Demograf dr. Stjepan Šterc sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta upozorava na moguće ozbiljne posljedice izbjegličke krize koja bi mogla poprimiti i razmjere prave seobe naroda.
:: U Hrvatsku stižu tisuće izbjeglica. Kako ocjenjujete pristup hrvatskih vlasti do sada?
Prije nego što uopće počnem odgovarati na vaša pitanja želim terminološki raščistiti pojmove koje smo mi u Hrvatskoj, na žalost, devedesetih godina bili prisiljeni definirati s UNHCR-om, u vrijeme kad je Hrvatska s 4,3 milijuna stanovnika zbrinjavala gotovo 750.000 izbjeglica i prognanika. Sve je bilo uvjetovano srbijanskom agresijom, a ukupno je na području bivše zajednice pomaknuto oko 2,2 milijuna stanovnika. Niti se Hrvatska tada zatresla niti je kleknula iako je Europa sve to gotovo mirno promatrala.
::Jesu li ljudi koji dolaze prognanici?
Ovi ljudi koji sada ulaze u Hrvatsku su prognanici, a dijelom i preseljavano stanovništvo. Migracije su prisilne, a pojmovi izbjeglice, azilanti i migranti već u nazivu ublažavaju njihove strahote kroz koje prolaze. Sve je to posljedica nemogućeg voluntarizma s kojim se pristupa, objektivno, nakon gospodarskog razvoja, najvećem problemu suvremenog svijeta, Europe, a posebno Hrvatske. Svi sve znaju, svi se svime bave, sposobnosti i spoznaja su im samo političke iako se radi o demografskoj problematici prevažnoj za Hrvatsku, a sada se vidi – i za cijelu Europu. Poučavaju nas i informiraju politički selektirani kadrovi, a naše društvo, gospodarstvo i praktički svi sustavi u zemlji već su na koljenima poduže. Pritom je selekcija bez vrijednosnog sustava i temelji se samo na podobnosti, ulizištvu i sebičnom zadržavanju pozicija pa oni koji znaju, imaju sposobnosti, čvrst stav i lojalnost zemlji postaju remetitelji ustaljenih stranačkih okvira preuskih za izvlačenje Hrvatske iz gliba. Puno bi se još toga moglo izreći, ali to nekom drugom prilikom.
::Što kažete na europske reakcije?
U Hrvatsku je u ovom trenutku usmjereno već više od 14.000 prognanika, a slike koje gledamo iz drugih zemalja, pa dijelom i iz Hrvatske, pokazuju svu tragičnost kroz koju prolaze ti jadni ljudi i nevjerojatnu sebičnost Europe koja u samo jednom valu napušta temeljne principe na kojima je nastala. Predugo mi upozoravamo na migracije stanovništva, bilo gospodarski uvjetovane, bilo prisilne, ali i na ukupni vjerojatni demografski slom Hrvatske. Osim retoričke podrške, ne postoje nikakve ozbiljne koncepcije, mislim na službene, kako i kada početi rješavati problem.
:: Je li hrvatska vlast bila spremna?
Naravno da Hrvatska nije bila spremna za tako ozbiljan problem jer se bavi na najvišim razinama drugom vrstom spremnosti i zadržavanju vlastitih struktura na vlasti. Priljev prognanika bit će iznenađujuće velik i približit će se vjerojatno i brojci od oko 100 tisuća ljudi, a u budućnosti i daleko većoj, za što tada nitko neće biti spreman. Potencijalni pak broj prognanika može sasvim sigurno ugroziti hrvatsku nacionalnu, društvenu, gospodarsku i političku sigurnost jer je samo s područja Sirije prognano i preseljeno više stanovnika nego što ih Hrvatska ima. Usto, to bi moglo postati i način ugroze i, rekao bih, specijalnog rata protiv Europe, pogotovo kad se vidi kako se Europa zatresla i kako reagira na vlastitu ugrozu. Najjednostavnije je zatvoriti granice i pustiti, u ovom slučaju Hrvatsku, neka se kako zna pobrine za zbrinjavanje ljudi, a birokrati će na nekom sastanku u nekoj budućnosti pomoći.
::Nije bilo puno pomoći izvana ni devedesetih?
Devedesetih smo praktički ostali sami protiv agresije i sa 750 tisuća prognanika i izbjeglica. Tko je uopće pozvao ljude koji su tada rješavali problem, koji imaju iskustva s prognanicima, koji su se nosili s daleko većim problemom nego što je ovaj? Tko je uopće pozvao ljude koji se time bave na istraživačkoj i znanstvenoj razini? Koji mogu procjenjivati procese, njihov intenzitet i strukturu, koji mogu definirati zakonitosti i logiku procesa. Kako se jedno uređeno društvo, kakvom mi težimo, može oslanjati samo na obavještajni sustav, umjesto i na znanstveni? Znanstveni sustav je osim toga jedan od temeljnih sustava svakog društva. Gotovo bih rekao da se javlja problem koji Hrvatska neće moći riješiti bez općeg nacionalnog konsenzusa politike i struke.
:: Može li se zapravo učiniti išta drugo nego primiti te ljude? Ako da, što učiniti a da se ne postupi protivno ljudskom i kršćanskom moralu?
Taj smo moral mi Europljani već potrošili. Hrvatska još na sreću nije, ali kad se odluke moraju donositi preko noći i bez pripreme i plana, potezi nužno postaju sve radikalniji. Hrvatska će, bez obzira na želju, dobronamjernost i razumijevanje, pritisnuta velikim brojem prognanika, vjerojatno morati potezati i radikalnije mjere. Bez obzira na apsolutno velik broj prognanika i njihov još veći dolazak, ovi brojevi ne mogu ugroziti Hrvatsku, ali Hrvatska ne smije dozvoliti da problem prognanika sama rješava umjesto Europe niti smije postati prostor u kojem susjedne zemlje rješavaju svoj problem prognanika. Stav tu mora biti rezolutan.
:: Dosad je iz Sirije otišlo oko 4 milijuna ljudi, dva milijuna su logorima u Turskoj, 700 tisuća u Jordanu i očito izbjeglice više nisu imali kamo, naročito ako su nastojali izbjeći višegodišnje životarenje u logorima u susjednim zemljama. U Europu ih je stiglo nekoliko stotina tisuća. Možete li procijeniti budući razvoj, hoće li stići još izbjeglica i iz kojih zemalja?
Kad se jednom stanovništvo pomakne iz svojih domova zbog ratne agresije i pogotovo kad agresija potraje godinama, iseljavanje se nastavlja i, naravno, poprima intenzivniji i radikalniji oblik. Potencijalno je moguće preseljavanje pet do čak deset milijuna ljudi prema Europi iz zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Pravi egzodus i gotovo seoba naroda. Prihvati li se koridor kroz Hrvatsku kao jedini prema Europi, kao što je sada, za Hrvatsku će to biti pogubno. Reakcija Europe koja je graničila s histerijom, osim Njemačke, pokazala je svu ranjivost Unije i, želi li se putem prognanika i migracija stanovništva uzdrmati Europu, usmjeravanja stanovništva mogu se nastaviti u još intenzivnijem obliku. Prognanici kao oblik specijalnog rata i kontrole prostora postat će tada prejako oružje jer ne mogu zamisliti koja bi to vojska mogla pucati po tim jadnim ljudima. Krene li takav proces prema Europi, a onda i Hrvatskoj, stvar postaje preozbiljna. Posebno za populacijski malu Hrvatsku koja uz to nestaje prirodnim putem i kroz iseljavanje mladih. Hoćete li to, gospodo, konačno shvatiti? Demografska je problematika, pa onda i migracijska, pitanje strateške nacionalne razine.
:: Možete li ovaj egzodus usporediti s nekim drugim migracijama u povijesti kojih je bilo puno, između ostalih tako su stigli i Hrvati? Može li se takve pojave uopće spriječiti?
Migracije su kroz povijest uz vojske mijenjale odnose moći, a bile su i oblik osvajanja, kontrole i zadržavanja teritorija koji su prethodno kontrolirali neki drugi. Seobe stanovništva rušile su carstva, slijedile vojske, kretale pred vojskama i, kad poprime velike brojeve, nije ih moguće zaustaviti. Svako izazivanje velikih, milijunskih migracija može postati moćno oružje osvajanja, a svako zanemarivanje takvih procesa u pacificiranju pojedinih prostora ugrožava druge. Takav je sad primjer na djelu i ne rješavaju ga oni koji su pomak stanovništva uvjetovali, nego drugi koje se poziva na dobronamjernost. Naravno, ta je dobronamjernost, kao uostalom i multikulturalnost, u recentnom primjeru jednosmjerna. Zato je važno biti spreman i predvidjeti buduća zbivanja, a zna se čija je to zadaća. Zato postoji znanost.
:: Kakve posljedice u odnosima između Zapada i Istoka, između kršćana i muslimana, mogu ostaviti neprijateljski potezi kao što je mađarska bodljikava žica, suzavac i vodeni topovi?
Kad rat krene, a zbivanja u prošlosti to su potvrdila, domicilno stanovništvo u vojnoj kontroli prostora postaje nebitno. Štoviše, ono postaje smetnja vojnim i geopolitičkim planovima i bolje ga je, prema koncepcijama agresora, prisilno raseliti. Povijest se samo ponavlja u drugačijim političkim i vojnim odnosima, ali uvijek u istim društveno i politički nesređenim prostorima. Najgore je od svega što je Europa sa svim svojim pravima u kratkom vremenu i radikalno pokazala svoje drugo lice. To vrijedi i za borce za ljudska prava u Hrvatskoj koji se gotovo nisu oglasili nad ovom tragedijom. Radikalno bi reagirali kad bih ja ovdje napisao da sam za nešto spreman, ali ljudske tragedije velikih razmjera ne zanimaju ili slabo zanimaju. Odnosi se neće bitno promijeniti jer su oni već zacrtani ranijim vojnim postupcima, a mira u Kraljevstvu nebeskom, kako kaže R. Scott, nema više od tisuću godina.
:: Rat u Siriji traje četiri i pol godine i svjetske sile u njemu su zauzele suprotne strane, Rusija brani Assada pod svaku cijenu, sad i vojskom, Amerikanci podržavaju oporbu koja više nema dovoljno snage, a Saudijska Arabija i Katar polutajno podržavaju i financiraju ISIL. Sad se ipak najavljuju rusko-američki pregovori.
Nema mira među maslinama. Dugo već znana slika, a povijest nam po ne znam koji put nije bila učiteljica života. Neuređena društva, a i mnoga uređena, funkcioniraju najbolje s prosvijećenim apsolutizmom. Kad toga više nije bilo na tim prostorima, zamijenila ga je anarhija i destrukcija velikih razmjera koja pokreće migracije. Traženje novog Gadafija ili Assada uzaludan je posao nakon ratnih razaranja koja su još dodatno razorila prostor i njegova društva. Kad bi se problem zadržavao samo u okviru tih prostora, naravno da bi bio manji, ali on se sada prenosi i na cijeli svijet. Razum i logika neće nas napustiti usprkos velikim stradanjima. Nadam se.
:: Kažete da iza ovakvih velikih migracija obično stoji neki plan za ovladavanje prostorom. Mislite li da je to i sad slučaj, da netko stoji iza ovog vala i da ima neki cilj? Koji su slični povijesni primjeri?
Tako veliki pomaci stanovništva na velike udaljenosti nikad u pravilu nisu slučajni. Svi elementi ove tragedije mogli bi upućivati na plan testiranja Europe. Za početak. Potvrdilo se ono što je pred smrt poručio Gadafi, predvidjevši da će preko Libije u Europu dolaziti migranti, a sad se vidi kako bi prisilne migracije u većem broju mogle postati obrazac ugroze, osvajanja i kontrole prostora. Seoba naroda, dolazak Slavena, pomaci Poljaka, kosovski demografski uzlet, usmjeravanje stanovništva u Podunavlje... Sve su to samo neki nama bliži primjeri povijesnih ponavljanja istih obrazaca. Zato tom stanovništvu koji je nositelj svih procesa u geografskom prostoru posvetimo konačno pažnju sukladno njegovu značenju. Posebno je to važno za Hrvatsku koja demografski nestaje i pred mogućom je supstitucijom stanovništva. I shvatimo kako imamo i iseljenu Hrvatsku.
:: Ako izbjeglice ostanu u Hrvatskoj, kakve promjene možemo očekivati? Je li tada zaista u pitanju 'temeljni identitet zemlje', kao što ste rekli?
Ovaj broj ne može ugroziti hrvatski identitet, ali mogu Hrvatsku u izumiranju kroz supstituciju stanovništva temeljito uzdrmati. Najveći mi se problem čini u tome što mi to moramo hrvatskoj vlasti dokazivati, a ona nije ni dan prije dolaska prognanika shvatila težinu problema, usprkos svim obavještajnim podacima kojima su se hvalili. Dugoročno da, može biti ugrožen temeljni identitet zemlje.
:: Ekonomisti ističu kako su zemlje koje primaju imigrante najprosperitetnije na svijetu, od SAD-a i Kanade do Australije, pa proizlazi da dolazak imigranata povećava bogatstvo neke zemlje, a ne smanjuje ga. Kako to komentirate?
Ma gledajte, sve su te zemlje useljavale stanovništvo koje im je bilo potrebno u razvoju njihova gospodarstva. Nije svatko mogao ući u njihov atar, nego samo onaj koga su željeli. Ni u Europi nije bilo slobodnog useljavanja bez obzira na formalne slobode jer se uglavnom radilo o migracijama radne snage. I naravno da su se na tim migracijama gospodarski dizali, ali nisu nikad potvrđivali kako su ih apsolutno kontrolirali. Svi su u demografskoj politici konzervativni. Ovo sad je nešto drugo, jer se ne radi o migracijama radne snage po njihovu obrascu i vidjeli smo i vidimo kako izgledaju reakcije pojedinih zemalja, nezavisno o njihovu političkom sustavu i razini liberalizma i demokracije u njima. Želio bih zaključiti s nekoliko stavova, koji su rezultat dugogodišnjeg istraživanja i predavanja demografske i migracijske problematike, bitnih za buduća zbivanja. Prvo, nije teško postaviti model budućih demografskih zbivanja i predvidjeti njihov smjer i intenzitet. Zatim, demografska je problematika prevažna za Hrvatsku budućnost. U svim tim procesima Hrvatska mora štititi svoj nacionalni interes, ali pokazujući širinu kakvu je imala devedesetih kad je i sama zbrinjavala gotovo 10 puta više izbjeglica i prognanika. Valja pritom imati na umu da Hrvatska ne smije dozvoliti izumiranje i supstituciju domicilnog stanovništva.
>> U Bruxellesu izglasane izbjegličke kvote. Češka, Mađarska, Rumunjska i Slovačka glasale protiv
>> Nije lako ovih dana biti čovjek s Bliskog istoka
>> Alaviti su muslimani koji piju vino i ljevičari koji vladaju Sirijom
Šterc, stvar je gotova. Vehabije su našle način da zauzmu Europu. A peta kolona domaćih cirkusanata će im u tome pomoći.