Da su naši "vrhunski nogometni stručnjaci" i svi koji su vjerovali u
što i oni, tj. da će Dinamo pobijediti Arsenal, zbog toga vjerovanja
stavljeni u informativnu blokadu, vjerojatno bi još uvijek bili
uvjereni da je Dinamo pobijedio. Svi koji su gledali utakmicu vidjeli
su da Dinamo nije mogao pobijediti, da je to više bilo igranje Arsenala
s Dinamom nego utakmica s neizvjesnim ishodom.
Opet se potvrdilo da u našoj "kolektivnoj svijesti" postoji neki otklon
od realnosti, prisutan ne samo u nogometu. Tu je možda samo najzorniji
i najuočljiviji; najbudalastiji. No taj način mišljenja postoji
posvuda, i odvajkada. Nama desetljećima nije bilo dovoljno što je Tito
realno bio važna svjetska veličina, on je u potrebi neumjesnog
veličanja morao postati "najveći državnik 20. stoljeća"! Predsjednik
Stipe Mesić govori da mu je kao državniku cilj da bude u pravu ne samo
za deset nego "i za sto godina"!
A o kazališnoj predstavi koju o Nikoli Tesli sprema "hrvatski glumac s
međunarodnom karijerom", tj. Rade Šerbedžija, ne samo da se može
pročitati da se poznati glumac poput Tesle zaputio u Ameriku "jer ga
kod kuće nisu shvatili" nego i uočiti pretvaranje realnog Tesle u
irealni Dinamo. Tu Tesla nije samo velik znanstvenik nego "čovjek koji
je izmislio 21. stoljeće"! Ako smo mislili da o Šerbedžiji nema
nedoumica da je "preko bare" otišao jer je kod kuće bio jako
dobro shvaćen ostala je nedoumica u vezi s Teslom, tj. je li on
bio čovjek ili bog?
Kada bismo mi bili realni, tada se ne bi glagoljalo da ovakav Dinamo
može pobijediti Arsenala, Tito bi bio velik državnik, Šerbedžija bi bio
izvrstan glumac, Mesiću bi bilo dovoljno da bude u pravu i za nekoliko
godina, dok bi Tesla bio samo izniman znanstvenik.
RIJEČ - DVIJE
