Suđenje norveškom monstrumu Andersu Breiviku zbiva se iza zatvorenih vrata, s cenzuriranim i vrlo šturim iskazima o zbivanjima u sudnici. No, da javnost bude upoznata sa svim detaljima, pobrinula se Ema Martinović, djevojka iz Sarajeva, koja već godinama živi u Norveškoj, a koja je u srpnju prošle godine i sama bila na otoku Utoya, jedva izbjegavši smrt pred pomahnitalim ubojicom. Naime, Martinovićeva je počela voditi internetski blog u kojemu na kraju svakog dana suđenja detaljno opisuje što se zbivalo pred porotom, ali i svoje emocije, svoje osjećaje te osjećaje članova obitelji Breivikovih žrtava koji u ovome trenutku prolaze pakao podsjećajući se na najstrašniji dan novije norveške povijesti.
Vratio mi se u snu
“Prvoga dana suđenja zauzela sam svoje mjesto već u 8.15 sati. Ušao je i Breivik, a potom je počelo čitanje optužnice. Znala sam kakva će ona biti, no ipak mi je to bilo izuzetno teško, držala sam suze u sebi, nisam si dopustila da zaplačem”, piše na utoyahelvette.blog.no o početku suđenja. “Posebno dramatičan trenutak nastao je kada je u sudnici puštena snimka telefonskog razgovora jedne od žrtava s policijom u kojemu ih preklinje za pomoć. Breivik je na to ostao hladan, no zaplakao je kada je prikazan njegov video s YouTubea. Dragi Breivik, tvoje suze mi ništa ne znače. Ne znaš ti što su prave suze. Srce mi se smijalo dok si plakao jer si patetičan, sebičan i glup”, napisala je Martinovićeva u blogu opisujući kako se samo nekoliko trenutaka potom i ona sama rasplakala nakon što je tužiteljstvo prikazalo kartu Utoye s hrpama crvenih točaka koje su predstavljale mrtva tijela njezinih poginulih prijatelja.
Opisi užasa koje ponovno proživljava ostavili su na Emi traga jer joj je noć između prvoga i drugog dana suđenja bila protkana noćnim morama.
“Sanjala sam da je pobjegao, u snu sam vidjela novinske naslove: Ubijena tri policajca. Samo trenutak potom u snu sam počela bježati, skrivati se, ali on je dolazio za mnom. Uz krik sam se probudila i vidjela da je sve to bio ružan san, ali još sam sat vremena budna ležala u krevetu”, piše Ema koja je zbog noćne more i zakasnila na početak drugog dana suđenja.
“Zaspala sam pred jutro i prečula sat koji me je trebao probuditi. Zakasnila sam u sudnicu”, napisala je Ema. No stigla je upravo na vrijeme da čuje kako Breivik svoja djela proglašava herojskim činom, kako opisuje opasnost koja Norveškoj prijeti od muslimana i liberala. Sve joj se u trenutku, kaže, zgadilo.
Pratit će do kraja
“Dok je govorio, neprestano se smijao, a to je najružniji osmijeh koji sam u životu vidjela. Breivik, nisi ti heroj, već masovni ubojica koji će napokon dobiti kaznu. O Bože, htjela bih da mi dopuste da bar jednom pljunem na njega”, piše Martinovićeva, koja će suđenje na svome internetskom blogu pratiti do posljednjega trenutka.
cilj dovesti strance i uciniti da se osjecaju kao smece i iskorijeniti domoroce to je multikulti ili bar njegova crna strana. ja sam hrvat, zidov i ozenjemn strankinjom i obitelj mi je mjesana...., primjer italije gdije sam proveo pola zivota je da 78% boravisnih dozvola daju 4ima nacijama koje po kriminalitetu prosjecno cine najvise kriminala.....slucajnost?? ja samo trazim odgovore na pitanja koja sama namecu....