Zašto su je tukli, ona ne razumije. Slušala ih je, pokušala što bolje obaviti zadane poslove, samo da se ne ljute. Nije vrijedilo. Umjesto pohvale dobivala je batine. U malenoj sudnici općinskog suda u Kalesiji u BiH Bettina Siegner sa svojim se zlostavljačima, Slavojkom i Milenkom Marinkovićem, treba naći oči u oči 28. kolovoza.
Kako će taj susret izgledati? Hoće li se Slavojka Marinković smijati dok Bettina (19) bude svjedočila kao što se smijala dok je prošlog tjedna u sudskoj čekaonici čekala da njoj i njezinu nevjenčanom suprugu Milenku Marinkoviću počne, na kraju odgođeno, suđenje za sedam godina Bettinina pakla, koliko je, tvrdi se u optužnici, djevojka kod njih živjela kao ropkinja? Hoće li Milenko Marinković nakon riječi mlade Njemice i dalje pobjedonosno, kao prošlog četvrtka, dizati ruke u zrak ili će barem na tren spustiti pogled na tlo? I kako će na koncu izgledati susret mlade Njemice Bettine s majkom Christinom Siegner koja joj je okrenula leđa i stala na stranu svog supruga na papiru – Milenka Marinkovića?
>>Bettina: Tjerali su me da općim sa psom i prijetili užarenim nožem
Večernji list u posjedu je oba iskaza Bettine Siegner u kojima djevojka opisuje sva zlostavljanja u domu Marinkovićevih u gojčinskom zaselku Karavlasi, otkako ju je mati tamo dovela i ostavila negdje 2005.
– Milenka sam upoznala u Njemačkoj kad mi je bilo sedam godina. Kasnije se mati udala za njega, koliko je meni poznato, to je učinila da bi Milenko imao njemačke papire za boravak – objasnila je.
Hrana iz kontejnera
Kad joj je bilo jedanaest godina, majka, koja je iza sebe imala propali brak s Alfredom Siegnerom, muškarcem kojem je rodila sedmero djece, dovela je Bettinu kod Marinkovića u BiH. Rekla joj je da će tu ostati jer u Njemačkoj nemaju što jesti. Tada djevojčica znala je da je to istina jer su se hranili iz kontejnera. U kući u Karavlasima majku i kćer dočekala je i Slavojka Marinković. Do Bettinine petnaeste godine sve je nekako funkcioniralo. A onda je pošlo po zlu.
– Nisu mi dopuštali da jedem koliko mi je bilo potrebno i skoro sve to vrijeme ja sam bila užasno gladna. A Milenko i njegovi ukućani imali su dovoljno hrane i jeli su što su željeli. Meni nikada nisu dopuštali da jedem slatkiše. Jednom prilikom, jer bila sam jako gladna, uzela sam hranu ispred psa kojeg su Marinkovići imali i to sam pojela. Kad je to vidjela Milenkova kći Monika, istukla me štapom što sam pojela hranu za psa jer im je pas bio važniji od mene... Na glavi imam ožiljke koji su mi ostali jer me je Monika često udarala po glavi, a Milenkov brat Zoran također me tukao, pogotovo kad bi se napio... Supruga Milenkova brata Miloša, Olivera zvana Olga, nešto je slagala i ja sam to rekla Milenku. Onda me ona štapom izudarala po rukama čime mi je, mislim, slomila kosti u desnoj šaci i to na srednjem prstu i prstenjaku i odonda je to ostalo tako... – svjedočila je Bettina Siegner.
U optužnici protiv Marinkovića, u popisu ozljeda, spominju se i ti prijelomi kao i krvni podljevi na obje potkoljenice, desnoj natkoljenici i lijevom slabinskom predjelu te leđima. Spominje se i ožiljak na licu i da će te ozljede, koje je zadobila u najosjetljivijem razvojnom razdoblju, adolescenciji, imati bitan utjecaj na njezin budući život pa se stoga može očekivati da Bettina zapadne u depresiju, da bude agresivna, da zlostavlja druge, da njezino ponašanje bude rizično i suicidalno.
Dok su je ispitivali u sigurnoj kući, Bettina Siegner govorila je i o zlostavljanju Marinkovićeva brata Milutina koji ju je upaljačem pržio po rukama i nogama da ne bi zaspala. Rekla je i da je jednom, za kaznu jer je ukrala hranu, morala sedam dana spavati na podu kupaonice i kakve je batine dobila kad je pokušala pobjeći:
Svjedoči protiv kćeri
– Milenko me je našao i vratio kući. Slavojka me istukla strujnim kabelom, a zatim su me istjerali iz kuće i svezali za drvo. Bila je zima, a ja sam za to drvo ostala jedno vrijeme zavezana, sve dok se nisam oslobodila. Vratila sam se u kuću i tu su me ponovno počeli tući Milenko i Monika... – govorila je djevojka.
Kazala je još i da ju je Milenko Marinković nagovarao da ima seksualne odnose sa psima jer je “to lijepo”. Nije pristala. I dok se Slavojka Marinković u istrazi odlučila na obranu šutnjom, Milenko Marinković kazao je da djevojka u njihovoj kući nije zlostavljana, kako je imala sve što joj treba, da je nitko nije seksualno zlostavljao, no da ju je pokušao zavesti sluga koji je kod njega brao krastavce, ali tu je romansu spriječio Milenkov brat Miloš.
– Nisam primijetio nikakve tjelesne ozljede na Bettini Siegner svih ovih godina dok je bila kod mene – uvjerava Milenko Marinković.
Christine Siegner u cijelosti podupire priču svog supruga Milenka.
– Moja kći nije se ponašala dobro, krala je, lagala... Odvela sam je u Austriju kod snahe, ali i tu je krala, sve bi pojela što je mogla... – objašnjavala je zašto je kćer dovela u Karavlahe. Kaže da je Bettina u Njemačkoj išla u specijalnu školu, no kad ju je odvela, “ni jedna služba u Njemačkoj nije se interesirala gdje je”.
O ožiljcima na kćerinu tijelu kaže:
– Bettinu sam ja udarala jer je bila drska, lagala je, htjela je svašta od muškaraca. Možda su ožiljci od mojih udaraca, kad mi prekipi, ne gledam gdje udaram... Ona se nudila svim muškarcima pa sam ja to sprečavala. I Milenko je govorio da prestane s tim jer ona je pristojna djevojka, ali ona nije htjela pristati – rekla je Christine Siegner. U sudskom će postupku Marinkovićima biti jedan od svjedoka. Suđenje čeka u Karavlasima, u Milenkovoj kući.
Treba ovu zlu i prljavu familiju osuditi brzinski na zatvorsku kaznu, jer maloj nisu omogućili školovanje. Za zlostavljanja im treba suditi kasnije, dok trunu u zatvoru.