Da život može biti itekako surov i okrutan, osjetio je na svojoj koži i Emsud Mešić iz Orašca pokraj Bihaća, koji je godinama bez vlastita krova nad glavom, obolio, bez posla i stalnih izvora primanja. Bori se kroz život kako zna i umije, boravi u kontejneru i betonskom objektu – nedograđenoj kapeli pokraj ulaza u gradsko groblje “Humci” i živi od onoga što mu netko da kad očisti i uredi nečiji grob.
Ovaj betonski objekt na Humcima, pokraj ulaza u gradsko groblje, već dvadeset godina dnevna je soba u kojoj, kad nema posla na čišćenju i uređenju grobova, tijekom dana boravi beskućnik Emsud Mešić. Prije više od dvadeset godina ostao je bez svojega obiteljskog doma. Petnaest godina proveo je u ranije zapaljenoj baraci, a onda su mu dobri ljudi dodijelili, tek nekoliko metara dalje, željezni kontejner u kojem je blagovaonica i spavaća soba.
– Obiteljsku kuću nemam. Imaju je moja braća. Kad je bila ostavinska rasprava, ja sam bio u Njemačkoj. Odrekao sam se svega misleći kako ću cijeli život ostati u Njemačkoj u kojoj sam bio tri i pol godine. Tako sam potpisao da neću uzeti ništa. Međutim, dobio sam izgon iz Njemačke. Nisam mogao dobiti dokumente - kaže beskućnik Emsud Mešić, zvani Mrga. Za njega svi ovdje znaju. - Preko dana boravim u ovome betonskom objektu, nedograđenoj kapeli koja mi je dnevna soba, a spavam iza ovoga zida, u željeznom kontejneru, dodaje. Ne zna tko mu je dodijelio kontejner, ali smatra da je to Crveni križ ili možda Općina. O razmjerima nesreće govori i činjenica da je od dobrotvora dobio automobil, koji mu je ukraden.
Dobro,ne znam koliko je istinita ova prica ali postati beskucnik u danasnje vrijeme i nije tako rijedak slucaj.Dovoljno je da se razbolis,ostanes bez posla i jednostavno nedostatak srece u nekim situacijama.Znam da vecina misli da se to njima ne moze dogoditi ali zivot je cesto nevjerojatan i zato covjek treba biti sretan sa malim stvarima.