Zagreb je 1959. godine imao dva popodnevna dnevna lista: Na rodni list, čiji je prvi broj tiskan 26. svibnja 1945. godine, i Večernji vjesnik, čiji je broj izašao 3. lipnja 1957. godine. Prvoga je, kao glasilo Socijalističkog saveza radnog naroda grada Zagreba i kao svoj matični ist, izdavalo Novinsko i štamparsko poduzeće “Narodni list”, a drugog Novinsko i štamparsko poduzeće “Vjesnik”. Ovo potonje bilo je znatno veće i za izdavačku djelatnost Hrvatske važnije od Narodnog lista, no bez obzira na razmjerno veliku izdavačku tradiciju i na razvijenu i razgranatu novinsku i tiskarsku djelatnost, obje su kuće oskudijevale i u poslovnom prostoru i u tehničkim sredstvima, a prijetilo je i da ozbiljno zaostanu za novim tehnologijama.
Preciznije računice pokazale su da će u postojećim prilikama oba lista vrlo teško na vrijeme osigurati potrebna sredstva za svoj razvoj. I premda su novinarsko stvaralačko nadmetanje i poslovna konkurencija utjecali na učvršćivanje samostalnih razvojnih ambicija, ekonomska je računica potaknula ideje o spajanju dvaju poduzeća u jedno novinsko-izdavačko i tiskarsko poduzeće koje bi ujedinjenim sredstvima i kadrovima osiguralo dovoljnu materijalnu osnovu za razvoj. Bio je to zametak ideje kojom je rođen Večernji list.
Zaključak o fuziji
No, prethodno je valjalo preskočiti mnoge stepenice. Prijedlozi o fuziji naišli su na dosta sumnjičavosti, na nevjericu i odbijanje, prije svega u Narodnom listu, ali i u širim novinarskim, grafčarskim i društveno-političkim i kulturnim krugovima. Budući da je prijedlog potekao od Vjesnika, koji je bio mnogo bliže početku konkretnog rješavanja modernizacije svoje materijalne osnove (nabavi strojeva i početku gradnje objekta), postojao je strah da fuziju u prvom redu predlaže zato da ukloni neugodnog konkurenta i da dođe do njegovih sredstava, drugim riječima, javljalo se mišljenje da nije riječ o spajanju dvaju ravnopravnih poduzeća, već da će veće poduzeće na najlakši i najjednostavniji način, progutati manje poduzeće. Mogle su se čuti ocjene da će Zagreb izgubiti “svoj” list, da će nestati pozitivni utjecaji nadmetanja između dvaju listova i da i čitateljima i novinarima prijeti monopolizam.
Iako ideja o spajanju nije prihvaćena s oduševljenjem, iako je izazvala i dosta skepse, argumenti kojima se zastupala doveli su početkom 1959. do konkretnih razgovora predstavnika obaju poduzeća i odgovarajućih društvenih tijela. Ti su razgovori naposljetku iznjedrili zaključak o fuziji, kojim je predviđeno da se dva popodnevna dnevnika zamijene jednim, da se redakcije i poslovanja dotadašnjih listova spoje te da se popodnevni list pojavi na tržištu 15. lipnja 1959. godine. Početkom lipnja imenovan je i glavni i odgovorni urednik budućih novina: bio je to Tomislav Golubović, dotadašnji prvi čovjek tjednika Globus. “Između 4. i 10. lipnja vođeni su vrlo opsežni razgovori o uredničkoj i grafčkoj koncepciji novoga lista, o sastavu uredničkog kolegija, o imenu lista, o načinu štampanja itd.”, prisjetio se Tomislav Golubović na stranicama knjige “Večernji list: Knjiga o nama” iz 1984. godine. Potom otkriva kako se pri formiranju novog uredničkog kolegija vodilo računa o što je moguće ravnopravnijoj zastupljenosti obaju prethodnih listova, ali da pritom glavni kriterij nije bio paritet dvaju listova već osobna sposobnost, novinarski afnitet i potrebe novog lista.
Javnost je s planiranim spajanjem prvi put upoznata 11. lipnja 1959. godine. Toga dana i Večernji vjesnik i Narodni list objavljuju na svojim prvim stranicama ovaj tekst: “Da bi osigurali brži i uspješniji razvoj svoje novinsko-štamparske djelatnosti i stvorili potrebne materijalne, tehničke i druge preduvjete za njenu modernizaciju, radnički savjeti poduzeća ‘Vjesnik’ i ‘Narodni list’ i ‘Tipografja’ donijeli su odluku da udruže svoje snage u zajedničkom ‘Novinsko-izdavačkom i štamparskom poduzeću ‘Vjesnik’. Nastavljajući najbolje tradicije dosadašnjih popodnevnih listova, novi list će izlaziti na formatu ‘Večernjeg vjesnika’, svakoga dana osim nedjelje, na povećanom broju stranica i u posebnim izdanjima za Zagreb i unutrašnjost.”
Rješenja za prvi izlazak
No, nije sve teklo prema planu, zapelo je na imenu novog lista. Premda je prethodno odlučeno da će se novi list nazvati starim imenom Narodni list, na upravo osnovanom kolegiju nova snaga nosila je i nove ideje.
Odjednom su se pojavili prijedlozi ovih novih imena: Danas, Novosti, Zagrebački dnevnik, Večer, Večernje novosti, Večernje vijesti i Večernji list. Rasprava su toliko uzele maha da je izlazak novog, još uvijek bezimenog lista, morao biti pomaknut za dva tjedna. Prijedlog da ime novom popodnevnom dnevniku nude Večernji list prihvaćen je 20. lipnja 1959. godine. Osnovana je grupa koja je pripremala rješenja za izlazak prvog broja, u kojoj su bili: Mirko Bilić, Zdravko Blažina, Tomislav Golubović, Frane Perić, Emil Piršl i Alojz Ševčik. Grupa je obavila i sve organizacijske, tehničke i administrativne pripreme, što je uključivalo radne prostorije, selidbu, smještaj arhiva i fototeke. Pripremili su kalendar i satnicu odvijanja poslova i radova. Još je samo trebalo izdati prvi broj Večernjeg lista. I jesu. Svjetlo dana ugledao je 1. srpnja 1959., prije točno 62 godine.
Dajte napišite tko je danas vlasnik VL-a? Pa da vidimo malo čiji je danas, zagrebački ili beogradski?