Trebamo biti realni, hrvatska poljoprivreda nikada neće hraniti pola Europe, ali možemo i moramo uspješnije zadovoljiti potrebe našeg tržišta - poruka je čelnika uprave AgroFructusa, mr. sc. Denisa Matijevića, koji je upravo i vlastitim primjerom pokazao kako se to radi. S distributerom Velproom te lancem hotela Maistra, AgroFructus je, naime, ovih dana potpisao ugovor o isporuci milijun kilograma voća i povrća godišnje u Adrisove hotele, što je, kako tvrdi, školski primjer kako mali proizvođači mogu ući u turistički sektor te udruženi uspješno konkurirati i u velikim poslovima, za velike hotelske kuće.
Uvjeren je kako je to pravi put za podizanje konkurentnosti hrvatskog turizma, no bez nužnog zaokreta, vizije koja će oploditi hrvatsku poljoprivredu, teško će se promijeniti porazna činjenica da, unatoč potencijalima, i dalje uvozimo preko 40% hrane. Kao mantra se ponavljaju hrvatski potencijali, od pitke vode do plodne zemlje pa ostaje pitanje zašto se ti resursi uspješnije ne iskorištavaju, kazao je nedavno Matijević, ističući kako država ne mora biti spasitelj poduzetnika, ali mora osigurati uvjete za razvoj poslovanja i ne ograničavati one koji proizvode i zapošljavaju. Razgovaramo s njime vidi li nakon prvog kvartala rada Vlade da je konačno na pomolu dugoročno rješenje za spas posrnule hrvatske poljoprivrede - za što je i sam početkom godine uputio konstruktivni prijedlog sa šest strateških točaka - kako smanjiti uvoz, na što se fokusirati...
Jeste li zadovoljni radom Vlade u prvom kvartalu? Mislite li da dolaze bolja vremena za Hrvatsku po pitanju poljoprivredne politike?
Proračun ilustrira da je poljoprivreda napokon strateška grana hrvatskoga gospodarstva i to budi optimizam. S druge strane odluke bi se trebale donositi brže i hrabrije. Očekujemo poljoprivrednu strategiju, novi investicijski ciklus iz EU fondova i bolje vrijeme za hrvatsku poljoprivredu.
Kakvu biste ocjenu dali sadašnjem ministru poljoprivrede Davoru Romiću?
Poruke ministra na tragu su i naših strateških prijedloga. Njegove su kompetencije neupitne. No sada je važno čim prije snažno krenuti u akciju i provedbu kako ne bi, kao mnogo puta u povijesti hrvatskih politika, izostala realizacija. Od sjajnih ideja do uspješne primjene dalek je i trnovit put.
Konačno je najavljena dugoročna poljoprivredna strategija? Što očekujete?
Apsolutno pozdravljam izradu poljoprivredne strategije nakon toliko godina. Ona treba dati odgovore na pitanja što to Hrvatska treba proizvoditi, gdje i kako da stvori konkurentan proizvod. Tako rade uređeni sustavi i da smo tako radili ranije, ne bismo imali toliko štete, posljedica, krivo usmjerenih potpora i uopće lutanja. Po meni ju treba izraditi brže od predviđenoga jer je sve poznato - analize su napravljene i nema više dvojbe koji su prioriteti. Okupiti ključne aktere i definirati stavke. To ne bi smjelo trajati mjesecima, za to nema ni potrebe ni vremena.
Zašto, prema vašem mišljenju, Hrvatska proteklih 25 godina nije bila u stanju napraviti kvalitetnu i dugoročnu poljoprivrednu strategiju?
Odgovor leži u tome što se čitav niz godina vodila primarno socijalna, a ne razvojna politika. Danas svi osjećamo posljedice takvih politika.
Hrvatska je lani uvezla hrane za 2,54 milijarde eura, a izvezla za 1,54 milijarde. Mislite li da bi se pametnom poljoprivrednom strategijom brzo moglo doći i do suficita u vanjskotrgovinskoj bilanci poljoprivredno-prehrambenih proizvoda?
Sigurno. Ako definiramo i u fokus stavimo konkurentan proizvod, izvoz će biti posljedica, a to je put do suficita.
Koji su po vama ključni proizvodi na koje bi se Hrvatska trebala fokusirati?
Moramo se fokusirati na ono što možemo konkurentno proizvoditi. Ratarstvo - kukuruz jedna od vodećih kultura - za stočnu hranu. Voće i povrće, ali ne kako kome što padne na pamet već uvažavajući lokacijske odnosno klimatske uvjete i opću potražnju. Brojni su potencijali za stvaranje konkurentnog proizvoda, bilo da je riječ o voću ili povrću.
Znači li to da se zalažete za regionalizaciju poljoprivrede? Može li se ona uopće provesti?
Hrvatska je već geografski podijeljena u 4-5 regija, pa tako i u poljoprivredi. Podupirem regionalizaciju. Godinama se priča o povezivanju plave i zelene magistrale, no dojam je da to nikad nije zaživjelo. Nije da to nije zaživjelo, jer smo mi živi dokaz za to. Kroz naše otkupne centre i kupce iz cijele regije - svi su povezani. Zašto takva praksa nije zaživjela u većoj mjeri, odgovor opet leži u lošem upravljanju. Mali proizvođači moraju se povezivati da bi bili konkurentni. Nema mogućnosti da svatko ima svoj traktor, skladište, hladnjaču… To nije realno.
Što iz vaše perspektive uopće serviramo turistima na Jadranu? Koliko je tu Agrofructusove robe?
Raduje me podatak da se postotak zastupljenosti domaćeg proizvoda u turističkoj ponudi rapidno penje od 70 prema 80 posto. Agrofructus je ove godine krenuo na HoReCa tržište (hotela, restorana, cateringa), upravo smo potpisali ugovor s tvrtkom Velpro i lancem Maistra hotela za 1000 tona voća i povrća. S obzirom da smo prisutni u gotovo svim trgovačkim lancima, znatan dio naših roba završi na jadranskim destinacijama. Na domaćem tržištu plasiramo 70% proizvoda, dok ostalo čini izvoz na područje bivše Jugoslavije, u Europu, Rusiju, pa sve do SAD-a i Kanade.
Koliki bi trebao biti realan PDV na hranu u Hrvatskoj?
PDV je potrebno prilagoditi zemljama u okruženju, od 8 do 10%.
Od Agrokora ste preuzeli AgroFructus, proširili se u regiji, upravo ušli i u Adrisovov lanac hotela Maistra... Danas AgroFructus čini 10 kompanija, više od 1000 kooperanata, suradnja sa svim većim trgovačkim lancima u Hrvatskoj te izvoz na 15-ak tržišta, čak i u Libiju i Izrael. Kako na sve to gledate?
Na to gledamo kao na rezultat strateškog planiranja i upravljanja. Ništa se nije dogodilo slučajno ili napamet. Uspjeh ne pada s neba. On je posljedica uloženog truda i kvalitetnog rada, koji je poduprt i s nešto sreće.
Može li se i bolje? Nalazite li teško kooperante?
Uvijek se može i bolje i više. Daljnje aktivnosti ovisit će uvelike o novim investicijskim ciklusima. Kooperanti uglavnom pronalaze nas. Mi imamo infrastrukturu i oni okupljeni kod nas mogu na tržište iznijeti konkurentan, odnosno jeftiniji proizvod. Mi im omogućujemo da dođu na police trgovačkih lanaca ili im, sada primjerice, otvaramo vrata hotela. Hoteli žele domaći proizvod, ali mali nemaju kapacitete, logistiku. Ključno je udruživanje. Ima i onih koji krenu nepromišljeno, bez prethodnih analiza, ali takve priče, na žalost, prečesto ne završe uspješno. Čast iznimkama.
Kakvi su dalji planovi AgroFructusa?
Želimo jačati poziciju u zemlji i regiji zadržavajući pozitivan trend, stabilan organski rast, a gledamo i potencijalne akvizicije u regiji. Planiramo i ozbiljniju vlastitu primarnu proizvodnju. To znači otvaranje novih radnih mjesta i u konačnici pozitivniju krvnu sliku hrvatske poljoprivrede. Za to je potrebna i potpora politike, da omogući bolje uvjete za poslovanje i razvoj poduzetnika, odnosno onih koji zapošljavaju.
>>U hotelima Maistre 1000 tona domaćeg voća i povrća
