Josip Štimac, bivši zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, gostovao je u emisiji Večernji TV-a, gdje je komentirao pad letjelice u Zagrebu. Emisiju je vodila Petra Balija.
– To je izvidnički dron, bespilotna letjelica koja je bila u službi naoružanja SSSR-a – rekao je Štimac objašnjavajući da taj dron ima domet oko tisuću kilometara. Dodao je i kako se letjelica koristila za izviđanje.
– Ima senzore fotokamera, infracrvenih kamera, radara, termovizijskih kamera... to nije igračka – rekao je objašnjavajući da je dugačak oko 14 metara te da ima raspon krila četiri metra i da je težak oko 4 tone.
– To je gotovo kao naš MIG-21. Ima mlazni motor, leti brzinom od oko 1100 km/h i do 6000 metara visine – rekao je.
Štimac navodi kako se ta letjelica programira na zemlji prije leta i nema mogućnost korekcije putanje.
– Ono što je isprogramirano, ona prati tu putanju – objašnjava.
Letjelica se prestala proizvoditi 1989. godine.
– To je ipak jedna zastarjela letjelica – kazao je i dodao da će istraga dati relevantne podatke odakle je došla letjelica.
Zašto je onda došla do nas?
– Logično je, ovo što se sad pojavilo na društvenim mrežama, da su umjesto Yaruna u Google Maps upisali krivo. Ako su upisali krivo, Google maps je identificirao naš Jarun u Zagrebu. Naravno da će istraga utvrditi sve što se točno dogodilo, ali to mi se nekako čini najlogičnije – rekao je Štimac.
– Mogla je pasti na katedralu ili bilo gdje drugdje. Ali ako je baš pala na Jarun, ovo mi se čini dosta logičnim da su upisane koordinate krivog Jaruna – rekao je.
Čemu služe padobrani?
– Radi se o letjelici koja nema posadu. Padobrani služe za spuštanje te letjelice. Lansira se s kamiona, odleti svoju rutu i prije slijetanja otvori padobrane da se spusti i da se može ponovno koristiti – rekao je.
Međutim, dron nije sletio nego se srušio.
– Vjerojatno je izašao iz dometa... teško mi je sada objasniti o čemu je riječ – rekao je i dodao da postoji samouništenje i da je moguće da je došlo do toga.
– Postoji ta mogućnost da se inicira samouništenje kad je viđeno da nije pravi cilj – rekao je Štimac
Kako je moguće da ga civilni vojni radari nisu registrirali.
– Već sam rekao da lete od ekstremno malih visina do najviše 6000 metara. Ona je vjerojatno letjela na ekstremno malim visinama i na tim visinama ju je zaista teško otkriti – objašnjava Štimac.
Dodaje kako postoje određeni stupnjevi pripravnosti sustava i ako se ne očekuje nekakav napad, onda se neće aktivirati puna borbena spremnost nego se radi u normalnom režimu u kojem će se teško otkriti letjelica ispod 300-400 metara.
Na pitanje može li se Hrvatska obraniti od takvih napada, rekao je kako se Hrvatska nalazi u sustavu NATO obrane i u slučaju napada podigao bi se stupanj pripravnosti i onda bi se aktivirali i drugi senzori.
Letjelica je 30 minuta letjela područjem koje čuva NATO, kako je moguće da je nisu vidjeli?
– NATO je sastavnica više zemalja, nema neke svoje posebne instalacije nego koristi te sustave koji postoje u zemljama članicama. Mi imamo svoje radare, Mađari imaju svoje radare. Da bi se otkrile takve letjelice na ekstremno malim visinama i na takvim brzinama, ne zaboravite da leti 1100 km/h, nije ga baš jednostavno otkriti pogotovo ako sustav nije u najvišem stupnju borbene spremnosti – objasnio je.
Kazao je kako NATO-ov sustav funkcionira i da se ovakve stvari događaju kada sustavi nisu u potpunoj borbenoj spremnosti.
Ovaj se dron koristi za izviđanje. Mogu li dronovi nositi oružje?
– Postoje dronovi s naoružanjem, vidite da Ukrajinci koriste turski dron koji nosi naoružanje i itekako efikasno mogu gađati ciljeve na zemlji i na moru – rekao je.
Štimac je kazao i kako smo za vrijeme Domovinskog rata koristili dronove za izviđanje.
Koja je najbolja obrana protiv dronova?
– Sustav protuzračne obrane. Sustav koji ima radare i ostale senzore koji javljaju što otkrivaju, zapovjedno-informacijski sustav koji te informacije prenosi i obrađuje i sredstva kojima se može djelovati protiv njih. To su raketni sustavi protuzračne obrane za male i velike domete i lovačko zrakoplovstvo koje radi presretanje takvih potencijalnih ugroza – dodao je.
Sva sreća pa imamo nadzor zračnog prostora i radare, onda je tu i NATO koji pazi na svoje članice. Zamislite što bi bilo da toga nema.