Premda znamo da su HDZ i njegovi partneri relativni pobjednici izbora za Hrvatski sabor i da je Domovinski pokret treća politička snaga u Hrvatskoj, koja bi mogla odlučivati o budućoj vladi, u ovome trenutku ipak još ne znamo kako će izgledati nova, šesnaesta Vlada Republike Hrvatske. No bez obzira na to, izborni rezultati pokazuju da većina hrvatskih građana, koji su na birališta izišli u solidnom broju, ne želi lijevu vladu niti želi Zorana Milanovića na čelu te vlade.
Dakako, to ne znači da Milanović i njegov asistent Peđa Grbin u sljedećim danima neće pokušati ostvariti svoj zvučni projekt nazvan "vlada nacionalnog spasa" (koji se u izbornoj noći transformirao u manjinsku vladu), no čak i kad bi nekim političkim akrobacijama u tome i uspjeli, ostaje činjenica da većina Hrvata takvoj vladi nije dala podršku. Slijedom logike, to bi značilo da takva vlada, ako bi se voljom čelnika desnih stranaka eventualno i oformila, ne bi bila odraz većinske volje hrvatskih birača.
Ovi izborni rezultati pokazuju kako na političkoj sceni konzervativne stranke trenutačno imaju izrazitu nadmoć u odnosu na stranke ljevice i stranke centra. To pak znači – s obzirom na javno poznat podatak da se generalno više od polovine hrvatskih birača svrstava u desni centar – da je "političko klatno" trenutačno otišlo još više udesno. U ovome trenutku, dok nam nedostaje još niz bitnih podataka za precizniju analizu, nezahvalno je zaključivati zbog čega se sve to dogodilo.
No posve sigurno može se reći da je za takav rezultat najzaslužniji Zoran Milanović, koji je svojim rizičnim, neustavnim potezom zapravo mobilizirao ne samo birače HDZ-a nego i birače koji nisu tradicionalni simpatizeri stranaka s desnoga dijela političkoga spektra. Ti birači očito su izišli na biralište kako bi spriječili Milanovića da svoj projekt ostvari sjedeći na dva stolca. Da im se njegov plan svidio i da su ga htjeli podržati, tada bi koalicija Rijeke pravde ostvarila barem pedesetak saborskih mandata.
VEZANI ČLANCI:
Bi li izborni rezultati bili drukčiji, odnosno bi li SDP-ova koalicija bila u boljoj situaciji da je Milanović podnio ostavku na dužnost predsjednika Republike i kandidirao se na listi svoje bivše stranke? Nitko to, naravno, ne može znati, ali sad se vidi da je njegovo kalkulantsko sjedenje na dva stolca bilo pogrešno, da je rezultiralo neuspjehom. Taj neuspjeh morao bi utjecati i na budućnost njegove političke karijere.
Može li, naime, itko zamisliti da se Milanović, unatoč neuspjelom pokušaju da sruši HDZ i svoga najljućeg rivala Andreja Plenkovića, kandidira na idućim predsjedničkim izborima? On možda i može unatoč gorkom okusu poraza, ali birači su mu poslali vrlo jasnu poruku. Predsjednički izbori još su daleko i do njihova raspisivanja puno se toga još može dogoditi, no u ovome trenutku teško je zamisliti da će Milanović na njima biti jedan od kandidata. Uostalom, teško je zamisliti da bi ga SDP, stranka koju vjerojatno čekaju nova unutarstranačka trvenja i previranja, ponovno podržao kao svoga kandidata.
S druge strane, Plenković može biti itekako zadovoljan. Nije ponovio izborni rezultat iz 2020. godine, ali pobijedio je u vrlo zahtjevnoj utakmici, na početku koje se činilo da mu političke okolnosti ne idu na ruku, da neće moći protiv "kuke i motike" koja je nasrnula na njega sa svih strana. Za potpuni trijumf ostaje mu onaj najvažniji korak – sastavljanje nove, svoje treće Vlade. Uspije li u tome, a izgledi nisu mali, postat će jedan od najuspješnijih političara u povijesti Republike Hrvatske.
GALERIJA HDZ-ovci rezultate izbora čekaju u poznatom zagrebačkom hotelu
Milanović je pokazao da je jedno veliko ništa.