Na benzinsku postaju na Jarunu Duje Čop ušao je prije nekoliko dana s frendom, djelatnik ga je dočekao raširenih ruku i rekao mu: "Doneseš li mi dres, imaš jedan tank goriva na moj račun!" Razgovor smo čuli sasvim slučajno, a sad nas je zanimalo kako je završilo, je li rezervoar pun?
– Ma ne... Donio sam mu dres istu večer, ali gorivo nisam točio. Bio je to dar – priča nam Duje.
Intervju smo radili netom nakon što se probudio nakon povratka usred noći iz Moldavije, gdje je postigao gol za 3:0 protiv Sheriffa.
– To je gušt, probudiš se, a znaš da si sinoć zabio u Ligi prvaka. Još veći je da se približavamo skupinama Lige prvaka, da pomažem momčadi.
Čačića i Krunu pamtit ću uvijek
Kad je Ante Rukavina zabio Sheriffu u Maksimiru, veselili ste se kao da ste vi zabili. Kako to funkcionira, najbolji prijatelji a konkurenti u momčadi?
– Znam ga otkad smo bili djeca, on me i dočekao kad sam došao u prvu momčad Hajduka. Družimo se često, idemo na ručkove i večere svako malo... Više nismo konkurencija, ja sam špica, on na krilu, ali bez obzira o kome se radilo, bio mi prijatelj ili ne, nikome ne bih poželio da igra loše kako bih ga ja zamijenio.
Pričali smo nedavno na tribini s curama koje su nam rekle da ste vi najzgodniji plavi. Komentar?
– Stvar ukusa... ha-ha. Ne gledam svoje suigrače na taj način, tko je zgodan, a tko nije.
Kao vrlo mlad otišli ste u Portugal u Nacional s Madeire? Što pamtite?
– Vidio sam kako je to biti stranac. Najvažnije, naučio sam jezik, to je najveće bogatstvo koje sam donio.
Trend je da mladi odlaze u inozemstvo, probali ste taj kruh. Što bi savjetovali mladićima poput Kovačića, Jedvaja, Vrsaljka, Halilovića...
– Snaći će se oni, ne brinem. Pogotovo Tin Jedvaj, on ima glavu kao stari, iskusni, lisac. Njega ništa ne može impresionirati, Liga prvaka mu je kao Županijski kup. Svaka mu čast.
Došli ste u eri Ante Čačića, sada briljirate kod Krune Jurčića, prvi ste napadač Dinama. Postoji li razlika?
– Naučio sam puno, uvijek ću te trenere imati u lijepom sjećanju. Došao sam u Dinamo na mala vrata, a Čačić mi je dao priliku, imao je hrabrosti odmah gurnuti me u špicu u doba kada je Beqiraj bio prvi strijelac lige. Pomogao mi je napraviti prvi korak. Kod Jurčića sam dobio samopouzdanje.
Kako vam izgleda tablica na kojoj su plavi iza Hajduka i Lokomotive?
– Tablica je najbitnija kad se gleda na kraju sezone, a ne na sredini ili početku. Liga prvaka nam je prioritet, zbog toga je važno da na kraju prvenstva budemo na vrhu te tablice.
Kako doživljavate skandiranje navijača protiv Zdravka Mamića, protiv Uprave, protiv HNS-a...?
– Koncentriran sam na igru, na šanse, kako zabiti gol. U suprotnom ne bih mogao dobro obaviti svoj posao.
Kakav je vaš odnos s navijačima, dečko iz Splita glavni u Dinamu?
– Nisam imao loših iskustava, samo dobrih. Često mi priđu, čestitaju na golu, lijep je to osjećaj.
Odmarali ste svom u Trogiru, ima li tamo slučajno neki navijač plavih?
– Ha-ha, nema baš tamo Dinamovih navijača. Nije im baš najdraže što igram za plave, ali imam svoj cilj, nisam nikome ništa dužan. Problema, srećom, nemam.
Kome je lakše zabiti gol na treninzima, Zeleniki ili Poljaku Gregi?
– Dobri su obojica... Iznenadio me Zelenika, kao da 100 godina brani, svaka mu čast, pomoći ćemo mu da ostane netaknute mreže što duže.
Prvi ste napadač Dinama, tko vam je bio najdraži "plavi 9"?
– Cvita! On mi je bio uzor. I sad sam uživao, jer samo smo on i ja u prve četiri utakmice uspjeli zabiti četiri gola. Drago mi je da sam uz bok takve veličine. Inače, oduvijek sam se divio Ronaldu, jer Maradonu nisam gledao. Kad sam imao osam godina, Ronaldo je bio na vrhu. Sjećam se one frizure "polumjeseca", bio je čudo.
Jeste li se šišali kao Ronaldo?
– Nisam, beckhamice su bile fora.
Bio je to "pravi" Ronaldo, a danas Cristiano ima plaću 40 tisuća eura dnevno. Što bi si kupili da ste na njegovom mjestu? S dnevnom plaćom?
– Vjerojatno ništa, jer bih sve već imao, ha-ha! Ako bih baš morao potrošiti, kupio bi nešto obitelji ili prijateljima.
Oca gledao tek na youtubeu
Bi li propustili derbi zbog vjenčanja? Planirate li ga?
– Neka Andrijašević ne shvati ovo kao kritiku, ali ne bih organizirao vjenčanje ni za vrijeme sezone. Pa tko bi mi na njega došao, jer prijatelji su mi većinom nogometaši?! Ali, svatko radi kako njemu paše. Inače, ne planiram ga, bez cure sam.
Kako je izaći u grad kao prvi napadač plavih? Što kažu djevojke?
– Ne doživljavam sebe baš kao igračinu, daleko sam od toga, ovo mi je tek početak, pokazatelj kako dalje...
Što kažete na nadimak Cro Čop. Gledate li Mirka Filipovića?
– Dobar je nadimak! Nisam ga još čuo. Uostalom, koji bi ja bio Čop, ako ne Cro Čop, ha-ha! Bio sam na K-1 u Areni kada je Cro Cop osvojio pojas, pratim UFC, ali gledam samo snimke, jer priredbe im počinju tek od četiri ujutro. A ja ne smijem izgubiti noć...
Kako se opuštate, što volite?
– Idem često u kino, nerijetko s majkom, jer ona to voli. Gledamo razne filmove, u pravilu hitove.
Pričao nam je Domagoj Vida da je svom ocu Rudiki slučajno presnimio kasetu sa svim golovima. Jeste li vi vidjeli golove oca Davora?
– Nažalost, nema kasete. Ima svega nekoliko golova na youtubeu, ali ne i onih kada je bio najbolji strijelac lige. Šteta, volio bih vidjeti kako je igrao, kako se kretao...
>>Duje Čop: Igrali smo katastrofalno, treba nas biti sram
