– Da sam u vrijeme kada smo odlučili kupiti obiteljsku kuću mogao i
posumnjati da će se događati ovakvi skokovi kamata, financijska kriza,
prijetnje otkazima i slične crne slutnje, sigurno je da kuću ne bih
kupio. Toga ljeta 2007. bilo je sve normalno pa smo se supruga i ja
odlučili konačno skućiti, za što smo dignuli krediti od 70.000 eura –
priča Vukovarac Ivica M., kojega smo upitali plaši li se najave
povećanja kamata na kredite.
Ivica M. kredit je dignuo na 30 godina, a mjesečna mu je rata nešto
manja od 3000 kuna. Tada, kaže, nije ni razmišljao o mogućnosti da mu
kamate budu fiksne.
– Sada je lako biti pametan i reći što bi čovjek napravio. I supruga i
ja smo imali lijepe poslove, solidne plaće, pa smo izračunali da s
dvije plaće možemo plaćati kredit i koliko-toliko normalno živjeti. Ako
kamate narastu, onda stvarno ne znam što ću ni kako ću. U kuću sam
uselio pa mogu samo van jer se bojim da znatnije povećanje kamata ne
bismo izdržali – kaže Vukovarac Ivica.
Pomoć, kaže, ne može očekivati ni od roditelja jer oni žive od malih
mirovina i sami jedva sklapaju kraj s krajem.
Vukovarskoj obitelji rata kredita iznosi 3000 kuna i to je maksimum koji mogu izdvojiti
