti u kontakt s osobama iz Albanije. Albanija je, kao što zna kadet svake policijske akademije, narkomanski raj.
Obiteljski klanovi
Tamo se marihuana uzgaja gotovo na svakom koraku, tim se poslom bave cijele obitelji, a u te obiteljske klanove policija se ne može infiltrirati. I ne samo da se ne može infiltrirati već se u neka od sela koja se bave proizvodnjom marihuane i ne usudi ući. Stoga ne čudi što su “junaci” naše priče, s dobrim njuhom za posao, preko svojih albanskih veza dogovorili kupnju oko 500 kilograma marihuane. Na tako veliku količinu dobiva se popust, a kako se kilogram te droge na crnom tržištu u Hrvatskoj prodaje za 20.000 kuna, milijunska je zarada bila zagarantirana. Nakon što je dogovorena kupnja, smišljeno je i kako da se droga transportira. Rješenje su bili teretni kamioni s preinakama, gdje se dragocjeni utovar, skrivao ispod nečeg drugog. Voća, povrća, građevinskog materijala... I išlo je to “junacima” naše priče, od ljeta 2018. pa sve negdje do ožujka 2019. Kamioni s marihuanom išli su iz Albanije u Crnu Goru, zatim u Hrvatsku pa dalje u Zapadnu Europu. Droga se prije puta prema Zapadu skladištila na području Varaždina. Dio bi bio ostavljen za preprodaju u Hrvatskoj, a dio prepakiravan za daljnje putovanje i prodaju u Njemačkoj. I to se pokazalo kao greška. Jer iz nekog razloga ili, bolje rečeno, vjerojatno zbog kvalitetne insajderske dojave, teretni kamioni i skladišta našli su se na udaru policije i carine. A jedna malo detaljnija kontrola dovela je do toga da se početkom ožujka varaždinska policija mogla pohvaliti najboljim ulovom u svojoj povijesti. Jer pronašli su 500 kilograma marihuane te nešto amfetamina, čime su očito razbili dobro uhodani dilerski lanac.
Gotovo istovremeno, dok je hrvatska policija ponosno izvještavala o jednoj od najvećih zapljena marihuane posljednjih godina, njihovi beogradski kolege u tišini su spremali akciju protiv kriminalnog klana Amerika koji se bavio preprodajom heroina. Sumnjalo se da je taj klan, koji se 90-ih nije libio okrvaviti ruke u mafijaškim razračunavanjima te tu i tamo nekoga ubiti po nalogu Slobodana Miloševića, jedan od glavnih europskih opskrbljivača heroinom. Policijska akcija bila je do u detalj isplanirana, a početkom travnja odlučeno je da se krene s uhićenjima. Akteri su uhićeni u jednom beogradskom restoranu, doslovno s rukama u pekmezu. Jer kada je policija upala u restoran, osim osumnjičenika, među kojima je, osim Srba, bilo i Albanaca i Turaka, našla je i dva kilograma heroina. Heroin je, kako je pokazala kasnija istraga, u Srbiju prokrijumčaren u ukrasnim panelima. Krijumčarila ga je bugarska državljanka, koja ga je potom predala svojim kontaktima, a ovi svojima. Heroin je nabavljen u Albaniji, odakle je dalje prokrijumčaren u Tursku, Bugarsku te na koncu u Srbiju. Iz Srbije je trebao put Zapadne Europe, no zahvaljujući policiji, tamo nije stigao.
Ova dva događaja, s jedne strane su uspjesi hrvatske i srbijanske policije, no s druge strane i pokazatelj da je tzv. Balkanska ruta ponovno postala – aktivna. Naime, o “balkanskoj ruti” posljednjih godina više se govorilo u kontekstu ilegalnih imigracija no trgovine drogom. No da je ta ruta i što se droge tiče ponovo aktivirana vidljivo je i iz policijskih statistika, odnosno njihovih podataka o zapljenama droge. Iz podataka MUP-a tako proizlazi da je u Hrvatskoj tijekom 2018. zaplijenjeno, moglo bi se reći, rekordnih 4,7 tona marihuane, što je 66,4 posto više no 2017., kada je zaplijenjeno 2,8 tona te droge. Većina te marihuane otkrivena je ili na graničnom prijelazu Karasovići ili na Bajkovu što su, barem što se Hrvatske tiče, ulazne točke različitih pravaca “balkanske rute”. Lani je porasla i zapljena hašiša, pa je tako u policijske ruke palo 50 kilograma te droge, dok su 2017. zaplijenili svega 8,6 kilograma hašiša.
Dinamično tržište
Što se tiče zapljena heroina i kokaina, njih je 2018. bilo manje no 2017. Lani je zaplijenjeno oko 109 kilograma kokaina, dok je godinu prije hrvatska policija zaplijenila 483,8 kilograma te droge. Kada je heroin posrijedi, lani je u Hrvatskoj zaplijenjeno 5,5 kilograma te droge, što je gotovo 80 posto manje no 2017. kada je zaplijenjeno 26,8 kilograma heroina. Policijske brojke pokazuju da je tržište droga vrlo dinamično te da se brzo mijenja, odnosno da se proizvođači i distributeri droge prilagođavaju bilo geopolitičkim promjenama bilo potrebama svojih konzumenata. U oči upada i da hrvatska policija ima rekordne zapljene marihuane u posljednje dvije godine, a trend je nastavljen i prvih mjeseci ove godine, što bi se moglo povezati i s činjenicom da je američka DEA, Agencija za borbu protiv narkotika, 2016. svoj ured otvorila u Zagrebu. Dolazak DEA-e, zasigurno je pomogao policijama na ovim prostorima u lovu na razne dilere jer je DEA, za razliku od policija na ovim područjima, bolje opremljena, a vjerojatno i osposobljenija za infiltraciju u narkoklanove. Dubravko Klarić, iskusni kriminalist koji se godinama bavi tematikom zloporabe droga, smatra da ipak sve zasluge za porast zapljena u Hrvatskoj ne treba pripisati DEA-i.
– Oni jesu dobri, ali u pozadini svake policijske akcije koja rezultira velikim zapljenama i uhićenjima ipak stoji dobar policijski rad. DEA možda može pomoći s nekim informacijama, no policije na terenu su te koje onda dobivene informacije pretvaraju u konkretan posao koji na koncu dovodi do uhićenja i zapljena – kaže Klarić.
On upozorava i da praksa pokazuje da policija, bilo koja i bilo gdje, u pravilu zaplijeni tek 20 posto droge, dok joj ostatak iz ovog ili onog razloga prođe ispod radara. Drugim riječima, ni jedna policija na svijetu ne zna koliko je, primjerice, droge nesmetano došlo od točke A do točke B prije no što su organi reda presreli neku pošiljku čija se vrijednost mjeri u milijunima, kuna, dolara ili eura. Što se tiče “balkanske rute”, Klarić objašnjava da je ta definicija u policijski jezik ušla još tamo 1979. kada su primijećene promjene u načinu distribucije droge.
– Zbog geopolitičkih prilika koje su tada vladale u tzv. Zlatnom polumjesecu droga nije više na isti način dolazila iz Afganistana, Turske i Pakistana pa su se narkoklanovi okrenuli Europi. Skovan je taj termin koji zapravo označava put od istoka prema zapadu, odnosno put koji je suprotan Putu svile. “Balkanska ruta” počinjala je u tzv. Zlatnom polumjesecu i išla je u tri smjera. Sjeverni je vodio od zemalja tzv. Zlatnog polumjeseca preko Mađarske, Bugarske i svih zemlja Istočnog bloka. Na tom je putu bila i Hrvatska, a i ostala jer droga iz tog smjera i danas u Hrvatsku ulazi preko graničnog prijelaza na Bajakovu. Južni je smjer išao preko mora prema Italiji, a srednji je išao preko Grčke i Makedonije. U posljednjih 20 godina, zbog ovih ili onih razloga, te bi rute možda nakratko odumrle jer su kokain i heroin uglavnom dolazili morskim putem iz Južne Amerike. No “balkanska ruta” ponovno je dosta aktivna, a ne treba zaboraviti da njome ne dolazi samo droga već i ljudi, i to iz zemlja visokog migracijskog rizika – kaže Klarić.
Iako je trgovina drogom lukrativan posao, na kojem se godišnje, prema procjenama Europola, zarade oko 24 milijarde eura, Klarić upozorava da je od dilanja droge opasniji kriminal koji je povezan s njom.
Krvavi ratovi klanova
To se prije svega odnosi na ubojstva, a koliko je u pravu, vidi se na primjeru Crne Gore i Srbije u kojima posljednjih godina bjesni rat mafijaških klanova koji se bore za prevlast na tržištu droge. U tom ratu, koji je izvezen i izvan granica tih zemlja, pa su se pripadnici suprotstavljenih klanova ubijali i u Beču i u Amsterdamu – do sada je ubijeno 30 ljudi. Posljednji u nizu žrtva bio je Veselin Vukotić, koji je prije nekoliko dana ubijen u Kotoru, a s obzirom na to da se smatra kako je on bio vođa jednog od klanova, ne treba sumnjati da će se krvava spirala nasilja nastaviti.
Crnogorska i srbijanska policija godinama nemoćno gledaju taj krvavi pir po ulicama svojih gradova, do kojeg djelom dolazi i zbog njihove nesposobnosti da se obračunaju s nositeljima organiziranog kriminala, ali i zbog korupcije. Jer javna je tajna da mafijaške organizacije na ovim prostorima, a i šire, nerijetko imaju svoje veze u policiji, sudstvu, politici... Takve veze dovode do toga da kriminalci uspješno izbjegavaju izlazak pred lice pravde, dok nam društva istovremeno postaju sve korumpiranija, nasilnija i nesigurnija. Začarani je to krug iz kojeg je teško izaći sve dok živimo u društvima koja njeguju kulturu nasilja, u kojima nenormalno postaje normalno, a normalno nenormalno te u kojima su moralni stupovi društva postali likovi čija se lica smiješe sa stranica crnih kronika.
VIDEO Policijski pas Maša otkrila drogu u vozilu
Pošalji 20 autobusa i stvori kaos na granici. Onda optuži Hrvatsku da ih zadržavaju bez veze, a naši popuste i smanje kontrolu.