Apsolutnu pobjedu odnio je drugu godinu uzastopno Krešimir Nežmah, sada već bivši učenik OŠ Matije Gupca i član saveza od svojeg četvrtog razreda. Krešo je tako postao prvi dvostruki pobjednik juniorske olimpijade u našoj kratkoj povijesti.
Očito je da mu se u školi sviđaju petice, a u natjecanjima jedinice na pobjedničkom postolju.
- U zadnjih 20 minuta sam ispravio grešku u prvom zadatku i navukao 4,5 bodova na trećem. Svejedno bih bio prvi.
Zagrepčani su opet briljirali
Juniori su imali četiri zadataka i četiri sata, svaki zadatak nosio je po 100 bodova. Pola sata prije kraja stanje je bilo vrlo zanimljivo, Nežmah 300, a Patrik Pavić 299,5. Činilo se da je Krešinoj nepobjedivosti došao kraj. No Patrik, učenik 7. razreda OŠ A. Kovačića i član saveza od jeseni 2015. godine, nadmašio je sve ostale, no Krešu nije uspio dostići. Ipak tata Niko je sretan jer je Patrik dokazao da je najbolji sedmaš u državi te se izborio za dres juniorske reprezentacije. Njihov mentor Ivan Šego razmišlja u šali boji li se Patrik svog prijatelja Nežmaha ili potajice radi za njega.
- Nežmah je nepobjediv. Ali možda u srednjoj školi budem imao šanse!, smatra Patrik i dodaje da je treći zadatak krivo shvatio i onda osmislio pogrješno rješenje i u potpunosti ga zabrljao, no ipak je uspio uhvatiti nešto bodova.
Zajedno sa desetak izvrsnih mladih programera Krešo i Patrik su se pripremali u savezu pod vodstvom prekaljenog Ivana Šege.
Uvijek se može biti bolji - nadmašiti sebe i pomaknuti svoje granice
U ZRSu su jako ponosni i na Eugena Bošnjaka koji se u godinu dana bavljenja s programskim jezikom C++ uspio izboriti i za nacionalnu juniorsku reprezentaciju.
- Njega smo prošlog ljeta kao početnika uključili u našu Ljetnu ligu. Odmah je pokazao da želi napredovati i zatim došao na ljetni kamp te nastavio raditi tijekom osmog razreda. Usredotočen je, beskrajno pošten i najviši, ponosan je Ivan Šego koji mu pomaže u programerskom usavršavanju. A Eugen uvijek daje sve od sebe, pa što Bog da.
- Po meni se uvijek može biti bolji, ne nužno od nekog drugog, nego nadmašiti i samog sebe i svoje granice pomaknuti, istina je koje Eugen itekako razumije.
Zdravko, tajnik ZRS-a je bio bolestan i imao skoro 40 temperaturu na dan natjecanja. No kad je čuo za Patrikov i Eugenov rezultat temperatura mu je od iznenađenja pala na 39.9, a ostale rezultate je očekivao. Zagrepčani su ponovno briljirali, imaju tri reprezentativca, najbolje osmaše, sedmaše i šestaše.
Vlatko Borevković i Marko Dorčić bili su najbolji među učenicima šestih razreda. Dok Vlatko programira još od prvog razreda, prebacujući se s košarke na programiranje i obratno, sjajni "Markan" je u savezu od četvrtog razreda.
- Uskoro je red na vama da se borite za repku, jeste li nestrpljivi?", pitao ih je Šego u slavljeničkoj šetnji gradom.
- Jako ćemo se trudit i pokušat bit što bolji sljedeće godine, smatra Vlatko, koji se s košarke na pripreme prebacio s rukom u gispu.
Staloženi Marko, kojeg prave pobjede tek očekuju, bio je jasan: "Daadaafadfadaa!"
Nakon slavljeničke zakuske pobjednička ekipa je prošetala gradom. Ema i Vlatko su se na kraju bratski razlegli. Marko je Emi čuvao leđa, Ivan Iambrešić je salutirao banu, Bartol Markovinović i Sara Lazarušić su ih zaokruživali osmjesima, a petaš Renato Krpan uživao je u društvu svojih starijih kolega.
Fotograf je likovao, a Banu Josipu Jelačiću se ponosno nasmiješio brk.
