Čim se, i ako se, ponešto primiri gužva oko generala Bobetka, u političkom će žarištu opet biti žustra polemika o novom izbornom zakonu. Stav vodstva SDP-a da se pokuša izboriti za jednu izbornu jedinicu po proporcionalnom modelu radikalno bi promijenio i budući izgled Sabora. Tada bi realne izglede za opstanak u parlamentu samostalno imale samo tri stranke. Uz predlagače, bili bi to HDZ i HSS. Iako se ne žele suočiti s tom činjenicom, krajnje je upitno mogu li prag od pet posto preskočiti HNS s jedne, odnosno HSP s druge strane stranačkog spektra, dok bi tek iznimno povoljan splet okolnosti mogao pomoći Kramariću, Radošu, Jakovčiću, Pašaliću ili Kovačeviću.
To govori da bi opstanak većine stranaka isključivo ovisio o predizbornom koaliranju, poput već objavljena prijedloga o povezivanju liberalne opcije. Ako bi se veliki dogovorili da u prijedlogu ne bude te mogućnosti, što se opravdava tezom o "uozbiljenju" političke pozornice, ona bi postala vrlo slična onoj u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, gdje se izmjenjuju socijaldemokrati i konzervativci, a jezičac na vagi predstavljaju centristi. Takav bi rasplet doista smanjio zbrku koja prečesto vlada u hrvatskom biračkom tijelu, ali je problem u tome što SDP i HDZ danas još nisu moderni socijaldemokrati i konzervativci, već simboli ideološki sukobljene ljevice i desnice.
No, ta priča o izbornom modelu koji bi reducirao broj parlamentarnih stranaka može pasti u vodu zbog HSS-a, bez kojeg ni Račan ni Sanader ne mogu osigurati parlamentarnu većinu. Tomčićevoj stranci nikako ne odgovara jedna izborna jedinica. Riječ je o tome da ona djeluje na cijeloj državnoj razini, ali biračka joj je potpora regionalno usmjerena. U sjeverozapadnoj će Hrvatskoj, primjera radi, postići iznadprosječne rezultate, da bi prema jugu ta popularnost naglo padala. HSS bi naposljetku dobio manje zastupnika nego u varijanti pet-šest izbornih jedinica. Eventualni pristanak HSS-a na jednu jedinicu bio bi zacijelo plaćen brojnim Račanovim ustupcima Tomčiću.
