Vlada je formirana, a politička javnost duboko je razočarana, i na ljevici i na desnici, kao što su razočarani i oni koji su glas dali Mostu. Razočaranost SDP-a i njihovih birača posve je razumljiva i nije ju potrebno dodatno obrazlagati. Da bi ostao na vlasti, SDP se pokušao dodvoriti Mostu, ali njihovom šefu Zoranu Milanoviću, bahatom kakav jest, to nije pošlo za rukom iako je potpisao sve što se potpisati dalo. Što se tiče HDZ-a, situacija je još gora. Na vlasti su, a kao i da nisu. Imaju prvog potpredsjednika Vlade, imaju glavninu svojih ministara, ali podjela plijena čini se sve dalja i dalja, a broj nezadovoljnika sve veći i veći. Ne mogu zadovoljiti ni svoje apetite, a kamoli sedam gladnih usta koje su sa sobom u koaliciji doveli na vlast i koja sad traže svoj dio kolača iako bi većina njih bez HDZ-a ostala daleko ispod praga prolaznosti. Neki, poput Darinka Kosora, ne kriju kako jedva čekaju da se Vlada raspadne pa tješe članstvo da će iz njihovih redova biti ministara u “drugom krugu”.
U isto vrijeme iz HDZ-a sve je glasniji jauk neutaženih ambicija pa Tomislavu Karamarku ne preostaje ništa drugo nego zaoštravati ideološke razlike, u čemu mu Milanović sa suprotne strane svesrdno pomaže. Nevjerojatno, ali ta retorika i dalje pali. Mostovci i oni koji su za njih glasali, unatoč čudu na izborima, sve su samo ne zadovoljni. U politič- kom braku očito ne cvjetaju ruže. U istom danu Ivan Šuker najavljuje političko kadroviranje, a Božo Petrov i dalje se kune u javne natječaje i sposobne, a ne podobne. Na tome je i dobio vlast. Hoće li i za njega moral postati relativna kategorija pa će, ruku pod ruku s Karamarkom, na dobro plaćene pozicije dovoditi ulizice, poslušnike i stranačke vojnike, još ćemo vidjeti. Kako je krenulo, sve je manje onih koji vjeruju da se to neće dogoditi. Istina, vlast nam glavinja od samoga početka. Afera Crnoja pokazala je da čovjek koji je u najmanju ruku “muljao” da bi od države dobio zemljište i stambeni kredit, a pokušavao je prevariti i za prirez, može svojevoljno, uzdignuta čela kao poštenjačina otići iz Vlade “sposobnih, stručnih i poštenih”. Ali, činjenica je da Crnoje više nema iako je Karamarko prijetio da će branitelji krenuti u novi rat. Ne obećava ni prva sjednica Vlade, na kojoj su novi ministri kao u zboru pjevali o potrebi novog zapošljavanja. Iako su poslije tvrdili da nisu tako mislili, šokiranim Mostovim biračima, po prirodi nezadovoljnicima, nakon toga već je bila puna kapa “reformi” i mnogi su se pitali zašto se, kao i ranije, nisu opredijelili za ustaše ili partizane. Prije aktualne, vlast smo nazivali ili lopovskom ili nesposobnom. I to je trajalo najmanje 20 godina. Vladu u kojoj je Most imamo tek dva tjedna. Priliku su dobili, a da bi pokazali znaju li drugačije, treba vremena. Oni koji su od Mosta napravili izborno čudo, očito, i dalje očekuju čuda.
