Vedran Ivanov (60), beskućnik koji je živio u svom automobilu parkiranom na zadarskom autobusnom kolodvoru, u utorak ujutro, nešto prije 10 sati, pronađen je mrtav. Tijelo je pronađeno u fiat mareji, u istoj onoj u kojoj je navodno živio otprilike dvije godine. Osim imena i prezimena te godišta beskućnika, policija nam ništa službeno nije znala reći.
Spavao na parkiralištu
Uz tvrdnju da će se uzrok smrti odrediti obdukcijom, još su nam samo potvrdili iz policijske postaje da je automobil bio u vlasništvu beskućnika i da je automobil talijanskih registracijskih oznaka. Vedran Ivanov vratio se navodno u Zadar baš iz Italije prije gotovo dvije godine. Otad su ga mnogi Zadrani, ali i brojni gosti koji su dolazili na autobusni kolodvor u Zadar mogli vidjeti kako spava pokriven dekama u automobilu. Unatoč tome pravu pomoć nije dočekao. Jedan od onih koji su mu pomagali je Pino Petani.
– Razgovarao sam s njime mnogo puta i ispričao mi je kako je u Zadru svojedobno imao neki lokal ili obrt bez kojeg je ostao ili su mu ga uzeli. Rekao mi je i da je otišao u Pulu gdje navodno ima dijete. Potom je otišao u Italiju. Vratio se prije možda dvije godine i od tada je spavao u svom automobilu na parkiralištu – rekao nam je Pino Petani i dodao kako je nedavno beskućnik morao i maknuti svoj automobil kada je na parkiralište došao lunapark. Potom se ponovno vratio.
Sa sobom imao papire
– Nije bio napastan i bio je dosta uredan. Higijenu je održavao kako-tako, u javnom zahodu na kolodvoru. U automobilu je uvijek bio pokriven dekama i jaknom i tu je spavao. Koliko znam, hranio se u pučkoj kuhinji, a i ljudi bi mu znali ponekad dati nešto za hranu – rekao nam je Pino Petani, dodajući kako mu je preminuli beskućnik govorio da je u Zadru imao i stan, ali da se nije mogao dogovoriti s nekim iz obitelji.
– Imao je i papire i govorio da je to njegov stan i da će ga dobiti natrag, no ja ne mogu tvrditi da to jest tako jer to ne znam. Znam samo da mu je bilo jako teško i da su mu na kolodvoru pekari znali dati kruha, dobio bi i kavu. Nikad nije bio napastan i uvijek je pitao treba li platiti. Ja sam mu za Božić donio mesa i on se tada rasplakao. Jako je tužno kako je na kraju završio – rekao nam je Petani.
Živjela nam naša socijalna i humana država !