Vijest da je Dubrovačka biskupija u vlasništvu nekoliko trgovačkih društava iznenadila je javnost jer je kod nas još uvijek neuobičajeno da Crkva ima vlastite tvrtke i da se preko njih bavi biznisom.
– Siguran sam da gotovo sve biskupije imaju sličnu situaciju i da su mnogi biskupi registrirali tvrtke, preko kojih se odvijaju konkretna poslovanja. Riječ je uglavnom o istim stvarima kao i u Dubrovačkoj biskupiji, a to je npr. pitanje povrata Crkvi oduzete imovine, čije upravljanje, nakon što se vrati, preuzima tvrtka koju je osnovala konkretna biskupija – kaže nam naš sugovornik iz Crkve, jer su jučer svi doslovce bili “zakopčani do grla” o pitanju crkvenih tvrtki, bojeći se da iza objave informacija o Dubrovačkoj biskupiji, odnosno o ondašnjem dubrovačkom biskupu (a sadašnjem zadarskom nadbiskupu) mons. Želimiru Puljiću stoji rat lokalnih esdepeovaca, ali i dijela crkvenih struktura.
Žele biti transparentni
U službenim sudskim registrima, kao i na portalu poslovna.hr, nemoguće je pronaći tvrtku u vlasništvu Crkve, jer tražilice ne prepoznaju imena osnivača i vlasnika trgovačkih društava.
– To je ionako nevažno, odnosno važno je samo da tvrtka dobro posluje. U Dubrovačkoj biskupiji jedna je otišla u stečaj, a to nije ništa neobično u ovoj krizi, jer su mnoge tvrtke otišle u stečaj. To samo govori o želji Crkve da bude transparentna i da njezino poslovanje bude vidljivo svima, jer su svi ti podaci javni. Prigovara nam se da radimo na crno, piše se da će nam uvesti poreze na milodare i krštenje, a kada netko u Crkvi registrira tvrtku i uredno plaća poreze i doprinose po zakonima Republike Hrvatske, onda mu se opet insinuira da se bavi nečim nečasnim – kažu naši sugovornici iz Crkve.
Međutim, još nam je uvijek nejasan motiv zbog kojega je potrebno osnivanje trgovačkog društva u okrilju neke biskupije, jer su biskupije, kao i npr. župe i redovničke zajednice, “pravni subjekti” i imaju mogućnost otvaranja računa i poslovanja preko njega.
Sve je po zakonu
– Osim želje za transparentnošću, tajna je i u PDV-u, jer bilo koja crkvena pravna osobnost nema mogućnost odbijanja PDV-a kao pretporeza, što je moguće samo tvrtkama i obrtima, ali ne i ostalim krajnjim korisnicima, kao što su građani, ali i crkvene institucije. Znate li što to znači pri gradnji neke crkve, vrtića ili škole? Zašto onda ne osnovati tvrtku i cijelu investiciju umanjiti za 20-ak posto, a radi se o milijunskim iznosima. I sve je po zakonu, zar ne – govore naši sugovornici.
No, crkvene tvrtke još su uvijek obavijene velom tajne i isplivaju tek u obliku nekih javnih događanja, kao što je, prisjetimo se, bilo i u slučaju Dajla, kada je javnost doznala za postojanje tvrtke Benedikt d.o.o. u suvlasništvu Porečko-pulske biskupije, koja je upravljala vraćenim zemljištem u Dajli, a sve u suradnji s tvrtkom austrijske biskupije iz Linza. Također, talijanski benediktinci za povrat imovine u Dajli osnovali su u Hrvatskoj svoju tvrtku Abbazia d.o.o., koja se borila za njihova prava na Dajli.
– U Europi biskupije odavno imaju svoje tvrtke i stručne ljude koje njima upravljaju. To je posve normalno i zacijelo naši biskupi uvode tu europsku praksu u naše biskupije, odvajajući biznis i profano od svetoga i sakralnoga – kažu nam u Crkvi.
Ja razumijem da je novac potreban i d ase bez njega ne može. Treba za održavanje objekata, za katoličke gimnacije, caritasove pučke kuhinje, školovanje sjemeništaraca, pomoć misijama, crkve kao građevine naša su kulturna baština itd. - Međutim Isus je mladićudiću koji je poštovao sve zakone a izrazio je želju d aga slijedi rekao da proda sve što ima kako bi mogao slijediti Njega, i još dodao NEMOŽETE služiti Bogu i bogatstvu.