Neka vrste monitoringa nad hrvatskim ispunjavanjem obveza i implementacijom reformi prihvatljiva je i za Pariz, ali vjerovati je da bi se Pariz pri donošenju odluke priklonio mišljenju Berlina i Londona. Pariz zahtjev za monitoring veže s ulaskom Rumunjske i Bugarske u schengenski prostor, što je Francuskoj iznimno velik problem, ali i pitanje na kojem vladajući grade dnevnopolitičku platformu. Francuska se, uz Njemačku, izrazito protivila propuštanju tih dviju država u schengenski prostor.
Iako je još prije mjesec i nešto lipanjski završetak pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju bio na dugom štapu, taj rok – preciznije rano ljeto – danas opet izgleda dosezljiv. Politički bi lakomisleno bilo promatrati hrvatski pregovarački finiš samo u svjetlu ispunjavanja mjerila u poglavljima koja su još otvorena. Naravno, Hrvatska svoj dio posla, svoj dio pogodbe mora obaviti i to nitko ne dovodi u pitanje, no ulazak bilo koje države – pa tako i Hrvatske – u EU nije moguće apstrahirati od konteksta i od političkih te strateških interesa i očekivanja država članica. Politička suglasnost je tu, Hrvatska će postati 28. članica, ali tri ključne države – Velika Britanija, Njemačka i Francuska – imaju svoje agende, a datum ulaska Hrvatske ovisit će o njihovu dogovoru i zaključku što će datum završetka pregovora u lipnju ili pak kašnjenje od nekoliko mjeseci donijeti njima, ali i strateškoj budućnosti EU, pri čemu Hrvatska nikako ne može pobjeći od pitanja regije, nastavka integracije jugoistoka Europe i širenja EU. Stoga se ovih tjedana na relaciji London – Pariz – Berlin vodi žestoka diplomatska bitka hrvatskih diplomata, cilj koje je informiranje domaćina o tome što je Hrvatska postigla dosad i koji su rokovi za preostale poslove.
Prošloga tjedna pojavila se informacija da bi Britanija mogla dati zeleno svjetlo Hrvatskoj za završetak pregovora u lipnju, ali uz uvjet uvođenja monitoringa, odnosno praćenja reformi. To bi, u načelu, značilo da i dalje postoji instrument pritiska, ali i mogućnost usporavanja nastavka procesa. EU je jednom već pribjegao takvoj proceduri. Nakon što su se Rumunjska i Bugarska, i opet iz strateških razloga, bez previše zahtjeva iz Bruxellesa početkom 2007. priključile Uniji opterećene korupcijom, kriminalom i manjkavostima u pravosuđu, Bruxelles je morao reagirati nametnuvši im sistem monitoringa, službeno nazvan Mehanizam za suradnju i verifikaciju. Iskustvo tih dviju država zasigurno je otežalo pristupanje Hrvatske. Jednom opečen, EU takvu pogrešku ne želi ponoviti i u svoje okrilje pustiti države koje dokraja nisu počistile pred svojim vratima.
Hrvatski su pristupni pregovori s EU bez presedana, sustav mjerila kakav ima Hrvatska nije prolazila ni jedna druga država, Hrvatskoj su, komentiraju visoki izvori, bile nametnuti zahtjevi koje je bilo gotovo nemoguće izvršiti.
Cijelu priču pročitajte u Večernjakovom tjednom prilogu Obzor