Mogla bi to biti vruća politička jesen u Bruxellesu. Njemačko predsjedanje Vijećem EU trudi se “zalaufati”, a prva Njemica na čelu Europske komisije danas ima svoj prvi govor o stanju Unije pred Europskim parlamentom.
Najvažnija stvar kojom se njemačko predsjedništvo trenutačno bavi postizanje je konačnog dogovora o “Europskoj uniji sljedeće generacije”, novom proračunu i planu za oporavak, koji su u paketu dogovoreni na povijesnom summitu lidera EU prije ljetnih godišnjih odmora, no koji u ključnim dijelovima tek trebaju dobiti blagoslov Europskog parlamenta. A ondje su zastupnici nezadovoljni popuštanjem Mađarskoj i Poljskoj po pitanju zaštite vladavine prava od nasrtaja vlada kakve vladaju tim dvjema zemljama. To se zasad čini najvećim kamenom spoticanja u trijalogu na relaciji Vijeće - Komisija - Parlament EU.
Jer, Mađari prijete da njihov parlament neće ratificirati dogovor ako se nešto bitno promijeni na njihovu štetu, a Europski parlament prijeti da neće ratificirati ako sve ostane isto. Nijemci kao trenutačni predsjedatelji govore EP-u da je manevarski prostor vrlo malen jer šefovi država i vlada dogovorili su to što su dogovorili i nema nazad, nema novog summita o toj temi. Čuju se čak i ideje da treba posegnuti za stranačkom stegom: premijeri i predsjednici su stranački šefovi tim zastupnicima u EP-u, koliko god EP bio neovisan, pa nek’ šefovi začepe svoje ČEP-ove (ČEP = član Europskog parlamenta).
Europarlamentarci su nezadovoljni i rezanjem novca za neke europske programe i još nekim detaljima. Nijemci su imali ambicija da pregovori u tom trijalogu budu dovršeni do kraja rujna. No, bit će teško. Ali to nije jedina teška stvar koju treba dogovoriti u Bruxellesu. Na stolu je već prijedlog Komisije na temelju kojeg se države članice trebaju dogovoriti o usklađenosti svojih nacionalnih restrikcija vezanih uz putovanja u vrijeme globalne pandemije. O zajedničkim kriterijima za označavanje zelenih, narančastih, crvenih (ali i sivih) zona. I o što usklađenijem tretiranju putnika koji putuju između tih zona. Nijemci ne ostavljaju dojam da se žure s postizanjem dogovora o tome. Potrajat će to još nekoliko tjedana i dogovor će, kad ga bude, vjerojatno biti prekasno postignut za spas ove posezone na Jadranu i drugdje na Mediteranu. Ali novi vrući jesenski kesteni tek dolaze: kad Komisija 23. rujna predloži svoj novi pakt o azilu i migracijama, paket reforme zajedničke europske politike azila, nitko ne očekuje da će dogovor i izglasavanje ići glatko.
Prvi put nije uspjelo zbog velikog otpora nekih istočnoeuropskih zemalja ideji zajedničkog dijeljenja tereta i solidarnosti s graničnim državama članicama kroz mehanizam stalnih migrantskih kvota. Ni privremene takve kvote nisu funkcionirale, a kako će stalne? To pitanje vraća se na dnevni red nakon Komisijina prijedloga, koji će biti ponešto drukčiji od onog prije par godina, ali se očekuje da će zadržati princip solidarnosti u politici azila. A Orban i društvo koje ustaje protiv tog principa i dalje ostavljaju dojam da bi radije razorili koncept europskih integracija ili poginuli u zamišljenom sukobu civilizacija nego pokazali humanost u migrantskoj politici. Iz Komisije su dugo pokušavali pripremiti teren za ovaj prijedlog, objašnjavali da si Europa ne smije priuštiti neuspjeh po drugi put na tako važnom pitanju, trudili se osluškivati sve zemlje članice i skrojiti takav prijedlog koji će biti dovoljno prihvatljiv svima. Ali tek će se vidjeti i kakav je prijedlog i kakva je reakcija.
Još jedna velika stvar koja se kuha ove jeseni u Bruxellesu je Green Deal, odnosno set zakonskih prijedloga koji će razraditi ideju da EU do 2050. postigne klimatsku neutralnost, da postane prvo gospodarstvo s nultom neto stopom emisije stakleničkih plinova. Taj set novih europskih propisa ima ambicija dotaknuti i promijeniti život baš svakog Europljanina. U totalnoj ekologizaciji ekonomije sve će se manje ili više mijenjati. Od prijevoza, rada i proizvodnje do stanovanja. Za Hrvatsku je to iznimno važno na jedan neobičan način: sedam najvećih zagađivača sumporovim dioksidom u Europi nalazi se u našem susjedstvu, u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Zagađenje ne poznaje granice, ali europska zelena regulativa itekako poznaje. I za Hrvatsku je dugoročno pitanje kako u takvom okruženju ostati ekološki što čišća, a ekonomski što konkurentnija i produktivnija
