Jedan od zadataka kolumnista i političkih komentatora jest kritizirati svaki loš potez Vlade i ponuditi potencijalna rješenja.
HDZ se razmahao i Plenković će maestralnom sposobnošću ulagivanja i potkupljivanja uspjeti namiriti sva gladna usta i umiriti unutarstranačke neistomišljenike. No u Hrvatskoj veću kritiku od vladajućih sada zaslužuje opozicija...
Bernardićev SDP trenutačno doživljava katastrofu. Odlazak vrlo važnih ljudi s jučerašnjeg sastanka Kluba zastupnika kulminacija je unutarpartijske borbe koja traje od dolaska Davora Bernardića na vlast, točnije, još od onda kad je nekolicina shvatila da vladavina čelične šake Zorana Milanovića vodi SDP u pogrešnom smjeru. No problem je SDP-a u tome što su oni koji su napustili jučerašnji sastanak i već su mjesecima glasni protivnici Davora Bernardića najodgovorniji za situaciju da su u Hrvatskoj glavna oporba Ivan Pernar i anarhisti iz Živog zida te bivši Vladin partner Most.
Bernardića ruše upravo oni koji su godinama šutjeli dok je bilo dobro. Bernardiću se protive isti oni koji su godinama držali leđa Zoranu Milanoviću i s njim haračili državom i strankom, na teret poreznih obveznika uživali u Taču, gušili svaku konstruktivnu unutarstranačku kritiku i rješavali se neistomišljenika.
I sad je SDP spao na to da je stranački predsjednik potpuno bezlični Bernardić, kojem je glavni problem što je zauzeo politiku kakvu je partija vodila od pedesetih godina prošlog stoljeća, punu marksističkih floskula i lažne borbe za radnička i ljudska prava. Osim njega, u prvi plan stavljeni su nesposobnjakovići poput Gordana Marasa, kojeg je partija ponudila za predsjednika besmislenog Istražnog povjerenstva za Agrokor. Kao da on ima ikakvih kompetencija za to i je li uopće takvo povjerenstvo, sastavljeno od političara koji su Agrokoru držali štangu, uopće potrebno. Ono bi služilo samo za politički obračun opozicije s pozicijom.
A Bernardić ne može biti kriv za raspad SDP-a jer on do sada ništa nije ni radio. Sve je odrađeno puno prije, stranka je godinama funkcionirala po pravom partijskom sistemu gdje su najgori dolazili u prvi plan, dok se zdrava pamet odstranjivala. I na kraju se hrvatska socijaldemokracija pretvorila u običnu borbu za stranačke pozicije koje omogućuju zapošljavanja na sigurnom mjestu, u toplom uredu javne uprave ili guranje u jednu od mnogobrojnih SDP-ovih civilnih udruga koje su na proračunu države.
HDZ ubire plodove, a platit će građani
I dok je situacija u oporbi gora nego ikada, HDZ-u je otvoren put za nova uhljebljivanja, zaduživanja, potpunu kontrolu MUP-a te Plenkovićev model vladavine "Mogu što hoću". Analiza Eurostata otkriva da je Hrvatska, uz Grčku i Cipar, rekorder u troškovima državne birokracije. Za opće javne usluge, koje obuhvaćaju rashode za izvršna i zakonodavna tijela središnje i lokalne vlasti, izdvajamo 9,1 posto BDP-a., a HDZ-ova koalicija zaposlila je najviše ljudi u državnoj i javnoj upravi od svih dosadašnjih.
No to se moglo očekivati kad su, umjesto Mosta, u koaliciju uzeli klijenteliste iz HNS-a.
Konstantno se najavljuju novi porezi, guši se poduzetništvo i samo se vučemo za oporavkom europskog gospodarstva, a Vlada pripisuje zasluge svojim nevidljivim reformama. A Hrvatska nema oporbu, ne postoji politička snaga koja će Vladu pritisnuti i podsjetiti da raspolaže novcem poreznih obveznika te da bi trebala raditi u javnom interesu.
Bernardić je sutra možda bivši, no hoće li novi vođa oporbe zaustaviti iseljavanje mladih iz države? Ne, pred njim su godine rada da najjaču oporbenu stranku učini dostojnom njezinih glasača, a onda napokon krene nuditi i neke konstruktivne prijedloge, po mogućnosti iz 21. stoljeća.
Ovi koji dižu bunu protiv Bernardića ni zucnuli nisu dok je Milanović bio prepustio HEP i druga bitna državna poduzeća Ivanu Vrdoljaku da ih vodi na najgori klijentelistički način. Plenković samo nastavlja tamo gdje je Milanović stao.