– Dok su njegovateljice spavale, moj sedmogodišnji brat mogao se ugušiti ili polomiti nožice – potresena je i jučer bila Anamarija Radev, čiji je brat stopostotni invalid s cerebralnom paralizom i atrofijom mozga i mišića te sedam drugih dijagnoza, štićenik Caritasove kuće za zbrinjavanje djece s tjelesnim i mentalnim oštećenjem “Bl. Alojzije Stepinac” u Brezovici. Nazvali smo je nakon što smo primili njeno pismo u kojem opisuje kako su ona i njena majka u nedjelju popodne išle posjetiti malenog brata i sina u Brezovicu te se – sukobile s njegovateljicama.
“Nije bilo nikoga od osoblja. U prostoriji zatvorenih vrata gospođa, čije je radno vrijeme trajalo i koja je trebala biti s djecom, spavala je, kao i druga zaposlenica u susjednoj prostoriji. Nakon što smo ih probudile, jedna od njih, kojoj nije bilo drago što smo joj prekinuli nedjeljni san, rekla je da će nam dovesti maloga Tomislava. Kazale smo da ćemo ga same pripremiti za šetnju i majka je otišla u sobu. Našla ga je potrbuške, s glavom u jastuku i nožicama koje su visjele iz željeznog krevetića. Vrlo se lako mogao ozlijediti pokušavajući se okrenuti. Vrativši se iz šetnje, htjele smo Tomislava staviti u krevetić, no gospođa nam je rekla da nam je zabranjen ulazak u sobu... Krenula sam vaditi dijete iz kolica kada je ta ista gospođa zalupila vratima sobe i skočila na mene gurajući me, vičući da ne smijem ući. Trudna sam i svašta je moglo proći po zlu. Morala sam je odgurivati od sebe...”, stoji u pismu.
Voditelj kuće u Brezovici Zoran Kljaić ispitao je navode i ustvrdio da nema osnove za pritužbe.
– Došlo je do nesporazuma jer je pravilo kuće da rodbina i posjetitelji ne idu u sobe zbog mogućih virusa, uznemiravanja..., samo što im to djelatnici često dopuštaju upravo zbog razumijevanja za roditeljsku brigu. Nije trebalo doći do sukoba. U nedjelju, kad su majka i kći došle u posjet, naše su njegovateljice imale stanku za dnevni odmor, jedna je bila u uredu, a druga u dnevnom boravku. Nisu potvrdile da su dječaku virile nožice iz krevetića. Roditelji su često vrlo emotivni zbog nemoći da pomognu svom bolesnom djetetu. Razumijem ih, ali ne trebaju se brinuti, djeca su kod nas vrlo dobro zbrinuta – kaže Z. Kljaić.
>> Opet provala u dom u Brezovici, šesti put u tri godine
za tu placu mnogi nebi ni spavali tamo samo da znamo