Odluka građana Crne Gore da podrže osamostaljenje svoje republike imat će više što izravnih što indirektnih posljedica po Bosnu i Hercegovinu.
Konkretne posljedice oslikavat će se kroz jednostavnu činjenicu da je BiH dobila novog susjeda, državu s kojom će, zbog činjenice da Srbija ostaje pravni nasljednik državne zajednice, morati sve odnose uređivati od početka. Dakle, bit će potrebno uspostaviti diplomatske odnose, razmijeniti veleposlanike, potpisati niz bilateralnih sporazuma kojima se uređuju granična, ekonomska, socijalna, pravna i politička pitanja. Također će se u vrlo kratkom roku morati regulirati i pitanja dvojnog državljanstva, te imovinski problemi.
To su, znači, praktična pitanja čije je reguliranje nužno za uspostavu harmoničnih dobrosusjedskih odnosa. No, crnogorska nezavisnost donosi i neke dublje, moglo bi se kazati, strateške posljedice po cijelu regiju. Prvo, razlaz Srbije i Crne Gore predzadnji je korak u zatvaranju krvavog jugoslavenskog kruga s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Sama činjenica da su ostali bez "drugog oka u glavi" trebala bi ohladiti one u Srbiji, pa i u BiH, koji još sanjaju san o "velikoj Srbiji".
Drugo, Crna Gora više neće i ne može biti predmetom nikakve trgovine na Balkanu, a upravo to je proces u koji je, doduše hipotetički, često uvlačena i BiH. Mirnim rješenjem pitanja kosovskog statusa priča o "razmjeni teritorija" postat će potpuno deplasirana.
I zadnje, iako ne najmanje važno, uspostavom demokratske i proeuropske države Crne Gore BiH će dobiti novog partnera za približavanje Europskoj uniji. Intenzivnom suradnjom dvije zemlje jasno mogu pokazati Bruxellesu da je jedina kočnica na putu Balkana u EU nacionalistička oligarhija u Beogradu.
