Darko Milinović ovih je dana bez konkurencije najnapadaniji ministar.
Reakcije sustižu jedna drugu, što, kaže Milinović, nije neobično, jer
je prvo javno predstavljanje prijedloga zdravstvene reforme održao pred
čak oko tisuću ljudi.
– Nije lako suočiti se sa svakojakim kritikama i napadima, ali bio sam
na to pripremljen. Pa i otvorio sam javnu raspravu jer sam želio čuti
dobre prijedloge, ali i kritike. Očekivao sam i niske udarce, a ono što
doista želim, što ponavljam otkad sam ušao u ministarski kabinet, jest
to da ću učiniti doslovno sve da izdignemo zdravstvo iznad usko
stranačkih interesa i da zdravstvenu reformu donesemo uz što širi
socijalni i politički konsenzus. Ali ako u SDP-u kažu da će zaposleni s
plaćom od 5000 kuna biti najviše na udaru reforme, moram reći da ne
govore istinu, da je to obmana i strašenje hrvatske javnosti.
• Jeste li umorni od objašnjavanja reforme?
– Kad sam najumorniji, pomislim na to da radimo opće društveno koristan
projekt – a na prijedlogu reforme radilo je stotinjak ljudi osam
mjeseci – koji ne može za dva ili tri mjeseca donijeti nešto posebno
dobro ni zdravstvu, ni Hrvatskoj, ni pacijentu. Ali, uvjeren sam da će
potkraj sljedeće godine pozitivni pomaci biti vidljivi te da ćemo moći
razmišljati i o tome koliko će se moći smanjiti zdravstveni doprinos.
A to znači nova radna mjesta, povećanje plaća, veće mirovine i
konkurentnije gospodarstvo. To me motivira da ustrajem, ako se naravno
u zemlji ne dogodi nešto doista nepredviđeno. Financijska je kriza
okrznula i našu zemlju, no Vlada zasad ima odgovore na sva pitanja. I
spreman sam pred četiri milijuna ljudi govoriti o prijedlogu reforme.
• Zašto baš četiri milijuna ljudi?
– Zato što se za toliki broj ljudi u Hrvatskoj, što se tiče
financijskih izdataka, ne mijenja apsolutno ništa. Naravno, spreman sam
predstaviti reformu i pred 450.000 onih koji će financijski neznatno to
osjetiti.
• Gdje su, prema vašem mišljenju, najveći otpori prijedlogu reforme?
– Predsjednik Hrvatskoga liječničkog sindikata s kojim sam, inače,
obavio desetak sastanaka, u više je navrata istaknuo da se ne vidi kako
će se u reformi riješiti nedostatak liječnika. I zato poručujem da je
pri kraju dokument o planu poboljšanja broja liječnika i ostalog
zdravstvenog kadra, što je također dio reforme.
Na nedavnom sastanku sa 150 predstavnika sindikata nisam ni od koga čuo
‘ministre, ovo ništa ne valja’. Pa prema prijedlogu, za 870.000
umirovljenika zdravstveni doprinos plaća država, a od milijun i 66
tisuća umirovljenika, za samo njih 20.000 poskupjet će dopunsko
osiguranje sa 50 na 80 kuna, i to onima kojima je mirovina iznad 5200
kuna. Danas imamo 400.000 umirovljenika u sustavu dopunskog osiguranja
HZZO-a i njih ne trebaju ni zanimati participacije, jer im sve
participacije pokriva polica dopunskog osiguranja. Bilo je i puno
pokvarenih telefona, ali tu sam da objašnjavam.
Slažem se s onima koji prigovaraju da je administrativna pristojba bila
‘porez na bolest’. Ali pristojba koja je ukinuta veze nema s
predloženom participacijom na recept ili na liječnički pregled. Jer, i
tu participaciju pokriva polica dopunskog.
Najveći je prijepor oko toga da pokušamo dio umirovljenika staviti u
sustav doprinosa za zdravstvo. No, i ‘najcrnja’ varijanta uključuje
210.000 umirovljenika koji bi bili u kategoriji za zdravstveni doprinos
po visini mirovine.
• Predsjednik Stranke umirovljenika
govorio je i o mogućem izlasku iz vladajuće koalicije i o tome da će
umirovljenici izići na cestu?
– Reforma zdravstva neće biti razlog izlaska HSU-a iz koalicije, ali
žao mi je što predsjednik stranke Silvano Hrelja nije mogao doći na
prezentaciju prijedloga reforme u zatvorenom krugu. Ali mi gotovo
svakodnevno razgovaramo kako bismo došli do najboljih konačnih
rješenja. S gospodinom Hreljom prije dva-tri dana razgovarao sam tri
sata o reformi i detektirali smo stvari o kojima postoji dosta visok
konsenzus, ali i neka prijeporna pitanja.
• Stalno ističete da u financijskom
smislu reforma donosi veća izdvajanja samo za oko 420.000 ljudi. Ali
nisam čula da ste izdvojili da je skuplja polica i doprinos na mirovine
ipak novo financijsko opterećenje za ljude koji nisu ni imućni ni
bogati.
– Neizdrživo je da 1,5 milijuna ljudi financira zdravstvo za 4,5
milijuna ljudi. I moramo u financiranje uključiti još neke segmente
društva. Ali i država će u zdravstveni proračun obvezno godišnje
uplaćivati oko 1,3 milijarde kuna na ime participacija za 1,118.000
ljudi. Priznajem da je za 210.000 umirovljenika reforma veće
financijsko opterećenje, ali to je godišnje izdvajanje između 400 i 600
kuna. Je li lakše živjeti s mirovinom od 5000 kuna ili s plaćom od 5000
kuna? Reći ću da je jednako teško. Ali ovaj radnik za zdravstvo izdvaja
godišnje gotovo 10.000 kuna, a umirovljenik ništa.
• Ipak, je li pametno zdravstvenu reformu počinjati u vrijeme kad se očekuje recesija?
– Smatram da reforme moraju upravo biti uvjetovane težom ekonomskom
situacijom u zemlji, a s obzirom na projekcije Vladine politike o rastu
BDP-a između 2 i 3 posto, ne očekuje se recesija.
• Na savjetovanju ekonomista u Opatiji
predsjednik Mesić vas nije imenovao, ali je rekao kako se trebamo
“oduprijeti kvazireformatorima koji žele povećati namete zaposlenicima
i umirovljenicima”. Koji je vaš komentar?
– Poštujem instituciju predsjednika države i ne bih komentirao ništa
prije sastanka s predsjednikom države u ponedjeljak, ali i sami ste
rekli, možda predsjednik nije mislio na mene, jer ova reforma ne
mijenja ništa za oko 4 milijuna ljudi, a štiti socijalno ugrožene.
• Jeste li spremni popustiti ili odustati?
– Zašto bih povlačio prijedlog? Pa prijedlog je i inicirao cijelu ovu
raspravu. Ali nisam nikada rekao ‘ovo je točka na i’. Na primjer, s tri
godine koncesiju za ambulante primarne zaštite produljili smo na
najmanje pet godina, jer je to bio dobar, argumentirani prijedlog. Ili,
kažu mi medicinske sestre da dio njih ima problema u primarnoj zaštiti
zbog liječnika koji ne poštuju kolektivni ugovor pa im smanjuje plaću.
Je li ustupak ako uvjet za dobivanje koncesije bude i poštovanje
kolektivnog ugovora?
Mislim da je to prihvaćanje dobre ideje. I ne znam što bi se moglo
dogoditi da od reforme odustanem u cjelini. To je kao da ste me ‘90.
pitali pod kojim uvjetima ne biste otišli u rat za samostalnu Hrvatsku.
No, neki konsenzus o reformi već imamo. Sve se stranke u Hrvatskoj
slažu da se zdravstvo pod ovim uvjetima više ne može financirati i da
nešto treba mijenjati, jer ovakav sustav stvara godišnje od 2,5 do 3
milijarde kuna duga.
• U svakom slučaju, polica dopunskog zdravstvenog osiguranja postaje obvezna da bi se izbjegle skupe participacije?
– Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne može biti obvezna, već
vlastiti izbor, kao što je to već napravilo 700.000 građana Hrvatske. A
kako sam siguran da će u prvim mjesecima biti nesnalaženja, spreman sam
učiniti ustupak tako da ćemo u prva tri mjeseca prijelaznog razdoblja
tolerirati da pacijent umjesto da plati participaciju u roku od tjedan
dana uplati policu dopunskog osiguranja. Ali kad se novi sustav uhoda,
protuprijedlog pacijentu, umjesto da plati participaciju, može biti
samo to da kupi dopunsko, ali za šest mjeseci unatrag po dvostrukoj
cijeni.
• Koliko planirate ukupno prikupiti novca od novih davanja?
– 1,3 milijarde od države, oko 1,5 milijardi od dopunskoga osiguranja i
doprinosa te oko 1,5 milijardi kuna od poreza na duhan, od pet kuna po
prodanoj kutiji cigareta. Ukupno je to blizu 4,5 milijardi kuna. Jasno
da ćemo dio novca koristiti za sanaciju dugova, ali sigurno je da novac
od ‘zdrave kune’ ne može ići na asfaltiranje cesta, već na prevenciju i
liječenje malignih bolesti, na novu opremu, posebno skupe lijekove itd.
Uza sve to, izdvojit ću HZZO-a iz državne riznice, u koju je ušao za
vrijeme koalicijske vlade SDP-a, i tada će HZZO biti ponovno
financijski neovisan i samostalno će raspolagati novcem.
• To je puno novca, a mislim da se ipak ne vidi dovoljno što dobiva pacijent.
– Prvo, već do kraja godine vidjet ćemo da su se liste čekanja bitno
smanjile i da je usluga dostupnija. Reforma će dodatno zdravstvo
učiniti dostupnijim, poboljšat će se uvjeti rada i liječenja, povećat
će se ulaganja. Jer, najveći dio novca koji ćemo prihodovati od
dopunskog, od participacija, od ‘zdrave kune’ uložit će se u
kvalitetniju zdravstvenu zaštitu i na korist pacijenata.
Na primjer, administrativna pristojba u primarnoj zaštiti uplaćivala se
u državni proračun, a sada će novcem od participacije ili od dopunskog
raspolagati dio tim, a dio županija. Radi jačanja domova zdravlja dobit
će i 435 milijuna kuna decentraliziranih sredstva. Bolnice će
raspolagati s više od milijardu kuna od participacija, odnosno
dopunskog osiguranja. Kontrolirat će se rad i nerad, troškovi,
stimulirat se rad, jer će se bolnice plaćati po
dijagnostičko-terapijskom postupku, tzv. DTS sustavu, i što više radi,
bolnica će imati više novca pa će moći više ulagati u opremu, prostor,
kadar. Bit će zadovoljniji i liječnici i pacijenti.
Prvi smo na svijetu koji smo samostalno napravili svoj DTS sustav.
Nismo ga, kao što to čine sve zemlje na svijetu, kupili od Australaca
pa ne moramo plaćati ni održavanje, već ga sami dorađujemo. I uštedjeli
smo dva milijuna kuna.
• Ako bude sve išlo po planu, otkad bi nova zakonska rješenja mogla krenuti u praksu?
– Neki dijelovi, kao što je dopunsko osiguranje, već postoje. Neki
dijelovi mogu krenuti početkom godine, a za neke može biti prijelazni
period. No sve ovisi o tome kako će teći rasprava.
• Koliki je prijedlog zdravstvenog proračuna za 2009.?
– I mi se moramo uklopiti u nove uvjete štednje državnog proračuna, ali
imat ćemo dovoljno novca i neće biti nikakvih potresa. Mogu reći da
ćemo za lijekove u sljedećoj godini izdvojiti više novca, bar oko tri
milijarde, kako se ne bi gomilao novi dug za lijekove na recept
ljekarnama i veledrogerijama.
• Otkada ste došli u Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi, već dakle desetak mjeseci, gotovo ste
svakodnevno u medijima. Je li i koliko to promijenilo vaš život?
– I meni se ponekad čini da sam previše u medijima, ali to je njihov
odabir. Kada sam postao ministar, rekao sam da ću pokušati nešto
napraviti. Valjda sam zbog toga više u medijima. Ima i kritičkih
osvrta. Dobronamjernu kritiku prihvaćam, ali sam žestoko protiv
pogrešnih informacija i želim na to upozoriti, pogotovo ako su
zlonamjerne. Život se zapravo najviše promijenio mojoj obitelji, a
možda najviše djeci.
Dakako, moji roditelji, sestra i nećak na svoj način proživljavaju sve
ovo. Moj sin, kojemu je petnaest godina, zna sve o reformi zdravstvenog
sustava. Ili, kada su se dogodila tragična ubojstva Ivane Hodak i Ive
Pukanića, prva reakcija moga Marka bila je ‘tata, hoće li Vlada pasti?’
I on i kćeri moj posao proživljavaju na svoj način i sudjeluju u njemu,
iako im pokušavam objasniti da ne uzimaju k srcu to što me se proziva i
ne želim da prate moje javne istupe.
• Dobivate li preko supruge informacije koje nazivamo ‘glasom naroda’?
– Naravno, ali većinu informacija te vrste “prikupim” i sam, jer nema
slobodnog sata kada nisam među ljudima u Gospiću ili u Zagrebu. U
slobodno vrijeme ne družim se s ministrima, družim se s istim ljudima,
među kojima ima i intelektualaca i običnih radnika, s kojima sam
prijateljevao i prije nego što sam ušao u politiku. Osim toga, sebe
držim dovoljno ‘narodnim’ da osjećam bilo hrvatskoga naroda i u ovih
deset mjeseci nisam doživio neugodnost u susretima s ljudima.
• Kao potpredsjednik Sabora imali ste puno mirniji život, jeste li u ovih deset mjeseci zažalili za njim?
– Život saborskog zastupnika je lagodniji, jer imate posla toliko
koliko ga sami sebi zadate. Kao potpredsjednik Sabora nisam imao ovakav
tempo, ali sam tada diktirao sam sebi posao i mislim da sam dosta
radio. Količinu posla diktira mi danas situacija. Ali nisam zažalio,
bio sam počašćen ponudom premijera i rekao sam mu ‘da, želim biti
ministar zdravstva, jer želim nešto promijeniti’. Smatram da imam
dovoljno energije, odlučnosti i samopouzdanja za ovaj važan posao.
• Osjećate li veću strast prema politici ili prema svom osnovnom liječničkom pozivu?
– Strast prema ginekologiji nikada se nije izgubila i kada god stignem,
operiram u svojoj bolnici. Ali strast mi je i reforma. I čini mi se da
mi je ovoga trenutka veći izazov provesti promjene u zdravstvenom
sustavu nego ginekologija, što je naravno moje životno opredjeljenje.
• Znamo da vam se nije svidio film Kino Lika. Zato što je nerealan ili prerealan?
– Možda bih film drukčije shvatio da ne počinje kadrom autoceste. To
znači da film govori o današnjoj Ličko-senjskoj županiji, a ne o
županiji prije 150 godina. Ličanin u filmu za vrijeme suše, a ostalo mu
je još dvije-tri litre vode, treba odlučiti hoće li preživjeti dijete
ili krava. Odlučio se za kravu, a ja to ne mogu staviti u kontekst
današnje Ličko-senjske županije. Drugo, ne mogu prihvatiti ponižavanje
žene.
Iznenadilo me da na prikazivanje gotovo spolnog odnosa sa svinjom nisu
reagirale ženske udruge. Htio sam izići na pola filma, ali nisam želio
na promociji filma izazvati eksces. Nadao sam se da će film ipak
završiti ljepšom porukom, a film je završio porukom da je i svinja
odustala od spolnog odnosa sa ženom iz Ličko-senjske županije. Takvu
umjetnost ne razumijem. Ali čestitam glumcima koji su sjajno odradili
svoj posao.
• Lika danas?
– Zahvaljujući autocesti možemo reći da smo predgrađe Zagreba. Prije
pet godina Ličko-senjska županija bila je po bruto domaćem proizvodu
posljednja u Hrvatskoj, danas je na trećem-četvrtom mjestu, ali je i
snažna karika u gospodarskom smislu u Hrvatskoj i za Europu. Danas
imamo najmanji broj nezaposlenih u povijesti županije. I mi se možemo
pohvaliti, a ne samo Istra, da više izvozimo nego uvozimo.
Prvi put u posljednjih desetak godina imamo više rođenih nego umrlih.
Ličko-senjska županija danas izgleda poput malih, uređenih austrijskih
mjesta. I čim završim s ovim dijelom svoga života, vraćam se živjeti u
Gospić gdje je uostalom i moja obitelj. Uvjeren sam da će se u bliskoj
budućnosti za život u Ličko-senjskoj županiji tražiti karta više.
INTERVJU