Zvali su ga "čudom od djeteta" – bio je najmlađi vicekancelar i ministar u vladi Angele Merkel. Philipp Rösler rođen je u Vijetnamu početkom 1973. godine. Točan datum se ne zna jer je, kao i mnoga druga djeca rata, završio u sirotištu iz kojeg ga je posvojio par iz Njemačke, gdje se već od srednje škole bavio politikom u stranci liberala, Slobodnoj demokratskoj stranci (FDP). Završio je medicinu i ima doktorat iz kardiotorakalne kirurgije, radio je kao liječnik u njemačkim oružanim snagama, a onda ga 2009. Angela Merkel (CSU) pozvala u svoju vladu kao ministra zdravstva.
Dvije godine kasnije izabran je za predsjednika FDP-a te kreće obnašati funkciju saveznog ministra gospodarstva i tehnologije. Također, postao je i vicekancelar Njemačke. Nakon gubitka izbora 2013., napušta politiku te ulazi u Upravni odbor Svjetskog ekonomskog foruma. Djelovao je u upravnim i nadzornim odborima niza uglednih tvrtki i institucija, među kojima su i zaklada koja upravlja RTL-om, Bertelsmann Stiftung, Volkswagen Group, Siemens Healthineers, njemačka razvojna banka KfW, najveći vijetnamski VC fond VinaCapital Ventures.
U rujnu 2021. imenovan je počasnim konzulom Vijetnama u švicarskim kantonima Zürich i Zug. Sada je imenovan u Nadzorni odbor Mplusa, internacionalne tvrtke osnovane 2007. kao jedan od prvih neovisnih pružatelja usluga kontakt-centara u Adria regiji koja danas podržava više od 300 regionalnih i globalnih klijenata te pruža usluge s 49 lokacija korisnicima diljem svijeta, integrirajući industrije kontaktnog centra, informacijskih tehnologija i usluga zapošljavanja. U Hrvatskoj Mplus djeluje s lokacija u Osijeku i Zagrebu, gdje smo i razgovarali Röslerom o tome zašto je izabrao hrvatsku tvrtku, o njegovu životu, ali i pogledu na svijet i spoju tehnologije, koju voli, i ljudskosti, koju stavlja na prvo mjesto na listi prioriteta.
Moto grupe Mplus glasi: staviti ljudski pristup u središte svake interakcije. Što je danas, u kontekstu ekonomije, ljudski pristup?
Sve se, u konačnici, svodi na upravljanje odnosima između ljudi. A posebno danas, kada svi govore o ChatGPT-ju i drugim stvarima, treba naglasiti koliko je još važan odnos čovjeka prema čovjeku.
Mislite li da su tvrtke svjesne ovog ljudskog elementa koji možda nedostaje?
Mi u Mplus Grupi jesmo, što je dobra vijest, i pobrinut ćemo se da se takav pristup širi dalje i u poslovnoj zajednici. Mplus nije samo još jedna kompanija, već jedna od najboljih. Ne govorim to zato što to moram reći, već zato što se grupa zaista usredotočuje na ljude, što čini ogromnu razliku. Taj "human-in-the-loop model", koji se razvija u okviru AI-ja i strojnog učenja, pokazuje da je kapacitet primjene umjetne inteligencije koji uključuje intelektualni kapacitet čovjeka, uvijek moćniji i održiviji. Moja izvorna profesija je liječnika tako da mislim da je fokus na ljude jako važan.
VEZANI ČLANCI:
Vi ste originalno kirurg koji se bavi srcem i plućima, a volite i tehnologiju. Kako vidite ljudsko biće? Kao sofisticiran stroj?
Ne. Baš suprotno. Ljudsko biće je vrlo posebno. Jedinstveno je. Više je od zbroja svih sastavnica koje ga čine. Ima dušu. I to također znači da ljudi nisu uvijek racionalni. Morate razumjeti ljude i njihove emocije da biste razumjeli ponašanje, ekonomske i tehnološke procese. Osobito ako želite biti lider u području CX-a, odnosno korisničkog iskustva. Mislim da naši ljudi u Mplusu to dobro čine. Njihova globalna konkurentnost to potvrđuje.
Spomenuli ste umjetnu inteligenciju, koja je sada velika tema, a ranije, dok ste bili ministar, govorili ste o četvrtoj industrijskoj revoluciji. Kako vidite razvoj tržišta rada? Je li nova tehnologija prijetnja ljudskoj proizvodnji? Ili je uvijek bilo tako s novim skokovima u znanosti i tehnologiji?
Uvijek sam prilično optimističan. Svaka tehnologija će svakako promijeniti i tržište rada i način kako radimo i kako živimo. Poruka četvrte industrijske revolucije je upravo to, da će sve što se može digitalizirati biti digitalizirano. I to ima ogroman utjecaj na naš život. A jedan dio digitalizacije svakako je umjetna inteligencija. Ali opet, ima puno više pozitivnih nego negativnih aspekata. Uvijek me čudi, posebno kod novinara, koji kažu: Zar to nije prijetnja? Naravno, uvijek kad dođe novi alat, postoji rizik, ali prilike su puno veće. Sve primjene koje sam dosad vidio, a i sam sam prilično uključen u poslovanje u startup zajednici u Njemačkoj, koriste AI za dobro. Na primjer, u medicini. Posjetio sam tvrtku koja radi s pacijentima oboljelima od raka koji su izgubili glas, a sada AI tehnologijom mogu simulirati izvorni glas. Teško je shvatiti dok to ne doživite koliko to mijenja život ljudima koji godinama nisu mogli govoriti, a sada ponovno mogu. Puno više je dobrog nego lošeg.
Sada sofisticirana tehnologija, posebno na primjeru liječenja karcinoma, može puno preciznije obavljati mikrokirurške zahvate, pa i ukloniti tek stanicu s početnim promjenama, što čovjek ne može. Hoće li ipak neke vještine ili zanimanja postati suvišnim?
Ne brinem se o tome jer stroj može napraviti bolji i precizniji rez od ljudi, ali odluka gdje rezati i dalje je na čovjeku. Stroj podržava, ali ne zamjenjuje čovjeka. I mogao bih se okladiti da biste i vi, kao ljudsko biće, radije da vas liječi drugi čovjek, koji ima konačnu odgovornost, nego stroj. To jamči da se neće zamijeniti svi poslovi.
S jedne strane, danas u Europi, i u Njemačkoj, postoji nedostatak radnika. S druge tu je tehnologija, ali i migranti koji mogu predstavljati bazen za radnu snagu, no često ih se odvraća i ne prihvaća. Kako vidite tu situaciju?
Ako ljudi shvate, a i brojke to pokazuju, da migranti nisu teret, već podrška gospodarstvu, ali i društvu, onda će ih puno bolje prihvatiti. Da, zemlje se žale da nemaju radnika i da imaju mnogo migranata. I možda da to spojimo, da imamo prave ljude na pravom mjestu, to bi bilo sjajno. Tko pomaže da se to dogodi? Upravo Mplus. Dakle, jedni traže kvalificiranu radnu snagu, a mi ih pokušavamo spojiti i ostvariti korist i za one koji traže posao, i za one koji nude posao, i za društvo. Pomažemo povezati ljude s pravim poslom, gdje će ih tretirati s poštovanjem. Posao nije samo rad da bi se kući donio novac, već i smisao u životu. I to me čini ponosnim – kao i činjenica da je Mplus Grupa od trenutka kad je počela poslovati organski stvorila oko 5000 novih radnih mjesta u Adria regiji i Turskoj. Ta radna mjesta ne bi postojala bez Mplusa. Mi smo transformacijska kompanija u svim smjerovima, tehnološkom, organizacijskom, ekološkom, povezivanjem europskih ekonomija i zemalja u susjedstvu, poput Turske i jugoistočne Europe, s procesom europskih integracija.
Bili ste vicekancelar za vrijeme mandata Angele Merkel koja je, za što je kasnije i bila kritiziran od nekih, otvorila vrata imigrantima riječima: Uspjet ćemo. Kako je bilo raditi s njom?
Lijepo, izuzetno je pametna i vrlo brza. Ima posebnu vrstu humora, koji mi se stvarno svidio, i opet, vrlo je kompetentna i ima ogromno znanje. Neslaganja i rasprave sigurno nisu dolazili iz neznanja ili nepoznavanja pozadine. Kao što možete vidjeti, ne izgledam kao što biste zamislili tipičnog njemačkog vicekancelara, zar ne? Također sam migrant, došao sam iz Vijetnama za vrijeme rata. Netko bi oko mene mogao postaviti pitanje, nemaju li Nijemci dovoljno svojih političara? Ponekad ih imaju i previše, smatram. Isto je i s drugim migrantima. Dakle, imate društvo u kojem, čak i ako drugačije izgledate, možete postati njemački vicekancelar, a može se činiti da bih možda bolje odgovarao kao potpredsjednik Vlade Vijetnama. To bi također mogla biti opcija, zar ne?
Jeste li ikad bili diskriminirani zbog porijekla?
Nimalo. Možda zbog stranke, ali nikad zbog drugačijeg izgleda. To je dobra vijest. Tijekom mog mandata u vladi imali smo vrlo različitu ekipu. Šefica nam je, očito, bila žena. Ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle oženjeni homoseksualac, ministar financija osoba s invaliditetom. A imali smo i privlačnog ministra zdravstva, kasnije gospodarstva, azijskog izgleda. (smijeh)
Europski projekt je uvijek vukla lokomotiva i osovina Njemačka – Francuska. Nakon odlaska Angele Merkel je li ostala praznina u Njemačkoj i posljedično Europi i je li ju ispunio Olaf Scholz?
Uvijek je dobro za Europu kada su Francuska i Njemačka bliske. Kad je Angela Merkel počela, svi su se pitali je li zaista predana i proeuropski orijentirana. Doduše, tada nije bilo velikih kriza. Ispostavilo se da jest, a koalicija nje i francuskih predsjednika Macrona, Hollandea te Sarkozyja bila je dobra, snažna i moćna. A Scholz je tek počeo. Riječ je o novoj koaliciji i ne sumnjam da će se dobro slagali. Trebali bi stvoriti novu dinamiku, to je istina. Ali trenutačno su oboje zauzeti domaćom politikom, kako Scholz, tako još i više Macron.
VEZANI ČLANCI:
Mijenjali ste polja rada. Kako je bilo raditi kao liječnik i zašto ste napustili medicinu i otišli u politiku?
Medicina ima veze s ljudima i nije dovoljno samo naučiti anatomiju, već je bitno i razumjeti pacijente. Političari nisu toliko različiti od liječnika, i oni rade s ljudima, a ne na strojevima koje možete naučiti, popraviti... Volio sam raditi kao liječnik, ali paralelno sam se uvijek bavio politikom.
Vrlo mladi počeli ste se baviti politikom. Odakle taj interes?
U srednjoj smo školi imali učitelja njemačkog i povijesti, člana desničarske populističke stranke koja više, hvala Bogu, ne postoji. Bio je mudar, nije na nastavi predavao desničarsku propagandu jer ga se moglo otpustiti. Bio je vrlo ljubazan i pristojan. Svi su ga voljeli osim mene. I rekao sam: "Gledajte, ljudi, on djeluje prilično fin, ali je član desničarske stranke, nemojte to zaboraviti." Mislio sam kako je jedini način da se suprotstavim njegovim idejama taj da se politički aktiviram, pa sam ušao u školski odbor, gdje je uvijek bilo mladih političara. Pozvali su me na manifestaciju Mladih liberala. Upoznao sam omladinsku organizaciju i tamo sam krenuo, potom postao njihov predsjednik. Uvijek sam politiku radio paralelno s poslom, ali kada sam izabran u parlament, moralo se odlučiti – bio sam vojni liječnik, a vojska je nespojiva s izvršnom vlasti. Nekoliko godina kasnije postao sam ministar na zemaljskoj razini, pa zamjenik ministra, a onda me Angela Merkel pozvala u svoj kabinet, iako mi nije bila predsjednica stranke.
Kada usporedite svoje karijere, liječnika, političara, a sada biznismena, postoji li zajednička nit? Koje su glavne stvari koje ste naučili?
Nadam se da sam naučio puno. Zajednička nit je rad s ljudima. U medicini sam naučio sve o anatomiji, ne toliko o duši, u politici kako se politika vodi ili ne vodi, mehanika demokracija i uprave. U biznisu kako funkcioniraju veće tvrtke, što je također vrlo zanimljivo. I opet, jedinstvena stvar je da se uvijek radi o ljudskim bićima.
Nedostaje li vam biti liječnik?
Ne. Ne.
Nedostaje li vam biti političar?
Ni to. Dok sam bio liječnik, bilo je vrlo zanimljivo i uzbudljivo, ali raditi vječno kao liječnik... Mislim da to možda ne bi bio moj stil. I opet, bio sam vojni liječnik i pilot od svoje 14. godine, jer moj otac je bio pilot helikoptera u njemačkom vojnom zrakoplovstvu.
Znate upravljati zrakoplovima?
Da, imao sam 14 godina kad sam počeo.
Vi ste onda dupli dobitak kad putujete zrakoplovom. Kad pitaju ima li liječnika, a po potrebi i pilota u avionu.
Točno, uvijek sam čekao da me pitaju za pilotiranje (smijeh). Liječnika stalno traže, eto, zadnji put prije šest dana, ali nikada nisu tražili pilota. Kad ulazimo u avion i posada pozdravlja, nekad je tamo i pilot pa gledam: Je li malo blijed? I pomislim reći: Zašto se malo ne odmorite? Usput, ako se ne osjećate dobro, sjedim u 17. redu (smijeh). Otkupio sam od prijatelja i simulator A320, velik kao pola sobe.
Očito volite tehnologiju. Vidjela sam negdje da ste imali simulator starog Commodorea 64 na novoj Nokiji.
Znate da sam ga imao? Klinac sam iz 80-ih i obožavam tu eru, a i "nerd" sam, rekli biste. Sad, na ovom telefonu imam simulator Spectruma, Spectulator (pokazuje).
Spomenuli ste oca. Tko su vam roditelji?
Preminuli su. Tata je bio vojni pilot, a mama medicinska sestra i imam dvije starije sestre.
Kako to da su posvojili dijete iz Vijetnama?
Vijetnamski rat bio je jedan od prvih medijskih ratova, prilično kontroverzan, a moj otac je tijekom obuke za pilota helikoptera za NATO bio u Sjedinjenim Državama gdje je susreo mnogo južnovijetnamskih kolega. To je bio i prvi helikopterski rat. A onda je rekao, u redu, demonstriraju, ali mi bismo željeli zaista nešto napraviti, bilo je puno siročadi, i mama i on su odlučili posvojiti dijete. Razveli su se kad mi je bilo četiri godine, sestre su živjele s mamom, ja s tatom.
Kako su vas roditelji odgojili znajući odakle dolazite?
Izgledam pomalo azijski, ne može se to sakriti. Kad mi je bilo oko šest godina, otac me doveo pred ogledalo i rekao: "Gledaj, izgledamo drugačije jer si posvojen, ali me nije briga. Ti si moj sin. Ja sam tvoj otac." Rekao je to i prije Star Warsa. I nije nikad bilo nikakvih problema.
Je li vam nedostajalo vijetnamsko nasljeđe?
Ne, svakako me zanimalo što se tamo događa, ali ne osobno. Zato sam tek lani prvi put otišao u sirotište koje je, na žalost, to opet. 40 godina nije bilo, ali se ponovno otvorilo zbog COVID-19. Imali su oko 300 siročadi ili polusiročadi zbog te bolesti. Podržavam zakladu u Vijetnamu, to sirotište i regiju, u kojoj žive i neke manjine, primjerice kmerska, ali podržavamo i žene stipendijama za medicinu.
U ratu u Vijetnamu koristilo se oružje, napalm, koji je nakon toga zabranjen. Sada, u ratu u Ukrajini, govori se o slanju kasetnih bombi, koje su zabranjene u cijelom svijetu, osim u SAD-u, Ukrajini i Rusiji. Kako na to gledate?
Mislim da bi optimalno bilo to izbjeći. Nisam političar, ali kao liječnik, pa i kao bivši vojni liječnik, kao i liječnik pričuvnog sastava, mislim da te vrste oružja nisu dopuštene iz dobrih razloga.
Ali ne vas dira na osobnoj razini?
Ne, barem ne zbog mog vijetnamskog porijekla.
Koliko je etnička pripadnost važna u današnjem svijetu?
Mislim da je to još uvijek nešto važno za mnoge. Ljudska bića vole pripadati nekim zajednicama. I sve dok voliš pripadati jednoj nacionalnosti, bez shvaćanja sebe kao superiornog u odnosu na druge, mislim da je u redu. I Nijemac sam, iako ne izgledam kao Nijemac, i ne živim u Njemačkoj, nego u Švicarskoj, ali u globaliziranom svijetu možeš biti Nijemac i kad ne izgledaš tako, kad ne živiš tamo, ali se osjećaš kao Nijemac, govoriti, misliti, sanjati na njemačkom, čitati knjige i gledati američke sitcome na njemačkom.
Zašto ste napustili politiku?
Morate pitati birače. Prilično je jasno. Izgubio sam izbore. Otpustili su me.
Političari nalaze načina opstati i kad izgube izbore.
Iskreno, sviđaju li vam se takvi političari? Meni ne, a ako mi se ne sviđaju, zašto bih pretpostavljao da će se svidjeti drugima. Ne glumim da sam bolji od drugih. Kad smo izgubili izbore, rekao sam: U redu, mislite da moj posao nije dobro obavljen, pa je i cijela stranka otišla u mirovinu ili barem na godišnji odmor – jer sad su se opet vratili. Bio sam dovoljno mlad da napustim politiku. Imao sam 40 godina. U svim intervjuima, kad sam krenuo u politiku prije 20 godina, uvijek sam govorio da ću napustiti politiku kad budem imao 45. Glasači su odlučili da to ne bude 45, nego 40, ali morate uzeti stvari takvima kakve jesu. A onda su me zamolili da se pridružim Svjetskom ekonomskom forumu, što je također bilo lijepo. Ali da, mislim da je to bio dobar način za izlazak. I iskreno, bio sam sve što možete postići u stranci: predsjednik stranke, tri puta ministar, vicekancelar. A političari koji ne mogu shvatiti da je vrijeme za odlazak, to je nešto najluđe što mogu zamisliti. Na globalnoj razini neki bi mogli otići iz niza razloga, ali ne odlaze, ali to je demokracija.
Zbog mladosti, kad ste bili političar, zvali su vas Wunderkind, čudo od djeteta. Nedostaju li vam svjetla reflektora i medijska pažnja tog doba?
Nisam više dijete. Da mi nedostaju svjetla reflektora, bilo je 10 tisuća opcija, i to lakših da ih ponovno dobijem. Zamislite kad bi se bivši političar vratio i kritizirao svoju stranku, to bi uvijek došlo na naslovnicu. Da kažem: ovi nisu meni ni do koljena. Ne, to nije moj stil.
Klonili ste se i komentara npr. tijekom COVID krize?.
Da, a čak sam bio i ministar zdravstva i liječnik. Ali volontirao sam kao liječnik u bolnici u Hannoveru gdje sam nekoć studirao. Nije nigdje zabilježeno jer nisam htio biti u centru pažnje, već pomoći.
Za mandata ministra zdravstva napravili ste puno toga da lijekove učinite pristupačnijima.
Da, jer je to tada bio vrlo gadan sustav. Farmaceutska tvrtka odlučuje o cijeni lijeka i, kad bi ga liječnik propisao, osiguranja su morala platiti što bi ovi izmislili. I rekao sam: Gledajte, ovo nema veze s vašim stvarnim troškovima. Pa zašto bi narod plaćao? To nije fer. I onda sam postavio sustav da farmaceutske moraju dobrano dokazati da je njihov novi lijek bolji od postojećeg. Taj sustav sada Njemačkoj štedi oko 2 milijarde eura.
Što se tiče tehnologije i startupa, postoji li nešto oko čega ste jako strastveni?
Evo, Mplus. To je drugačija vrsta kompanije. Još je mlada, iako prilično velika i uspješna, ne samo na hrvatskoj razini, nego i na europskoj razini. Prihodi grupe porasli su 72 posto u 2022. godini, na ukupno 1,37 milijardi kuna. Ima poduzetnički duh, ljudi su mladi, što nije fer prema meni, ali su me ipak zamolili da se pridružim društvu, kazavši da im trebaju stariji momci sa svojom mudrošću. Oh, stariji? Hvala! (smijeh) U 2021. je Mplus Grupa započela s akvizicijom njemačke BPO tvrtke Invitel, a u 2022. je pokrenuta i njezina konsolidacija. Izvorna ideja bila je ta da Mplus uči od njemačkih kompanija, ali ispostavilo se da znaju puno više od Nijemaca. A zašto? Mplus ima specifičan model poslovanja. Kroz sinergije koje proizlaze iz konsolidacije tržišta, grupa je u poziciji isporučiti klijentima usluge visoke složenosti i to s lokacija koje donose uštedama kako za klijente, tako i za grupu. Taj model je preslikan i na njemački Invitel. Još jedan razlog tome je taj da u Njemačkoj ulazite u ovaj posao ne uvijek na vrhuncu karijere, već jer niste mogli naći drugi pa se zaposlite u upravljanju odnosa s klijentima. Ovdje, u Hrvatskoj, i rekao bih u cijeloj istočnoj Europi, to za mlade generacije nije kraj nego početak karijere. Ako prošećete našim lokacijama s kojih nudimo outsourcing podršku te plasiramo svoja IT rješenja i usluge u domeni ljudskih resursa i e-trgovine širom Europe, vidjet ćete kompetentne ljude koji izvrsno govore engleski, koji su gladni uspjeha, ambiciozni i žele izgraditi karijeru. Posjećivao sam Silicijsku dolinu nekoliko puta kao ministar, kasnije kao poslovni čovjek, ali duh u Mplusu mi je jako svidio, inače im se ne bih ni pridružio.
Izuzetno nesposoban političar koji je karijeru napravio isključivo zbog svog porijekla.