Vijest da je Crkva, tj. Zagrebačka nadbiskupija iliti Kaptol, kako se to kolokvijalno voli reći, podijelio prošle godine 231.000 kuna obiteljima s više djece, prošla je gotovo nezapaženo ovih dana kada su se zbrajale i oduzimale statistike za 2016. A radi se o informaciji, koja ne otkriva puke statističke podatke, nego i želju Crkve da sudjeluje izravno i konkretno u nekim socijalnim pothvatima.
Točnije, lani je u Zagrebačkoj nadbiskupiji po preporuci župnika iz 51 župe kršteno je 77 djece iz brojnih obitelji: 31 krštenje petog djeteta, 22 krštenja šestog. djeteta, 12 krštenja sedmog djeteta, četiri krštenja osmog djeteta, tri krštenja devetog djeteta, dva krštenja desetog djeteta i tri krštenja jedanaestero djeteta u obitelji.
Radi se, zapravo, o inicijativi od 2001. kada je kardinal Bozanić najavio da će Crkva poduprijeti brojne obitelji te da će biskupi krstiti svako peto dijete. On sam lani je tako predvodio šest krštenja, biskup Pozaić 10, biskup Šaško 10, a biskup Gorski 16 krštenja, kada su svakoj obitelji darovali po 3000 kuna i Bibliju.
Također, na kraju prošle godine u humanitarnim akcijama Hrvatskog Caritasa ponovno se moglo vidjeti da se građani rado odazivaju na njih i da će raznim oblicima donacija podržati karitativne akcije.
Snaga Crkve leži upravo u tome povjerenju koje ljudi imaju kada doniraju bilo novac ili hranu, jer znaju da će kroz mrežu Caritasa po biskupijama i župama ta pomoć otići u prave ruke.
S druge strane, Crkvi se često prigovara da daje načelnu podršku i da teško s riječi prelazi na djela, a ovakvi primjeri potvrđuju upravo suprotno i pokazuje da se crkvene vlasti itekako mogu angažirati oko socijalnih programa.
Zapravo, primjeri su to koji kazuju da se Crkva treba još više angažirati upravo na socijalnim pitanjima, ali samo kao “dežurni vatrogasac”, hraneći gladne po pučkim kuhinjama i zbrinjavajući beskućnike u svojim prihvatilištima, nego i kao aktivni partner državi u strateškim pitanjima, kao što je, primjerice, demografija.
Biskupi bi tako mogli pomaknuti granicu, pa krstiti npr. svako treće dijete u obitelji i povećati broj novčanih donacija.
Hrvatski Caritas mogao bi vratiti sjaj starih dana kada je vodio uspješne nacionalne kampanje, jer se na kraju ove godine pokazalo da se može računati na povjerenje ljudi.
Od Crkve se, naime, očekuje da bude socijalno aktivna i u čestim lutanjima hrvatskih politika posljednjih godina upravo je velika šansa za Crkvu da razvije svoju socijalnu strategiju, koja bi još samo produbila povjerenje koje postoji.
A koja može imati neslućene pozitivne razmjere, od demografije do depopulacije Hrvatske, koje poput bauka prijete budućnosti zemlje, a za što, kako se čini, nijedna politika dosad adekvatno ne mari. Pa je to prilika koju Crkva ne bi trebala propustiti.
>> Crkva i biskupi još se više moraju približiti siromašnima
