Unatoč osporavanjima mnogih “novoprobuđenih” katoličkih dušobrižnika kao i otvorenoga napada mostarskoga biskupa Perića, u Dubrovniku je ipak održana još prije najavljivana Prva Ljetna škola teologije pod naslovom „Teologija u pluralnome društvu“. Na toj školi, koju je u ponedjeljak 15. srpnja 2019. otvorio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, sudjelovalo je četrdesetak studenata teologije i teologa s katoličkih, pravoslavnih i protestantskih fakulteta te četiri gosta predavača.
Također, unatoč pozivu na bojkot, u utorak 16. srpnja 2019. održala je predavanje toliko osporavana i prokazivana profesorica Katoličkih studija na Sveučilištu Roehampton u Londonu, Tina Beattie. Govoreći o važnosti žena u Katoličkoj crkvi, s punim je pravom svima, a posebno onim hrvatskim katoličkim teolozima koji važnost i značenje muškarca promatraju kroz vizuru zatvorenih muških kampova (logora) uz istodobno svođenje žene na razinu pokorne sluškinje, poručila sljedeće: „Kultura žena mora se čuti, ako žene ne mogu normalno govoriti, onda teologija nije teologija nego ideologija”. Jer nema smisla, kaže ona, da žene, koje čine više od polovice Crkve, šute, a da druga polovica govori za njih.
A da je u Hrvatskoj teologija na „prikleci“ da postane ideologijom, pokazuje i njezino sadašnje stanje na koje su svojim otvorenim pismom Naše “ne” šutnji teologa koja omogućava zloporabu kršćanstva nedavno upozorili hrvatski kršćanski teolozi (Jutarnji list, 27. 7. 2019.) upirući prstom u šutnju hrvatskih akademskih teologa, teologa koji javno objavljuju i nastupaju samo onoliko koliko im je potrebno za izbor u sveučilišna zvanja i kako se ne bi zamjerili (pre)časnim i (pre)uzvišenim prelatima koji im za profesorska mjesta daju svoju suglasnost. To je i razlog što mnogi postavljaju pitanje je li takvo stanje s “hrvatskom” teologijom razlog da prakticiranje katoličke vjere u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini.
Kao podlogu uzimaju rezultate triju uzastopnih istraživačkih valova (EVS – 1999.; EVS – 2008. i EVS – 2017.) na međunarodnom projektu Europsko istraživanje vrednota objavljenih u Bogoslovskoj smotri (Vol. 89 No. 2, 2019.; 411–441), u tekstu Kretanje crkvenosti u hrvatskom društvu od 1999. do 2017. godine. Analiza i kritički osvrt autora Josipa Balobana (KBF), Josipa Šimunovića (KBF) i Josipa Ježovite (HKS) koji su temu crkvenosti kao višedimenzionalne stvarnosti u Hrvatskoj analizirali u pastoralno-teološkoj i sociološkoj perspektivi u šest njezinih dimenzija: konfesionalna pripadnost, vjerske istine, obredi te moralno-etička, iskustvena i dimenzija povjerenja u Crkvu.
Spomenuta istraživanja potvrdila su da je u navedenom razdoblju (1999.-2017.) postotak konfesionalne pripadnosti u RH ostao visok. Razlog tome svima je poznat: u Hrvatskoj država jamči svakome pojedincu da bez ikakvih novčanih obveza može biti član vjerskih zajednica s kojima ona (država) ima sklopljene ugovore, dakle kako s tzv. vatikanskim tako i posebnim ugovorima. A to znači da „crkveni porez“ plaća država, a ne vjernici. Također, rezultati pokazuju da je udio onih koji vjeruju u Boga pao za 13%: od 93% u 1999. na 86% u 2017. Uz to – što bi hrvatske biskupe i teologe ipak trebalo zabrinuti – samo 44% (prema istraživanju iz 2017.) vjeruje u osobnoga Boga, dok 38% vjeruje u neku vrstu duha ili životne sile, 11% ne zna, a 7% drži da postoji neka vrsta duha, Bog ili životna sila.
Što znači da je u Hrvatskoj na djelu pripadanje (vjerskoj zajednici) bez vjerovanja u nauk koji ona propovijeda. Uz to, zanimljivo je da je porastao broj onih koji umjesto u uskrsnuće, vjeruju u reinkarnaciju, u koju je 1999. vjerovalo oko 23% ispitanika, 2008. 15%, a 2017. čak 25%. Dakle, četvrtina hrvatskih katolika – i to najvećim dijelom žene – nije sigurna ima li ili nema uskrsnuća tijela pa se okreću drukčijem obliku postizanja vječnog smiraja.
Također, istraživanja su potvrdila ne samo nastajanje sve veće distancirane crkvenosti, smanjenje udjela onih koji barem jednom idu u crkvu (od 32% u 1999. na 23% u 2017.), nego – pri čemu prednjače muškarci – povišenje udjela onih „koji nikada ne zalaze u crkvu“ (s 10% u 1999. na 20% u 2017). Također, u području moralno-etičke dimenzije porastao je udio onih (posebno žena) koji odobravaju razvod-rastavu braka (od 26,5% u 1999. na 39,7% u 2017.), pobačaj (od 20,8% u 1999. na 29,4% u 2017.) i eutanaziju (od 22,6% u 1999. na 30,6% u 2017.) Slijedom toga, pao je i udio onih koji se mole, odnosno meditiraju, osim ako nisu ljubitelji i sljedbenici joge kao neki od naših političara/rki.
I što će se sada dogoditi? Uobičajeno ništa! Dakle, upravo ono što je potaknulo biskupa Uzinića da pokrene Ljetnu školu teologije kako bi se budući pastoralni teolozi upoznali ne samo s izazovima modernoga vremena i sa „sveopćom pluralizacijom života“ koja zahvaća sve bitne segmente društva, nego i s različitim ponudama životnih smislova, ali i kako bi ih se senzibiliziralo za probleme više od polovice članstva Katoličke crkve – za žene.
No, uzalud je u Hrvatskoj slijepcu namigivati!
Trebaš biti podsvjesno ili žena niske razine samosvijesti ili mazohistkinja da želiš pripadati organizaciji koja te ideološki i ontološki kao ženu prezire.