Subota 11. veljače
Zuroff ne vidi svjetlost jer je zaslijepljen mržnjom
Tko se iskazao govoreći istinu o etničkom čišćenju 750.000 Palestinaca 1948. godine? O ratnim zločinima u Sabri i Šatili? Ili, na primjer, o bivšoj izraelskoj ministrici vanjskih poslova Tzipi Livni, koju je belgijski sud optužio za ratne zločine u operaciji “Lijevano olovo” u kojoj je 2008. i 2009. ubijeno oko 1500 Palestinaca, uglavnom civila, pa joj se nedavno u Bruxellesu prijetilo uhićenjem? Na ta i mnoga slična pitanja odgovor će uvijek biti – Ephraim Zuroff iskazao se nije.
Ali zato direktor Centra Simon Wiesenthal svako malo u Hrvatsku upire prstom s kojeg kaplje palestinska krv, a on je svojim poštenjem nikad nije nastojao isprati. U povodu otkrivanja spomenika Stepincu u Osijeku, kaže da netko tko je podupirao ustaše i Pavelića ne zaslužuje počasti.
Finkielkraut i brojni drugi Židovi znaju da se Stepinac usprotivio ustaškim zlima i spasio mnoge ljude te bio jedna od rijetkih svjetlosti u mraku koji je s nacizmom pao na Europu.
Zaslijepljen mržnjom, Zuroff tu svjetlost ne vidi te zločine nad jednim nevinima prešućuje kako bi o drugim nevinima mogao govoriti krivotvorine. Baš kao što upravo čine Dačić i slični koji također ovih dana blate Stepinca, dok istodobno srpski mediji prenose, zna se koga, Zuroffa.
Nedjelja 12. veljače
Prodavaonica obraza J. Kosor – sve po deset kuna
Ne bi Jadranka Kosor zasluživala pozornost da nije savršen primjer njihala koje se kretalo od optuživanja ljevičara kao komunističkih zlikovaca do osvetoljubivog opanjkavanja HDZ-a u službi istih tih ljevičara i njihovih medija. Kao premijerka je u svađi s esdepeovcima u Saboru 2011. godine rekla: “To je crvena Hrvatska jer smo te metode vidjeli u doba komunizma. Namjeravate ukinuti i zabraniti HDZ i nakon toga nas ovi s britvom misle potjerati na Goli otok”.
S vremenom je britva zakopana a i “doba komunizma” se promijenilo pa je tako u jednom ljevičarskom listu upravo pljusnula saborskog zastupnika: “Nazivajući neistomišljenike ‘biološkim izrodima’ ili ‘jugokomunistima’... zastupnik Glasnović... krši temeljne ustavne vrednote, poput prava na slobodu misli i izražavanja.
No... problem je u tome što oni koji su odgovorni za državu i poštovanje zakona ne reagiraju na takve izjave.” Koji oceanski prostor za promjenu kursa! A uvježbavala se i na Sanaderu – ako je nekad za najteža zla optuživala jugokomuniste a sada ih štiti, tako je od Sanadera pravila kult ličnosti a kad je “dekultiviran” stavljene su mu lisičine na ruke. Prodavaonica obraza “Jaca” – sve po deset kuna.
Ponedjeljak 13. veljače
Hollywood brine pritisak na Hribara! Mo’š mislit’!
Ostavka redatelja Hrvoja Hribara u HAVC-u uskoro će uznemiriti stanovnike Marsa, no zasad je došla samo do Hollywooda. Dvije filmske udruge priopćuju kako “ugledni svjetski mediji Hollywood Reporter i Cineeuropa” pišu o “političkim pritiscima na hrvatsku filmsku zajednicu” koji su prijetnja i “cijeloj hrvatskoj kulturi”.
Mo’š mislit’! Hrvatski filmovi što ih je proizvela ta “zajednica” ne znače ništa ni Hollywoodu ni Americi, gdje o Hrvatskoj i njezinoj kinematografiji jedva išta znaju.
Ali i ovaj put valja priznati da su ljevičari, koji su se pobrinuli za spomenute informacije, ali prešutjeli kriminal u HAVC-u, jako dobro umreženi i da znaju opanjkavati i u zemlji i u svijetu. I predstavljati se kao žrtve “političkog pritiska” ne bi li što više izmuzli iz državnog proračuna za svoje džepove i za filmske krivotvorine o Hrvatskoj i Domovinskom ratu.
Sada cijela “filmska zajednica” maše napisima u “uglednim svjetskim medijima”, no svi su odreda i u filmskom miljeu i u “cijeloj hrvatskoj kulturi” svojedobno prešutjeli kritičku sprdnju u Češkoj s romanom “Što je muškarac bez brkova” Ante Tomića po kojem je snimljen najslavniji film te zajednice u režiji upravo Hrvoja Hribara, koji je od jedne nule napravio još jednu.
Utorak 14. veljače
Novosti nitko ne čita, ali oni koji ih pišu – zarađuju
Udruga U ime obitelji prosvjeduje protiv načina na koji se troši novac što se iz proračuna dodjeljuje Pupovčevu Srpskom narodnom vijeću za tjednik “Novosti”, koji širi mržnju i nesnošljivost prema većinskom narodu. I doista, logično bi bilo da su srpskom listu u Hrvatskoj najvažnije teme stanje u kojem žive Srbi, pogotovo teško stanje u selima, povratak izbjeglica, kultura, vjera, tradicija. No tih tema u listu, koji je nasljednik negdašnjeg “Feral Tribunea”, uglavnom nema (što je i shvatljivo, jer u njemu pišu uglavnom Hrvati, koje Srbi zanimaju samo kao toljaga, a ne kao ljudi).
Cijeli je nakrcan uvredljivim tekstovima o Hrvatskoj, hrvatskom narodu i Domovinskom ratu, obračunima s hrvatskim nacionalizmom, “ustaštvom”, Crkvom, nepoćudnim osobama itd. Rezultat? Pitam prodavačicu na jednom kiosku kako se “Novosti” prodaju.
Odgovara mi – te vam novine nitko ne kupuje, ne znam zašto mi ih šalju. Reže da bi sami sebe čuli, pišu da bi sami sebe čitali, ali im je udobno – jako su dobro plaćeni, oslobođeni su čitatelja, oslobođeni su svrhe poput samožive krave koja samu sebe doji, od mlijeka proizvodi mlijeko, i zaboravivši tele, staju, travu, sijeno, bika, ukućane, komunicira samo sa sobom.
Srijeda 15. veljače
Znamo kako se masonski ‘usavršava čovječanstvo’
Mediji pišu o bivšem francuskom masonu Mauriceu Cailletu, liječniku koji je “nakon 15 godina spoznao svoje zablude, otkrio vjeru i Boga i izišao iz tog mističnog svijeta”. U knjizi “Bio sam mason” piše o primanju u to društvo na kojem se novom članu čita i ova rečenica: “U ovomu hramu u koji tražite pristup neumorno radimo na traganju za istinom, koju nikada ne dostižemo, na proučavanju novoga morala, na prakticiranju solidarnosti u vidu materijalnoga i moralnoga poboljšanja, na intelektualnomu i društvenom usavršavanju čovječanstva.”
Znamo tko su bili najmoćniji masoni u prošlosti i tko su danas, pa znamo i kako se ostvaruju njihova “istina”, “novi moral”, “solidarnost”, “usavršavanje čovječanstva”... Kao revolucije, ratovi, krvoprolića, masovna stradanja i masovna ubojstva, rušenje nepoćudnih vlasti, kao pljačke afričkih, azijskijh i južnoameričkih zemalja zbog koje milijuni gladuju, ukratko – kao grabežljivi teror nad cijelim planetom.
No masoni su zakonito čedo svijeta u kojem se svi moćnici, pogotovo politički, pa i u Hrvatskoj, kite “usavršavanjem čovječanstva”. Na žalost, jednako je licemjerno i institucionalno kršćanstvo pa nas samo Bog može spasiti.
Četvrtak 16. veljače
Komunisti su progonili gayeve, a kriva desnica?!
Davor Bernardić aktivno je sudjelovao na prosvjedu homoseksualaca nakon što je u noćnom klubu bačen suzavac. Isti taj Bernardić obožava Tita pa valjda prihvaća i temeljne svjetonazore njegova režima.
Povjesničar Dean Vuletić je na sveučilištu Yale magistrirao s temom “Gay i lezbijska povijest Hrvatske: od II. svjetskog rata do 1990.” U razgovoru za jedan lijevi (!!!) hrvatski list Vuletić je u tekstu pod naslovom “Homoseksualci su za partizane bili ‘nakaze koje treba streljati’” svojedobno rekao kako se u komunizmu “homoseksualcima i transvestitima sudilo diljem Jugoslavije”.
Ali ne samo to! “U Dubrovniku su”, kaže Vuletić, “neki od optuženih vođeni ulicama vezani, pa čak i bili kamenovani, dok su se neka od najgorih suđenja odvijala u Rijeci, gdje su neki homoseksualci čak bili i ubijeni”. Za suzavac i nasilje nad homoseksualcima danas se optužuje desnica koja se za demokraciju pa i za njihove slobode borila u komunizmu iz kojeg je Bernardić od svoga Tita i svojih prethodnika partizana i komunista naslijedio najgora ponižavanja homoseksualaca, uhićenja, suđenja, Gole otoke pa i ubojstva! Smrt fašizmu, sloboda homoseksualcima!
Petak 17. veljače
Dvije su tu Hrvatske – Plenkovićeva i siromašna
Opet se pokazuje – postoje dvije Hrvatske. Hrvatska vlast s Andrejem Plenkovićem na čelu, koja se koristi svakom prilikom da se pohvali, i druga, Hrvatska naroda koja nema razloga da se veseli onome čemu se vesele vladajući političari i mediji. Dakle, postoji Hrvatska u kojoj se cijeli ovaj tjedan na sve strane razglašava kako nam rastu gospodarstvo i BDP i kako su sve povoljnije prognoze iz EU o našoj budućnosti, i Hrvatska u kojoj je nezaposlenost rekordna, u kojoj su krcate pučke kuhinje, iz koje se seli sve više ljudi, u kojoj se radi ali ne prima plaća ili prima ponižavajući minimalac, u kojoj je kilogram rajčice jučer bio 10 ili 12 kuna, a danas je 25 ili 30, a tako je i s mnogim drugim povrćem i voćem.
Dakle, postoji Plenkovićeva, Stierova, Marićeva, Dalićkina, Petrovljeva i HTV-ova Hrvatska kojoj je sve bolje i Hrvatska građana kojima je sve gore. Hrvatska koja maše postocima rasta i Hrvatska sa sve većim rastom postotka siromaštva.
>> Voditelj kluba Super Super: Na meti smo već 2 mjeseca
