Rektori iz Lige europskih istraživačkih sveučilišta (LERU), vodećih visokoobrazovnih institucija u Europi, proteklog su se vikenda sastali u Dubrovniku kako bi raspravili važnost financijske podrška iz Okvirnih programa EU za istraživanje i inovacije. Na skupu je ponajprije naglašeno kako ta sredstva trebaju biti ravnomjerno raspoređene u svim članicama, uključujući i srednjoeuropskim i istočnoeuropskim državama koje su okupljene u LERU CE7 grupu koja odnedavno okuplja sedam sveučilišta iz šire regije - iz Praga (Karlovo sveučilište, Češka), Tartua (Estonija), Varšave (Poljska), Budimpešte (Eötvös Loránd, Mađarska), Ljubljane (Slovenija), Zagreba (Hrvatska) i Beograda (Srbija).
O samom sastanku, ali i važnosti ulaganja u obrazovanje te u znanstvena istraživanja, razgovarali smo s profesorom Bertom Van der Zwaanom, predsjedavateljem LERU-a i Rector-Magnificus Sveučilišta Utrecht iz Nizozemske.
Koji su glavni zaključci sastanka Lige europskih istraživačkih sveučilišta u Dubrovniku?
Ključni je zaključak da su ovi susreti vrlo korisni radi razmjene informacija, najnovijih vijesti iz Bruxellesa, odnosno Europske unije, novosti oko financiranja, stvaranja zajedničkog stava svih tih sveučilišta koji će se prezentirati Bruxellesu – o važnosti znanosti, istraživanja.
Glavni je zaključak da ćemo nastaviti s ovim sastancima i to u ritmu od pola godine, a ključna je poruka: ulažite u istraživanje i visoko obrazovanje jer nema boljeg ulaganja u budućnost. Kratkoročno ulažete u promet, zgrade, infrastrukturu..., ali dugoročno, ulažite u visoko obrazovanje jer se to reflektira u svim segmentima društva. Napravite korak unatrag, pogledajte budućnost, pokušajte zaboraviti političke prijepore i mislite što će vašu zemlju učiniti sretnom – a to je znanje.
Koju korist sveučilišta imaju od udruživanja u LERU?
Prije svega, za članice LERU vrlo je važno da se čuje njihov glas i njihovi problemi. Ključni put za lobiranje u Bruxellesu jest kroz LERU, za dobivanje bodova i sredstava, ali najviše od svega – da se glas istraživača glasno čuje u Bruxellesu.
A sluša li netko u Bruxellesu, koliko vaši napori za jačim ulaganjima urode plodom?
Vrlo je teško postići da vas se sluša u Bruxellesu, ali LERU je kroz posljednjih 10 godina postao vrlo utjecajna organizacija koja se sad sluša, oni jako dobro znaju što mi želimo, jednako kao što i mi znamo što oni žele. No naš cilj nije samo glasno govoriti o našim zahtjevima i željama, nego i pomoći Europskoj komisiji u rješavanju problema, tako da je ta suradnja dobra za obje strane.
Jeste li zadovoljni suradnjom sa zagrebačkim sveučilištem?
Jesam, jako. CE7 je vrlo važan jer zajedno možemo upozoriti na sve probleme sveučilišta, pa i istočnoeuropskih sveučilišta, ne samo zapadnih. Zagreb nas je jako lijepo ugostio na posljednjem sastanku, i pokazao nam da Hrvatska ima izvrsne istraživače koji provode zanimljiva istraživanja te da je važno i njih što jače povezati s europskim fondovima za investiranje. Dosad je većina toga bila usmjerena prema najboljim sveučilištima kao što su Oxford ili Cambridge, no važno je da nove zemlje članice dobiju pristup tim sredstvima.
Investicije u znanstvena istraživanja za vas su vrlo bitna tema, posebice sada kada počinju pripreme za novi proračun EU za razdoblje 2021. – 2027, u kontekstu istraživanja i razvoja kroz novi Framework Program 9 (FP9). Želite da se ta sredstva za istraživanje i inovacije povećaju, očekujete li da će biti tako?
Vrlo je teško reći, pogotovo kada se EU bori s mnogim problemima, a jedan od njih je i Brexit. Ne znamo koliko će to utjecati na FP9, postoje indicije da će biti manje novca za nas, ali smo se poprilično angažirali u Bruxellesu da se to ne dogodi i da se sredstva povećaju. Vjerujem da će trebati određeno vrijeme dok ne doznamo što nas očekuje, ali uputili smo jaku molbu EU da nam poveća sredstva jer vjerujemo da novi Unijin budžet za istraživanje i inovacije treba iznositi barem 120 milijardi eura.
Spomenuli ste Brexit, strahujete li da bi on mogao biti razlog za rezanje sredstava?
Sigurno će zbog Brexita biti raspoloživo manje novca, što nikako nije dobro, ali s druge strane, tada britanska sveučilišta više neće moći aplicirati za sredstva, pa će više ostati za ostala sveučilišta. Sve što mogu sada reći jest da je jako teško predvidjeti u kojem će smjeru sve to ići.
Hrvatska je jedina zemlja u EU koja je od 2004. do danas smanjila ulaganja u znanstvena istraživanja i razvoj novih znanja unatoč tome što za tu svrhu već odavno izdvaja upola manje od prosjeka EU. Dok je europski prosjek izdvajanja za istraživanja i razvoj nešto više od 2 posto BDP-a, Hrvatska je lani izdvojila 0,79 posto, zbog čega se našla na samom začelju EU. Kako uvjeriti Vladu u nužnost većih izdvajanja za znanstvena istraživanja i razvoj?
Treba objasniti dugoročnu korist tih ulaganja, svuda u EU, ali i svijetu gdje se puno ulagalo u obrazovanje, a posebno visoko obrazovanje, rezultat je prosperitet, dakle najbolji način za bolju budućnost jest ulaganje u bolje visoko obrazovanje te znanstvena istraživanja. Puno je dokaza da ako sada kao Vlada uložite 1 euro u bolje i kvalitetnije obrazovanje te istraživanje, to se isplati u 10-20 godina.
Ali to je, na žalost, za političare predugo vrijeme za čekanje rezultata?
Tada bih ponudio drugih odgovor koji je rezultat istraživanja Lige europskih istraživačkih sveučilišta, a koje je pokazalo da ulaganje 1 eura u sveučilišta i visoko obrazovanje, društvu donosi povrat od 6,5 eura gotovo odmah – i to kroz nova radna mjesta, bolju popunjenost tih radnih mjesta kvalitetnijim kadrovima, više kvalitetne radne snage na tržištu, inovacijama. Dakle, povrat Vladina ulaganja je i kratkoročno ekstremno visok. Primjerice, u regijama gdje imate izvrsno visoko obrazovanje, kao u Londonu i okolici, u središnjoj Nizozemskoj, Njemačkoj, Danskoj, vidite da je to ulaganje u visoko obrazovanje zapravo i kratkoročno i dugoročno ulaganje u prosperitet.
Kako se financira vaše sveučilište, jer Hrvatska ima problem da većinom ovisi o državnim ulaganjima koja, nažalost, gotovo u cjelosti odlaze na isplatu plaća i održavanje, pa malo što ostane za sama istraživanja?
Moje sveučilište većinski financira država, 60 posto sredstava dolazi od države, a 40 posto nabavljamo od privatnih kompanija i EU fondova, dakle veliki iznos prikupljamo na tržištu. Nije isto u svim zemljama, ali vjerujem da dobar ključ upravo taj omjer – 60 posto primanja od države, te 40 posto koje prikupljate sami, ili čak 50-50 posto omjera.
Dakle, Vlada mora ulagati, inače je nemoguće imati dobre rezultate. Primjer Hrvatske pokazuje da je problem kad većina novca odlazi na održavanje, jer kod nas, od ovih 60 posto koje dobivamo od države, dobar dio sredstava odlazi upravo na istraživanje. Ako ne možete financirati nova istraživanja, to je problem. Znam da se zgrade moraju održavati, ali istraživanja troše i trebaju dosta novca, no u konačnici daju dobre rezultate.
Kako potaknuti privatni sektor na jača ulaganja u znanstvena istraživanja i razvoj?
Tako da radite dobra istraživanja, jer privatni sektor plaća samo dobra istraživanja, oni misle samo na jedno – ako sam uložio milijun eura u projekt, koliko sam zaradio nakon 5-10 godina, jesam izgubio taj milijun ili ga udvostručio što je dobro. Dakle, najvažnije je provoditi kvalitetna istraživanja. Druga stvar, što dokazuje moje sveučilište, ali i neka druga, radite temeljna (fundamentalna) istraživanja, ali istovremeno i istraživanja koja su usmjerena na rješavanje velikih problema. Tako mi radimo puno istraživanja o klimatskim promjenama, jer je vrlo zanimljivo vidjeti što se događa, ali i jer zbog tih promjena moja zemlja izdvaja milijune eura za gradnju nasipa i brana, upravljanje riječnim sustavima... Dakle, ako moji istraživači mogu pronaći rješenja za drugačije nasipe ili brane, što jesmo, ili za upravljanje riječnim sustavima, što jesmo, mnogi su to spremni platiti.
Zato, probajte naći temeljna istraživanja koja su zanimljiva društvu, ali i privatnom sektoru. Osim klimatskih promjena, zanimljiva su i zdravstvena pitanja, predstavili su nam se primjerice vaši hrvatski istraživači regenerativne medicine, to je vrlo zanimljivo privatnoj industriji. Moje sveučilište također puno istražuje u zdravlju, ali bavimo se i velikim gradovima – kako ih organizirati, kako rješavati prometne probleme, koji su socijalni problemi tih gradova, prijetnje terorizma... svi ti problemi su dijelom zanimljivi privatnom sektoru.
javnost to ne zanima, ali u insajderi znaju da je u znanosti komatozno stanje, primjerice: ima ljudi koji doktoriraju u 30-oj (dakle inteligentni i marljivi stručnjaci), rade na plaći manjoj od holdingovog tramvajca (bez pretjerivanja!), a u zadnje vrijeme poneki ostanu na cesti, jer država smanjuje broj radnih mjesta u znanosti. zapadnjacima je to nepojmljivo, ali mi smo zato tu gdje jesmo.