Točno na dan kad je hrvatski premijer bio u posjetu Ukrajini, Večernji je list na dvije stranice objavio tekst s naslovom “Europa se okreće sve čvršćim političkim vezama s Rusijom”. U tekstu se govori o izborima u Bugarskoj i Moldaviji, na kojima su pobijedili proruski kandidati, zatim o sve jačim vezama europske desnice s Moskvom, ali i o cijelom nizu zemalja na Starom kontinentu u kojima je sve izrazitije približavanje Rusiji – o Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji... Čak i u Ukrajini ima stranaka koje zagovaraju bolje političke i gospodarske odnose s Rusijom. Zašto sve veća sklonost Rusima? Autor nabraja – zbog Putinova odlučnog stava prema terorizmu i uništavanja ISIL-a, zbog sve surovijeg kapitalizma i sve većeg licemjerja Europske unije koja je pridonijela siromašenju nekih zemalja, zbog velikog ruskog tržišta na koje se sad zbog sankcija ne izvozi... I dok tako velik dio Europe sve više računa s Rusijom, Hrvatska ne samo da ne slijedi taj trend nego čini sve da pokvari svoje odnose s tom velikom, moćnom i za gospodarsku suradnju iznimno važnom i privlačnom zemljom.
Dakle, u jeku posebnog medijskog zanimanja u Hrvatskoj za zbližavanje Rusije s podosta europskih zemalja, hrvatski premijer pred nosom Rusima, u Ukrajini, provocira tu državu obećavajući Ukrajini pomoć i prenošenje hrvatskog iskustva u mirnoj reintegraciji okupiranih područja – Donjecka, Luhanska i Krima. Kao političar, diplomat i valjda razumna osoba Plenković je zacijelo znao da tako vuče đavla za rep. I naravno, kako u naslovu ističu jedne novine, uslijedila je “grmljavina iz Kremlja”. Ured za informiranje i medije ruskog Ministarstva vanjskih poslova na službenim stranicama Ministarstva objavio je komentar u kojem piše: “Pozivamo Zagreb da se umjesto besperspektivnih prijedloga o iskustvima ‘mirne reintegracije’ koju predlažu Ukrajincima više pozabavi rješavanjem kroničnih vlastitih problema, vezanih uz prava Srba i drugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj”. Rusi ponavljaju srpsku propagandu o Bljesku i Oluji i o progonu 250.000 Srba, ali zacijelo ne toliko zbog ljubavi prema Srbima koliko zbog prigode da Hrvatskoj, makar krivotvoreći činjenice, uzvrate oružjem kakvim se sama poslužila. Je li to Hrvatskoj trebalo? Mora li se istrčavati i zamjerati Rusiji bez ikakve potrebe te sama sebi i svome gospodarstvu zatvarati vrata moguće buduće suradnje s tom velikom zemljom, vrata kroz koja mnogi u Europi nastoje što prije i što lakše proći radi vlastita interesa? Što su to nama Rusi napravili da im stajemo na žulj? I čemu se tako mali i beznačajni s tom drskosti možemo nadati osim osveti i zlu pamćenju? Hrvatska sa svojom malenkošću i gotovo bez ikakva utjecaja u Europi i svijetu za rješavanje rusko-ukrajinskog sukoba ne može napraviti baš ništa. S ovakvom potporom Ukrajini koju, naravno, Rusi drže pristranom, može samo sebi nauditi, što se Plenkoviću i dogodilo. Zašto se odlučio za nikome koristan ispad kojim škodi vlastitoj zemlji?
U nedostatku bilo kakvog političkog i diplomatskog opravdanja, odgovor je samo jedan – glumeći veličinu koje nema hoće se svidjeti svojim europskim gazdama. Ništa u ovoj zemlji nije tako neuništivo kao hrvatsko sluganstvo europskim moćnicima, a u posljednjih petnaestak godina nijedan politički mit nije bio tako obmanjujući i tako ustrajan kao europejstvo. Maskirane njime, političke su elite u tom vremenu budzašto rasprodale najvrjednije u ovoj zemlji, a toliko priželjkivani ulazak Hrvatske u Europsku uniju nije nam donio ništa osim štete, osim još dubljeg potonuća u kolonijalnu mizeriju. I dok se zamjera Rusima, Andrej Plenković nikad se neće zamjeriti onima iz zemalja EU koji nam tu štetu čine iznoseći u inozemstvo iz banaka i velikih nekad državnih tvrtki milijardske dobiti, prisiljavajući nas na uvoz svega i svačega iz njihovih zemalja i držeći nas u dužničkom ropstvu. Zamislite, predsjednik Vlade u zemlji koja grca u dugovima, čije je gospodarstvo na dnu europske ljestvice i iz koje se ljudi zbog neimaštine i besposlice masovno iseljavaju, koja je sve siromašnija, koju truju uvozom i u kojoj su pučke kuhinje sve pretrpanije svoj imidž gradi na paradiranju Ukrajinom u kojoj se samoljubivo gospodarstvenicima obraća na ukrajinskom i kojoj se ulizuje vlastitu domovinu izlažući nemilosti jedne velike sile, Rusije! Kakav je to premijer, gdje su mu nestali osjećaj i briga za interes i probitak svoje države!? Ako ih je ikada imao!
>> Plenković u stisku između Trumpa i Putina
