Bio sam sritan kada sam čuo da je u torbi koju sam našao i vratio bilo 50.000 kuna! Posebno što su to bile plaće za koje su ljudi radili! Kaže mi jedan prijatelj “Ej budalo”, ali ja ne bih mogao spavati da sam uzeo pare. Kako bih se osjećao, nikako! Ovako sam sritan! - kaže Alenko Barač, u Splitu poznatiji kao Roje.
Beskućnik na Poljudu
Beskućnik je, ima 58 godina, živi u prikolici od nekoliko kvadrata nedaleko od poljudskog stadiona. Dočekali smo ga pred Caritasovom pučkom kuhinjom, u kojoj svakodnevno ruča, i ispred koje je našao torbu s novcem. Nakon šoka i suza, iznenađen zbog interesa novinara, odlučio nam je pokazati kako živi i odveo nas u kamp-prikolicu koja mu je dom.
- Kada pada kiša sve je mokro. Da nisam ovom daskom ojačao krov, prokišnjavalo bi na sve strane. Liti je vruće, a vidite, nemam se di okrenut, ali da nisam dobio ovu prikolicu, spava bi ispod stabla. Moj prijatelj iz Dicma mi ju je doveo i tu živim već četiri godine - kaže Roje.
Nikad zarade
Dok je radio, ratovao i ribario, bio je podstanar. Svoju kuću ili stan nikada nije imao, a danas živi od 1090 kuna opskrbnine. Prije rata radio je u bivšoj Jugoplastici. Na bojište jeotišao dragovoljno, već je prešao četrdesetu, pet godina je bio u 142, Drniškoj brigadi, 2. satnija, pod zapovjedništvopm Nevena Matića. Od države je dobio kredit, otvorio je obrt, želio se profesionalno baviti ribarstvom, ali sve je propalo.
- Krenulo je nizbrdo. Nisam lovu ni profućkao, ni propio, posao mi nije išao. Nikad zarade i, na kraju, brod sam prodao. Ostao mi je samo mali brodić “istranka” i to je sve što ja imam u životu - kaže Roje, koji ide na more, roni, lovi ribu.
Stambeno pitanje pokušao je riješiti s gradom Splitom i Centrom za socijalnu skrb, ali bez uspjeha.
- Jednom sam tražio, rekli su mi da nemaju stanova. Ja sam stari ratnik, neću moliti, ako nemaju, nemaju - ponosan je Roje. Pokušao je plaćati podstanarstvo, ali nije uspio naći ništa ispod 100 eura, pa se nakon nekolikomjeseci morao vratiti u prikolicu.
Od nagrade prvo dug
Ne padaju mu na pamet misli što je sve mogao sa 50.000 kuna, za svoje dobročinstvo dobio je 500 i s time je zadovoljan.
- Istina je, moga sam kupit novi motor za “istranku”, ali kako bi spava? Nisam ja velik čovik. Nisam ni mali, samo sam čovik. Bio sam dužan u ronilačkom klubu 440 kuna. Vratio sam, ostalo mi je 60 i dobro je ispalo za sve! - kaže Roje. A za sebe bi mogao reći da je “sritan čovik” kad bi imao ono najnužnije: sobicu i mjesto gdje će skuhati i oprati se.
Ukrao 'samo’ 70.000 kuna
Vesna Đuričić iz solinske tvrtke MP Beton, kojoj je kradljivac ukrao torbu sa 120.000 kuna za plaće kad se vraćala iz Fine, jučer nije bila na poslu. Ona je torbu s novcem stavila u auto kad joj je prišao čovjek i upozorio da joj je otpala ratkapa sa zadnjeg kotača. Izašla je provjeriti, a drznik je zgrabio torbu i nestao. Pronašao je 70.000 kuna, a ostatak od 50.000 nije vidio pa ih je bacio zajedno s torbom koju je pronašao Roje. U Betonu nisu htjeli ništa komentirati.
Pomozimo Roji, u njemu je dobrota
Alenko Barač torbu je odnio u Caritasovo blagovaonicu i predao je Igoru Gulamu, koji ju je pretražio i našao snop novca.
- Sve smo istresli iz torbe, tražili dokumente da je vratimo. Vidio sam mali patent, otvorio i našao “mac” love. Kako čudan osjećaj, nije kao kad nađeš 20 kuna. Sav sam se naježio i nekakav me strah uhvatio. Vidio sam da je puno para, nisam ih brojio, uopće ih nisam dirao. Odmah sam rekao kolegama i potrudili smo se pronaći vlasnika - priča Gulam. On veu00E6 desetljećima radi u Caritasovoj blagovaonici, u kojoj se Barač hrani tek godinu dana, i to na njegov nagovor.
Tvrtka MP Beton, čijoj je službenici ukraden novac za plaće, Gulamu su dali par novčanica od 500 kuna.
- Jednu sam dao Roji, a za ostatak smo kupili sokove za svoje korisnike - kaže nam Gulam. Za Roju tvrdi da je jedan od najboljih ljudi kojeg zna.
- Dobrota iz njega izvire, ratnik je, sva ratišta je prošao, a nikoga za njega nije briga. Pa je li to tragedija?! - poziva Gulam da se pomogne čovjeku kojem stvarno treba, a preponosan je da bi sam tražio.
