Točno na današnji dan prije punih 15 godina objavljeno je pismo Ane Rukavine “Želim život”, a to je i najbolji povod za razgovor s njenom majkom Marijom Rukavinom, koja vodi Zakladu Ana Rukavina i prisjeća se:
– Ana je poslala apel za život iz sterilne jedinice na Rebru, želeći život za sebe i druge koji su se našli u sličnoj, teškoj situaciji. Ana je pismo poslala prijateljici, no u kratkom vremenu ono je pokrenulo lavinu. Tada se prikupljao novac za Anino potencijalno liječenje u SAD-u, ali ona prikupljena sredstva, nažalost, nikad nije iskoristila.
Zamolila je svog liječnika prof. dr. sc. Miranda Mrsića i mene da ga iskoristimo za proširenje Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, koji je tada brojio 156 potencijalnih darivatelja, uglavnom članova obitelji oboljelih. Na njenoj jednostavnoj, ali snažnoj želji – želji za životom, nastala je Zaklada Ana Rukavina.
Kakva je trenutačno situacija u Hrvatskoj, koliko smo napredovali u tih 15 godina?
Hrvatski registar sada broji 61.445 potencijalnih darivatelja, a u Banku krvi iz pupkovine do sada je darovano i prijavljeno u Svjetski registar (World Marrow Donor Association) 3677 doza krvi iz pupkovine. Zahvaljujući velikom trudu i ulaganjima Zaklade Ana Rukavina, prema izvješću WMDA za 2014. godinu, Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica 11. je po redu među članovima Svjetskog registra po broju upisanih potencijalnih darivatelja na 10.000 stanovnika.
Javna Banka krvi iz pupkovine Ana Rukavina, prema istom izvješću WMDA iz 2014., osma je po redu među zemljama članicama Svjetskog registra. Ponosni smo i sretni zbog postignutih rezultata i idemo dalje s novim projektima i idejama kako bismo pomogli onima koji nas najviše trebaju.
Zaklada iz godine u godinu napreduje te ima sve više aktivnosti, poput slanja mladih liječnika na specijalizaciju?
Zaklada Ana Rukavina 2014. pokrenula je program stručnog usavršavanja mladih stručnjaka na području hematologije i srodnih specijalizacija. Do danas smo poslali na stručno usavršavanje sedmero mladih liječnika, specijalizanata i specijalista hematologije i pedijatrije, za što je Zaklada osigurala gotovo dva milijuna kuna. Naša želja i cilj je da Zaklada postane mali hrvatski Alfred Nobel. Za iduću godinu planiramo nove natječaje za stručno usavršavanje mladih liječnika, ali i za medicinske sestre i tehničare.
Kako je pandemija utjecala na rad Zaklade?
Godina 2020. bila je izazovna za sve sektore društva, posebno za neprofitni sektor pa tako i za nas. Zahvalni smo što su ljudi i dalje donirali sredstva tijekom naše humanitarne akcije „Želim život“ u prosincu prošle godine, ali većinu drugih aktivnosti morali smo odgoditi ili potpuno otkazati dok epidemiološke mjere ne budu povoljnije. Bilo je izazovno, ali nismo zaboravili na druge i na važnost pomaganja. Donirali smo mobilni ultrazvučni aparat vrijedan 331.650 kuna Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, a nakon početka pandemije i respirator vrijedan 187.500 kuna.
Uz to smo Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu KBC-a Osijek donirali medicinski hladnjak vrijedan 38.120,94 kune, donirali smo 35 tisuća kuna za izdavanje udžbenika „Dječja i adolescentna psihijatrija“ autora prof. dr. sc. Ivana Begovca, jer dio ovog udžbenika bitan je roditeljima djece oboljele od hematoloških bolesti. Nažalost, sam kraj prošle godine obilježio je katastrofalan potres na području Banovine te je Zaklada Ana Rukavina ekspeditivno donirala 200.000 kuna na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, a tijekom 2021. donirali smo hrvatskom zdravstvu za opremu i projekte 1,317.977,89 kuna.
Koliko se vi osobno angažirani u radu Zaklade?
Zaklada je za mene Ana, a tome se dajem sto posto. Tijekom godina Zaklada se profesionalizirala, ali moja briga, moje misli i moja odgovornost uvijek su iste, pomoći ljudima kada je najteže, da ne bude „puno ćelavih glavica“, kako je Ana zaželjela dok je ležala u sterilnoj jedinici na Rebru. U radu mi puno pomaže moja kći Gordana, koja je i zakladnica, pravnica po struci i pomaže mi savjetima u pravnom, ali i u svakom drugom smislu.
Što bi Ana danas rekla na rad Zaklade? Bi li bila sretna postignutim?
Ona to sve zna, ona je tu pored mene, moj anđeo čuvar. Ponosna je na Zakladu i sve što je učinjeno, a najveća nagrada su 142 nade za spas života izdane iz Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica.
Kako se kao majka nosite s činjenicom da je prošlo već 15 godina od Anine smrti? Postane li ikada manje bolno?
U mom srcu je rana koja neće zacijeljeti do našeg ponovnog susreta. Na sreću imam troje unuka kojima se puno bavim i koji mi daju veliku snagu, ljubav i smisao života.
