“Zovu ga britanskim Trumpom i tamo (u Ujedinjenom Kraljevstvu, op. a.) ljudi govore da je to dobra stvar. Vole me tamo. To su željeli, to im treba... Boris je dobar i odradit će dobar posao.” Rekao je to nedavno američki predsjednik Donald Trump o novom britanskom premijeru Borisu Johnsonu. Kao što i sam predsjednik SAD-a priznaje, Borisa Johnsona u Europi vrlo često uspoređuju s Trumpom.
No, osim prepoznatljive frizure, ekscentričnih komentara i velike osobnosti kao zajedničkih osobina, čini se da ih ipak više toga razdvaja nego spaja. Johnson je, najprije, mnogo manje ljut na postojeći politički poredak u svojoj zemlji i svijetu te nije toliko zainteresiran mijenjati ga. Samog sebe vidi kao novog Winstona Churchilla, a o njemu je i sam pisao, koji će spasiti zemlju u najvećoj krizi od Drugog svjetskog rata. Po čemu se sve njih dvojica razliku:
Carine i trgovina
Trumpov mandat najviše karakterizira njegov protekcionizam: uvođenje carina na robu iz Kine i drugih zemalja. S druge strane, Johnson je dokazao da podržava slobodnu trgovinu, a jedan je od razloga zašto se zalagao za Brexit njegova je želja da Britanci lakše sklapaju trgovinske sporazume s trećim zemljama. Prije samo mjesec dana rekao je da će se, u slučaju izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU bez sporazuma, zalagati za to da UK ne uvodi dodatne carine na uvoz robe. Za protekcionizam se često zalažu interesne grupacije, poput poljoprivrednika ili proizvođača, pa bi se Johnson morao njima oduprijeti kako bi proveo svoju zamisao.
Zavadi (ili pomiri) pa vladaj
Za razliku od Donalda Trumpa, koji se pokušava svidjeti samo onima koji ga već podržavaju i ne pokušava proširiti biračku bazu, Johnson je već dokazao da je sposoban pobijediti i na gostujućem terenu. Tako je osam godina bio gradonačelnik Londona koji inače naginje ulijevo. Kada je napuštao to mjesto, gotovo 60 ga je posto Londončana podržavalo. Uz svoju elokventnost već je pokazao da je sposoban pomiriti ljute političke rivale. Ta je kvaliteta ujedinitelja u ovom trenutku itekako potrebna Ujedinjenom Kraljevstvu: Sjeverna Irska i Škotska povećavaju zahtjeve za referendum o neovisnosti, a Velšani spominju društvene nemire zbog ugroze poljoprivrede.
Elitizam i populizam
Američki je predsjednik svoju kandidaturu zamislio kao protest protiv elita koje, smatraju on i njegovi birači, odavno rade protiv građana. S druge strane, Johnson je apsolutno dio te elite, a njegov je otac bio političar i zastupnik u parlamentu. Isto je tako studirao na prestižnom koledžu Eton, što je u Britaniji dobar pokazatelj elitističkog podrijetla.
Nacionalizam i imigracija
U prosincu 2015. tadašnji kandidat za predsjednika SAD-a Trump je pozvao na zabranu ulaska svih muslimana u zemlju. Dva dana kasnije Johnson je Trumpa zbog tog komentara opisao kao “ludog”.
– Tako se ne može zabraniti ulazak u bilo koju zemlju – rekao je Johnson.
Trump je tada rekao i da su dijelovi Londona opasni jer u njima žive radikalizirani muslimani. Johnson mu je odgovorio da je “jedini razlog zašto on ne bi posjetio New York strah da će tamo sresti Donalda Trumpa”. Iako je Johnson prije godinu dana došao u središte kontroverzije usporedivši muslimanke u burkama s poštanskim sandučićima, kasnije se odbio ispričati te je tvrdio da stoji iza svojih liberalnih stavova. S druge strane, poruka američkog predsjednika krajnje lijevim zastupnicama “neka napuste SAD” potpuno je drugačija od preporuke Johnsona iz 2016. da bi se nekim ilegalnim imigrantima morala dati amnestija.
Sličnosti – opozicija i izjave
Između dvojice političara ipak postoje i neke sličnosti. Prije svega to je odnos s opozicijom koja sve više skreće ulijevo u obje zemlje. I dok se Bernie Sanders i Elizabeth Warren, dvoje krajnje lijevih senatora, tek trebaju unutar Demokratske stranke probiti kako bi se kandidirali protiv Trumpa 2020. godine, Johnsona s ljevice već napada lider Laburista Jeremy Corbyn. On se sam mora stalno boriti s optužbama da je socijalist i antisemit, što bi moglo i pomoći Johnsonu.
S druge strane, Trumpa se pamti po brojnim izjavama, ali britanski mu premijer svakako može parirati. Obećanje iz 2005. da će glasanje za Konzervativnu stranku “uzrokovati da vaše žene imaju veće grudi”, spomenuti komentar o poštanskim sandučićima ili povezivanje Papue Nove Gvineje s orgijama kanibalizma već su obilježili njegovu karijeru.
Sto to znaci nacionalist? Voli i postuje svoj narod i druge narode. Ne znaci da mrzi ako voli svoje?!