Kao dijete iz mješovita braka, u kojem je otac bio muškarac, a majka, žena suprotnog spola, moram reći da me oduševila ideja da se eksplicitna definicija braka i obitelji napokon utisne u Ustav. Divni ljudi koji se za to zalažu sigurno su svi iz dobrih obitelji. Jer obitelj doista jest svetinja. Svaka. Pogotovo ova tradicionalna ili normalna, jel. Već sam se bio zaputio prema jednom od štandova da dam svoj potpis kad sam se zgranuo nad malom nelogičnošću; ako je brak muškarca i žene jedina normalna i zdrava obitelj, otkuda onda izlaze svi ti bolesni pederi?!
Zabavno je ograničiti druge
Nisu li svi oni bili nečija djeca i nisu li se, onako laički gledano, kao i mi normalni, i oni izlegli iz primarnog odnosa muškarca i žena?! Postajalo je sve čudnije i čudnije; brak pa i obitelj, kao temeljna ljudska prava, zakonski imperativ i moralni apsolut, donosili su na svijet monstrume koje uime istog tog braka i iste te obitelji nismo željeli u svojoj legislativnoj blizini. Stvar se dodatno zakomplicirala kada su u obranu braka i obitelji među najglasnijima stali oni zavjetovani celibatu i iz čijih redova tek povremeno isklizne nehotično priznanje sklonosti premladim dječačićima. Dakle, iz najsvetije nam svetinje, iz same obitelji kao posljedice jedino mogućeg, ispravnog, mješovitog braka, izlaze na vidjelo njezini neuspjesi, promašaji, karikature te iste neupitnosti koje, kakve li ironije, relativiziraju i nju samu. Sve mi je to govorilo da definicija u startu možda nosi neke napukline i možda bi me sve to poljuljalo da mi spomenuta anketa nije otvarala još jednu neslućenu mogućnost; to da ja nekome drugom određujem što smije biti, a što ne, za kog je zakonito, a za koga nezakonito oženiti se. Tog ekskluziviteta malo se tko pametan želi odreći, a kad si čovjek malo bolje i razmisli, zabavno je ograničavati druge, a sebe podrediti trivijalnosti. Ipak, u filmu “Bože blagoslovi Ameriku” glavni lik izriče jednostavnu dilemu: što će nam civilizacija, ako ne želimo biti civilizirani. Brak kao kupoprodajni ugovor civilizirana je stvar upravo onoliko koliko su bračni partneri nedvosmisleno posvećeni jedno drugome i nema te definicije ni tog ustava koji će to promijeniti. Biti civiliziran danas znači moći suočiti se s različitostima, a moći suočiti se s različitostima znači graditi civilizaciju. Gledao sam ljude oko sebe koji su podjednako zapjenjeni branili svoje stavove na obje strane barikade. Nije uopće bilo važno tko je bio u pravu kada su svi bili u krivu zbog načina na koji se stvar zakuhavala. Još jednom je građanima ove malograđanske nacije bilo važnije voajerski zavirivati u tuđe spavaće sobe, nego si skrušeno priznati da nas sve skupa netko gazi, a da nas ni ne pita za seksualnu sklonost.
Napalm paranoje
Velika je stvar živjeti u takvom društvu u kojem će, recimo, šef udruge kapitalista suznih očiju izjaviti da “govori i uime nezaposlenih”, među kojima je hrpa onih kojima su on i njegovi pajdaši podijelili otkaze. Velika je to stvar zato što te u pravilu ništa ne bi smjelo iznenađivati, ali uvijek se pronađe neki novi plaćeni volonter koji će uime višeg cilja i svojih niskih frustracija sredinu zapaliti napalmom paranoje. Kako je danas biti peder u Hrvatskoj, znaju samo oni koje od milja tako nazivamo. Njihova sklonost nije moj izbor pa im za to ne treba ni moje dopuštenje. Moje sklonosti nisu njihova briga pa za njih neću ni tražiti njihovu dozvolu. Jesmo li zbog toga dva svijeta? Može se i tako reći ako uporno odbijamo prihvatiti svu raznolikost života čiji smo sastavni dijelovi, ali i nositelji u jednom, u dodiru s vječnosti, ultrakratkom odsječku vremena. Kako si, svjesni toga, možemo priuštiti luksuz da to isto vrijeme tratimo na priču iz koje ne možemo izvući ni osrednju poantu. Umjesto da se pozabavimo pravim stvarima i da na takvo što natjeramo i divne ljude iz Ustavnog suda. Jer ono što se meni činilo strahovito važnim jest da se jasno definira: trebaju li muški homoseksualci nuždu vršiti u muškom ili u ženskom WC-u? Ako je Ustavni sud odlučio djecu zaštititi od zdravstvenog odgoja, neka Jasna Omejec i Mato Arlović mene izvole zaštititi za pisoarom. Sav se sledim od mogućnosti da u zahodu nekog javnog prostora, tik do mene stoji neki peder i to možda čak i iz ugledne obitelji, i bolesno me odmjerava u tako delikatnoj situaciji. Valjda će se netko napokon sjetiti da i ljudi u različitim oblicima nužde imaju svoja temeljna prava i da ih i tada treba zaštititi od bulumente pedera koja im prijeti.
Tražim od Jasne Omejec i Mate Arlovića, kad su već djecu zaštitili od zdravstvenog odgoja, da mene zaštite od neodgoja za pisoarom
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
