Kad ispod naslova "Ofenziva medijskih huškača" (Globus, 4. kolovoza) pročitate da su danas neki mediji "glavni glasnogovornici nacionalističke nesnošljivosti", a da su "ulogu glavnog dilera etničke uspaljenosti i mržnje preuzele jedne dnevne novine, koje svoje čitatelje huškaju protiv Srba", zapanjite se kada shvatite da su te novine baš one u kojima radite! Da, to je upravo Večernji list, sigurna je autorica "Ofanzive" Jelena Lovrić, koja Večernjem doduše ostavlja "pravo na svoju uređivačku politiku", ali mu je istodobno i zamjera, tvrdeći da "politička analiza ne može prešutjeti činjenicu da su se jedne od najutjecajnijih novina u Hrvatskoj pretvorile u megafon etničke nesnošljivosti"!
Čime Jelena Lovrić dokazuje takvu svoju optužbu? Trima tekstovima! Jednim iz Zadarske županije o manjku novca za protupožarnu zaštitu u županijskoj blagajni koji je nastao zbog sudske presude da se isplati odšteta Srbima izbačenim s posla početkom rata. Drugim tekstom, o Dalju, u kojem daljski sugovornik našeg novinara rezignira nad činjenicom da neki od sudionika daljskog pokolja još nisu dospjeli pred sud. Kao treći sporni tekst Jelena Lovrić spominje nedavni o treneru srbijanske streljačke reprezentacije, za kojega neki Vukovarci tvrde da je za vukovarske opsade bio snajperist.
Ako je nepouzdanim na osnovi jednog dijela nečega suditi o cjelini, što je tek s nečim kao ovdje gdje se samo na temelju triju tekstova sudi o cjelokupnom Večernjem listu! A potom na takvom problematičnom logičkom sudu donose još problematičniji politički zaključci. Uzeti tri teksta iz novina koje su objavile bezbroj tekstova pa i članaka o Srbima u kojima nije bilo nikakve "etničke uspaljenosti i mržnje" i onda tvrditi da Večernjak "svoje čitatelje huška kontra Srba" nije samo tendenciozno nego i maliciozno. Večernji list ne piše protiv nekog etniciteta, rasne pripadnosti ili nečijeg vjerskog uvjerenja. Ne piše ni protiv Srba. Ali pisao je i piše protiv nekih očitosti i apsurda povezanih s ratom, ratnim traumama, poraćem, počinjenim zločinima, sudskim presudama, zbivanjima u područjima "posebne državne skrbi", obnovom, vraćanjem pojedinaca sumnjive prošlosti...
I za razliku od svih drugih novina, u Večernjem listu postoji institucija odvjetnika čitatelja i svakodevno se propituju vlastiti tekstovi.
Večernjak se, naravno, može optuživati da piše kao da ga uređuju "najljući neprijatelji Sanaderove politike normalizacije i demokratskog stabiliziranja Hrvatske" ali se takve objede ne mogu i argumentirati. Bedasto je uopće ponavljati da je Večernjem listu stalo do mirne, demokratske i europske Hrvatske. Zbog toga i ne zatvaramo oči pred nekim zbivanjima u Hrvatskoj uime nekog novog "bratstva i jedinstva". Upravo radi Hrvatske, novog i drukčijeg zajedništva, stalo nam je da se dosljedno provede i načelo o "individualizaciji krivnje", o kojemu govori predsjednik Mesić. Zar je to suprotno interesu hrvatskih Srba? Pa upravo je (i) njihov interes da se napokon "odvoji žito od kukolja"!
Druga je stvar što je tu Večernji list često brži i poduzetniji od pravosuđa da upozori na nekoga sumnjivog tko je svojedobno "raspirivao bratstvo i jedinstvo", a da službeno nije niti zaveden kao netko na koga se sumnja da je počinio neko zlodjelo. Podmetati Večernjem listu neku "ofenzivu", da "navodi pijane napadače na Srbe" profesionalno je nekolegijalno, logički "kratko", a politički cinkarski. Nekolegijalno je jer više nismo "društveno-politički radnici" da bismo svi morali misliti kako nam se naredi. Logički "kratko" jer teško da ijedan od tih "pijanih napadača na Srbe" čita Večernji list, a i da čita, doista bi morao biti iznimno "maštovit" pa motiv za počinjeno naći baš u Večernjaku. A cinkarski je jer nalikuje na dostavu nekoj "višoj adresi" s namjerom "da sve uđe u zapisnik".
