Čim smo sazidali kuću došao je prvi par roda i na njoj napravio gnijezdo. Bilo je to 1980. godine, pa su one sada dio naše obitelji – kaže Vinko Meaški iz Marina Sela, sa 17 gnijezda najvećeg staništa roda u Požeško-slavonskoj županiji.
Gnijezdo teško i tonu
Sa svakim povratkom roda broj stanovnika sela se udvostruči. Nekad je, kažu žitelji, roda bilo i više, ali je nakon rata dio stanovništva otišao i kuće su ostale prazne.
– Na takvim kućama rode ne prave gnijezda, one vole blizinu ljudi i društvo. Istina, znaju nam napraviti štete jer gnijezdo može biti teško čak i tonu pa oštećuje krov, a nabacaju i grančica u odvode i zatrpavaju ih, no privikli smo se na njih kao i one na nas – objasnio je Vinko. Rode su, kažu Željko Juraić i njegov sin Mihael, postale ravnopravni članovi svake obitelji.
– Uopće nas ne boje pa, dok kosim njivu, prate me u stopu i za mnom kupe kukce. Na njivi ih odjednom zna biti i dvadesetak – rekao je Ž. Juraić. Rode u Marino Selo dolaze oko 17. ožujka, a napuštaju ga krajem kolovoza.
– Ove godine othranjeno je svega nekoliko mladih roda. Dio proljeća je bilo hladan pa su mnoga jaja i mladunčad stradali – kaže V. Meaški.
Vratit će se
Do njihova povratka stanovnici Marina Sela uklonit će oštećenja na krovovima, za što će prvi put dobiti 700 kuna pomoći kroz projekt zaštite i očuvanja bijele rode.
– Novac je osiguran iz Fonda za zaštitu okoliša, a od iduće godine obvezu pružanja pomoći ljudima koji na kućama imaju gnijezda na sebe će preuzeti županija. Oni koji na kućama imaju gnijezdo, a nisu popisani, mogu nam se javiti – kaže Tomislav Crnjac, ravnatelj Javne ustanove za upravljanjem zaštićenim područjem.
