Premda je prošlo gotovo tjedan dana od objave rezultata popisa stanovništva, u zraku još uvijek visi ona nevjerojatnost oko manipulacije brojem vjernika tj. katolika. Cijela je priča vrlo brzo razotkrivena i dokazano je kako katolici (i nešto pravoslavaca) pogreškom nisu popisani kao članovi svoje Crkve.
Državni zavod za statistiku i dalje ignorira činjenicu da ovu grešku hitno moraju ispraviti. Ne samo snagom elementarne logike, nego i silom vlastitih činjenica koje je objavio sam DZS.
Naime, ako se na popisu 78,97 posto ljudi izjasnilo kao katolici, a njih oko 160.000 popisano je pod “ostale kršćane” ali članove Katoličke crkve, ne treba mnogo truda da se ti pogrešno upisani prebroje također kao katolici. Jer samo katolici mogu biti članovi Katoličke crkve, zar ne. Pa ako u dvije rubrike o vjeroispovijesti (koje su bile posve nepotrebne u ovome za razliku od prošloga popisa) dobivate isti rezultat, zašto ne priznati grešku i reći kako je katolika u Hrvatskoj nešto više od 83 posto.
I to je, doduše, pad u odnosu na popis iz 2011. godine, no prvi medijski prikazi pada na 78,97 posto katolika u Hrvatskoj vrištali su sa svih internetskih portala u vrlo kratkom vremenu. Uz brojku da je Hrvatska osiromašena za gotovo pola milijuna ljudi i da će većina uskoro biti u dobi od 60 do 65 godina, lažna informacija o broju katolika dominirala je našim medijskim prostorom. Kao da je nekome bilo drago da se taj broj smanjio.
Kao da su katolici u ovoj zemlji neka pošast, pa je dobro da ih je manji broj. Kao da katolici nisu naše obitelji, najbliža rodbina, bake i djedovi, majke i očevi, djeca, susjedi, prijatelji i ljudi kojima smo okruženi. I ta će zločesta brojka od 78,97 posto, kao prvoplasirana u medijski prostor, ostati kao dominantna slika o broju katolika u Hrvatskoj, čak i da se DZS smiluje i prizna pogrešku i korigira svoj propust. A treba to učiniti. Odnosno, HBK to bi trebala tražiti službeno uime Katoličke crkve u Hrvatskoj. Jer će ovaj statistički podatak biti javna informacija tj. javna obmana.
Prvi su pogrešku primijetili i objavili je na društvenim mrežama jedan katolički portal (Bitno.net) i jedan katolički vjeroučitelj, vjernik laik iz Sisačke biskupije Ivan Glavinić. Zahvaljujući njima alarmirana je ostala javnost, no Glavinić je nastavio svoje analize oko prebrojavanja, odnosno proširio ih je na onaj često spominjani o udjelu “pravih” katolika u tome visokom statističkom postotku.
”Može se čuti i razmišljanje da je stvarni broj katolika manji, jer se stvarnim, pravim katolicima smatraju oni koji redovito – tjedno – idu na misu, koji svjedoče u društvu vjeru i zalažu se za katolički moralni nauk. Također se može čuti i tvrdnja da je tako veliki broj katolika ‘na papiru’ nestvaran budući da je velika razina korupcije”, piše vjeroučitelj Glavinić na svojem blogu, dodajući kako svi ti ljudi koji se izjašnjavaju kao katolici kao da govore: “Mi smo katolici, želimo to biti i takvima se priznajemo pred svojom državom i društvom”.
”Kada to imamo na umu i činjenicu da većina njih ne živi praktično taj svoj katolički identitet, onda moramo potražiti modele kako pristupiti takvim ljudima. Za mene, jedan od mogućih načina je da ih promatramo kao “malene” koji se u evanđelju često spominju. Treba paziti da ih se ne sablazni, da ih se ne gurne dalje od istine katoličke vjere, već ih treba Isusovom pedagogijom polako poučavati Očevoj riječi i pokazivati im njegovu brigu za njih. A ako ih promatramo kao malene, onda ih možemo smatrati onima koji su na margini Crkve: nisu u njezinom središtu čitavim svojim životom, ali joj pripadaju svojom voljnom odlukom za pripadanje njoj. A papa nas poziva da iziđemo prema ljudima koji su na margini. On, naravno, misli na odbačene.
Ali, kada dijelimo Crkvu na ‘prave’ katolike i ‘deklarativne’, nismo li mi sami odredili granice središta i margina, nismo li odbacili mnoge na te margine jer ih ne smatramo pravima’? Netko će reći: sami su se svojim nekatoličkim životom tamo smjestili. Ali ipak, mi se ne moramo i ne trebamo pomiriti s time. Ne trebamo se miriti s time da postoji neki jaz između nas i njih”, piše Glavinić.
Upravo i zbog toga DZS mora korigirati svoje podatke, a ne “prekrštavati” katolike u neke neidentificirane “ostale kršćane”, čiji je postotak od prošlog popisa porastao za vrtoglavih 1342,5 posto. Jer nužno se postavlja pitanje kome je trebala cijela ova igra sa smanjivanjem broja katolika? U zemlji kojoj tako drastično opada broj stanovnika i koja tako rapidno stari. I koja očigledno gubi svoj nacionalni korpus. Pa se postavlja pitanje, je li manipulacijom trebalo smanjiti i onaj vjerski. Možda. Ali ovoga puta nije uspjelo.
I ja bih korigirao kvadratni korijen iz broja dva da bude okrugli broj....