Božić je 1993. godine. Tišinu koja se tog zimskog dana nadvila nad gotovo zaleđeno jezero Čiče nedaleko od Velike Gorice iznenada prekida topot kolone od stotinjak ljudi koji gaze snježnom stazom ususret ledenom vjetru.
“Zvoni zvonce, čoban tjera ovce”, u kameru govori predvodnik grupe – on je Anto Pavlović, muškarac srednjih godina kojeg gomila šutke i poslušno slijedi do obale jezera, kada svi do jednog, na temperaturi zraka oko ništice, svlače odjeću i u kupaćim kostimima ulaze u ledeno jezero. Na snimci se čuje glasan plač djece i glas Pavlovića koji, toplo odjeven, viče na njih s obale. U kratkom kadru, koji traje tek nekoliko sekundi, u studenu vodu ulazi i mlada plavokosa žena, koja u naručju nosi djevojčicu – Pavlovićevu kćer Doroteu, u tom trenutku staru tek 26 dana.
Facebook-fanovi
Najšira javnost upoznat će je, međutim, čak 26 godina kasnije, nakon vijesti o smrti njezina oca, “doktora” Ante Pavlovića, proteklih dana. Danas zrela žena bila je jedna od 50-ak bližnjih koji su se u četvrtak na groblju Markovo Polje nedaleko od Zagreba od njega oprostili, nakon što je nakon kratke i teške bolesti preminuo u zagrebačkom KBC-u Sestara milosrdnica. Do posljednjeg dana dosljedan sebi, usprkos uznapredovalom dijabetesu odbio je konvencionalno liječenje i radije otišao u smrt.
Bez ikakve dvojbe, puno brojniji i “glasniji” oproštaj od Ante Pavlovića upriličen je na društvenim mrežama. Naime, prije desetak godina prognan iz javnog prostora i iz mainstream medija, kontroverzni kiropraktičar poznat po skandaloznom i nasilnom ponašanju sa svojom iznimno brojnom sljedbom nastavio je komunicirati putem formalnih i neformalnih grupa na Facebooku. Neke od njih utemeljio je osobno on, neke njegovi fanovi, a k tome se nerijetko pod punim imenom i prezimenom uključivao u rasprave na forumima koje su se bavile njegovim likom i djelom. No kao ključna poveznica između dr. Ante i njegove razgranate mreže sljedbenika pokazat će se i njegov osobni YouTube-kanal s čak 12 tisuća pretplatnika, koji su gotovo svakodnevno niz godina pratili brojne Pavlovićeve ludorije.
Upravo taj kanal danas je središnje mjesto virtualnog oproštaja s preminulim dr. Antom, kako ga nazivaju.
“Koliko puta sam se samo nasmijao gledajući sve što je radio u svom životu. Kad sam najtužniji bio, od srca bih se nasmijao njegovim dosjetkama. Jedan i neponovljivi Anto”, poruka je ožalošćenog obožavatelja. Drugi pak piše: “Naš dragi doktor preminuo u 63. godini, reinkarnira se i dolazi ponovo, i onda dižemo se SVI!!!”
Jedan od fanova zapisao je sljedeće: “Doktore, čuvaru kozmičkih tajni, predsjedniče, kapetane, zapovjedniče galaktičkih snaga, otišao si u društvo onostranih entiteta i tvoji zemaljski vojnici su pogođeni tvojim odlaskom. Čuvaj nas”. Osim tekstualnih poruka, fanovi su se s dr. Antom pozdravili i višeminutnim “Oproštajnim spotom”, sastavljenim od fragmenata Antinih “djelatnosti”, koji je u samo dva dana na YouTubeu pogledalo 20 tisuća ljudi. Brojne sekvence iz pokojnikova života prati zvučna kulisa, pjesma grupe Stijene uz stihove “Hej, čudan momak si bio, mislili smo svi da pomalo lud si ti. Ti na riječima grub si bio, u pjesmi drag i mio, tražio kruh i sol, pjevao rock and roll”.
I dok virtualna zajednica roni suze za dr. Antom, njegovi susjedi iz Donjeg Dragonošca, koji posljednjih gotovo 30 godina zbog njega nisu znali za mir, neskriveno su, naposljetku, odahnuli. Svojedobno je pretukao župnika i zvonara, starog susjeda profesora, razbijao automobile i spomen-ploče, napadao prolaznike sa spolovilom u ruci i vikao po cesti kako je on reinkarnacija Isusa Krista. No svima njima – i sljedbenicima i onima koji su ga se za života plašili i gnušali – ipak je zajednička jedna nepoznanica. Tko je, uistinu, bio Anto Pavlović?
Diplome iz SAD-a
Rođen je 1957. u Šurkovcu, maloj župi kod Prijedora u BiH, mjestu jake duhovne energije i prostoru hodočašća za katoličke vjernike iz cijele regije. Odrastao je kao deveto dijete u skromnoj obitelji.
– Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom i kasnije je studirao teologiju, ali nije otišao u svećenike, odnosno fratre (kći danas tvrdi da jest, op. a.). Inače, klasičnu gimnaziju završavali su samo odabrani i bila je to “najjača” škola u bivšoj državi. Učili su starogrčki, latinski, svirali više instrumenata, postajali vrsni umjetnici, doktori, pravnici, kemičari, geodeti itd. Ivo Andrić dobro ih je opisao u “Travničkoj hronici” i pripovijetkama u kojima se puno spominju franjevci iz BiH. Znanje koje su ti ljudi imali nedostižno je za današnje poimanje školstva, znanja. Anto je očito bio jedan od njih, a sad što je kasnije “skrenuo”, to je već druga “pjesma” – rekao je jedan od Pavlovićevih poznanika, koji nije želio javno otkriti svoj identitet.
Kada je točno Anto stigao u Hrvatsku, nije poznato, ali pretpostavlja se krajem 80-ih ili početkom 90-ih. Također nije poznato u kojem je dijelu života otišao živjeti u Švicarsku, no premda se na Googleu može pročitati da je tamo boravio u “ludnici”, od članova obitelji doznajemo da je ondje boravio kod svoga brata, jedinog s kojim je tijekom godina zadržao blizak kontakt, dok se ostatka obitelji, kako je govorio, Anto odrekao.
Pokušao je zasnovati i vlastitu obitelj pa je početkom 90-ih bio u kraćoj vezi s Gordanom, koja je rodila njihovu kćer jedinicu Doroteu. Također je poznato da je u jednom trenutku života živio u SAD-u, odakle se vratio s navodnim diplomama i certifikatima za obavljanje kiropraktike. Tijekom 90-ih u Donjem Dragonošcu otvorio je “Antin hram zdravlja”, kamo su bolesni ljudi masovno pohrlili na liječenje, koje je često podrazumijevalo uvrede, udarce i lomljenje naočala kao metodu trajnog rješavanja dioptrije. Na internetu se i danas olako može pronaći uznemirujuća snimka na kojoj tuče i ponižava jednog od svojih pacijenata: mladića udara laktom u trbuh, a zatim i nogom u glavu.
Jednom je prilikom tijekom emisije “Noćna mora” u trbuh udario i Željka Malnara, toliko snažno da je voditelj ostao bez zraka. Pa, ipak, ponovno ga je pozivao u goste. Baš kao i drugi televizijski domaćini, poput Ćire Blaževića koji je svojedobno vodio gledani show “Ćiroskop” na Z1, Petra Vlahova koji ga je ugostio na Novoj TV ili pak Denisa Latina koji ga je zvao u nekoć megapopularnu HTV-ovu “Latinicu”. Usprkos evidentiranoj sklonosti nasilju, Pavloviću su vrata medijskih kuća uvijek bila širom otvorena iz posve pragmatičnih razloga, jer je njegovo ime bilo sinonim za tiražnost i gledanost. No u jednom trenutku nijedan ozbiljan medij s njime više nije želio imati posla jer je češće boravio u zatvoru nego na slobodi.
Posljednji dulji boravak iza rešetaka od gotovo dvije godine priskrbio si je tako što je zlostavljao dječaka, tražio od njega da pokaže spolovilo pa to objavio na svom YouTube-kanalu. Zaradio je 22 mjeseca zatvora, a uvjetnom kaznom bio je kažnjen i dječakov otac. Pavlovića je policija opet privela krajem 2019. godine zbog sumnje da je fizički i psihički napadao svog 60-godišnjeg sumještanina, držao ga u ropstvu i teško ga ozlijedio. Veterinarske inspekcije na imanju nakon njegova uhićenja pronašli su pravo groblje životinja.
Tjedan dana u HV-u
Anto Pavlović počesto je isticao svoj doprinos u Domovinskom ratu, tvrdeći da je ratni put prošao s pripadnicima slavnog ATJ-a Lučko, no oni su to javno demantirali, navodeći da nikada nije bio u njihovoj postrojbi te da ne znaju odakle mu majice s obilježjima u kojima je često pozirao medijima.
No kako Večernji list proteklih dana doznaje, prema Registru branitelja, Anto Pavlović proveo je tek tjedan dana u odori Hrvatske vojske, kao pripadnik 175. zagrebačke pješačke brigade, od 30. prosinca 1993. do 7. siječnja 1994. godine, no prema zakonu sasvim dovoljno da kao hrvatski branitelj bude ispraćen uza sve vojne počasti, što uključuje stražu, plotune i zastavu preko lijesa koju je neki dan u suzama primila njegova kći.
– Ljudi o njemu pričaju svašta, ali on je za mene bio genijalac, pilot, karate-majstor, vrhunski liječnik i kiropraktičar, koji je u Americi završio nekoliko studija i otkrio nove tehnike centriranja. Mnogi su ljudi prohodali zahvaljujući njemu. Uvijek je težio tome da bude najbolji, a kada u tome ne bi uspio, osjećao je ljutnju – kaže danas Dorotea, tvrdeći da su u srazu s ocem deblji kraj izvukli samo oni koji su bili arogantni, nikada “iz čista mira”. A mir je ono što sada treba pronaći duša njezina oca Ante, ali i brojne žrtve njegove teške ćudi.
A imao je sve kvalifikacije da bude ministar obrazovanja....