Međunarodni dan žena, 8. ožujka, proglašen 1920., a službeno priznat u Ujedinjenim narodima 1977., simbolizira dugu povijest borbe za ženska prava, kao što su pravo glasa, pravo na legalizaciju pobačaja ili danas pravo na rad.
Prva incijativa potekla je od američke Socijalističke stranke 1909., a iduće godine na Međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu, na poticaj Njemice Clare Zetkin izglasano je načelo proglašenja Međunarodnog dana žena, ali bez utvrđenog datuma.
U to vrijeme u industrijskim zemljama zaredali su zahtjevi protiv diskriminacije pri zapošljavanju i zahtjevi za pavo glasa ženama.
Dan žena prvi je put bio proslavljen 19. ožujka 1911. u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj s više od milijun žena koje su sudjelovale u manifestaciji.
Idućih godina taj dan se zaboravlja zbog rata i cijepanja radničkog pokreta, ali nov poticaj stiže iz Rusije gdje su 8. ožujka 1917. (23. veljače po ruskome kalendaru) radnice u Sankt Peterburgu (tada Petrogradu) prosvjedovale tražeći kruha i povratak muškaraca s ratišta.
Tim je danom zapravo počela februarska revolucija i Lenjin je 1921. uveo Dan žena u počast radnicama.
Tradicija 8. ožujka ostala je jaka u komunističkim zemljama pa u Kini i danas na taj dan žene rade pola radnog vremena.
Feministički pokret s početka 70-ih godina poseže za Danom žena kako bi na taj dan tražio jednakost političkih i socijalnih prava među spolovima.
Godine 1977. Ujedinjeni narodi proglasili su 8. ožujka "Međunarodnim danom za prava žena i za mir". Otada dan ima simboličko značenje, poglavito u državama gdje se žene moraju boriti za osnovna prava, a posvuda gdje su žene žrtve nasilja ili nejednakosti.
(Hina)
