Do bosanskohercegovačkih demonstracija u Hrvatskoj malo je tko, izuzev filmofila i obavještenijeg dijela pučanstva, čuo za bosansku filmsku redateljicu Jasmilu Žbanić. Nakon što je u Mostar pristiglom premijeru Zoranu Milanoviću poručila: “Milanoviću, marš kući!“, za tu je redateljicu doznao i inače neobaviješten dio Hrvatske. U javnom se dobacivanju bosanske redateljice i hrvatskog premijera doznalo i da je Hrvatska toj filmašici nekoć dala tri milijuna kuna za film koji je, kako reče Milanović, gledalo stotinu ljudi. U toj se neobičnoj prepirci doznalo i da bosanska redateljica o Hrvatskoj i o Hrvatima razmišlja na politički stereotipan način. Po toj mentalnoj šabloni, kad god se Hrvatska i Hrvati nešto prihvate napraviti u BiH, u toj državi tobože uvijek nastane neki hrkljuš! Zbog te neobične svađe doznali smo i da Hrvatska još funkcionira kao da nije u EU, kao da je još uvijek u „našoj regiji“. Takav se način mišljenja vidi i u pričanju Jasmile Žbanić. U toj su psihološkoj i političkoj shemi Hrvati proizvođači kaosa u BiH, krivci za rat i za ćudljivi mir u Bosni i Hercegovini.
Takav način mišljenja za svoj politički postulat ima stav da su “Tuđman i Milošević dijelili Bosnu“. Po toj podvali Srbi se sve više amnestiraju kao začetnici rata i agresori, a Hrvati postaju jednako krivi kao i oni! Kao da se namjerno zaboravlja da su Hrvati svojedobno presudno glasovali za samostalnost te države, a Srbi bili protiv. Iz te temeljne krivotvorine dalje se konstruira zaključak da su “ustaše i četnici“ napali BiH. Zaboravlja se da su upravo Hrvati naoružavali tadašnje Muslimane, a današnje Bošnjake. Kao da se sasvim zaboravilo da su se u HOS-u zajedno borili Hrvati katoličke i islamske vjere, da su stotine tisuća izbjeglica iz BiH prebjegle u Hrvatsku. No agresoru i njegovim moćnim zagovornicima bilo je u interesu izazvati razdor i sukob među Hrvatima i Muslimanima.
I danas se u nekim bosanskohercegovačkim glavama zbog lakomislenosti pojedinih hrvatskih političara Hrvati krive ne samo za nedavnu prošlost nego uvelike i za turobnu bosanskohercegovačku sadašnjost. Ona bi bila puno vedrija bez tzv. Republike Srpske, a nje ne bi bilo da su današnji Bošnjaci u ratu oslobodili Doboj kao što su Hrvati oslobodili Kupres jer geopolitičari odavno tvrde da onaj tko drži Doboj i Kupres, taj ima i cijelu BiH.
Zbog ratnih trauma, namjernih krivotvorenja i mentalne tromosti te pretvaranja bosanskoga društva u bezlični “rasuti teret“, BiH je lišena sjećanja na zajedničku hrvatsko-muslimansku tradiciju. Perfidnim uklanjanjem te tradicije u Bosni i Hercegovini vjerojatno više neće biti Hrvata islamske vjere. Tako sve više nestaje i jedan fini, učeni, kulturni građanski sloj koji je često bio intelektualna sol BiH. Malo je vjerojatno da će više biti Hrvata sličnih Musi Ćazimu Ćatiću, Maku Dizdaru, Esadu Ćimiću i Fuadu Muhiću. Ostaci toga osebujnog kulturnog kruga ostali su samo u Hrvatskoj: Omer Mujadžić, Nerkez Smailagić, Sead Midžić, Osman Muftić, Fadil Hadžić te Feđa Šehović, Đelo Jusić, Husein Hasanefendić Hus, Tahir Mujičić, Tarik Filipović... Premda ne pripada takvom miljeu, Jasmila Žbanić je ipak dobila hrvatski novac za svoj bosanski film i za svoje, kasnije će se pokazati, protuhrvatske stavove. Istovremeno, dok je ta redateljica dobivala, naš filmski doajen Veljko Bulajić nije mogao dobiti potrebnu novčanu potporu za film o Vukovaru!? Zagreb i Split su bili voljni u tome sudjelovati, ali najveći hrvatski koncern nije.
Iz njega mu je neformalno poručeno da ne bi bilo zgodno davati novac za film o Vukovaru kada se poslovanje koncerna u Srbiji vrlo dobro razvija! Hrvatskoj državi očito do takvoga filma o Vukovaru i nije bilo osobito stalo. Hoće li slično proći i drugi naš doajen Antun Vrdoljak koji priprema film koji će kroz priču o generalu Anti Gotovini biti slikopis Domovinskoga rata? Naša država ni za taj naum ne pokazuje odveć interesa. Naspram toga, za film Hrvatskoj nepoznate bosanske filmašice nekoć nije bilo novčanih problema. Hrvatska je valjda jedina država kojoj je regionalno važnije od nacionalnoga!
Kako će Jasmila sutra doću u ZG i ljudima pogedati u oči ?. Reći to premijeru HR je sramotno. Pa tko je ona ??. Je li Milanović kao premijer dobar ili nije to neka netko drugi prosuđuje.