Stravična nesreća u zagrebačkoj Ilici – u kojoj su život izgubile dvije osobe, a tri su ozlijeđene – rezultat je neodgovornosti mladog vozača, ali jednako tako i neodgovornosti onoga tko mu je u ruke dao tako snažan stroj.
Jer, teško je 20-godišnjak mogao sam zaraditi auto vrijedan gotovo milijun kuna.
I onaj tko mu ga je kupio snosi, barem moralno, dio odgovornosti za izgubljene živote. Vozač koji je očito preneiskusan sjeo za volan automobila od 510 konja, stisnuo je gas gdje nije trebalo, a potom i kočnicu kad nije smio. Naime, prebrzo je vozio, pa je zaplesao stražnji kraj automobila koji, bez obzira na u njega ugrađenu silnu elektroniku, nije uspio korigirati kardinalnu pogrešku vozača. Naglim kočenjem vozač je u tom trenutku dodatno pogoršao situaciju.
Mladi je vozač – sudeći po tragovima na mjestu nesreće i iskazima svjedoka – kroz naselje jurio brzinom od oko 150 km/h. Pravno to tek treba dokazati, tek treba utvrditi radi li se o prekoračenju brzine ili o obijesnoj vožnji. No, usporedbe radi, neki zrakoplovi polijeću pri brzinama od 130 km/h... Cesta nije pista, 20-godišnjak nema pilotsku nego vozačku dozvolu, a zahvaljujući uvođenju pojma obijesne vožnje u Zakon o sigurnosti prometa na cestama sada mu može zaprijetiti do 12 godina zatvora.
Toliko je, naime, zakonom predviđeno za vozača koji obijesnom vožnjom skrivi smrt jedne ili više osoba, procijeni li Državno odvjetništvo da je “niža stepenica” odnosno kazna zatvora u trajanju do pet godina preblaga s obzirom na počinjeno djelo. Pogledamo li broj poginulih na našim cestama i sve brutalnije načine stradavanja žrtava, jasno je da u težim slučajevima divljanja treba tražiti strožu kaznu. U suprotnome, kakva se poruka šalje divljacima u prometu?
Jesu li u pravu oni koji kažu da djeca iz “društveno prihvatljivih obitelji” u Hrvatskoj mogu na cesti ubiti tuđe dijete i proći s malom ili čak nikakvom kaznom? Lijepo je imati brz automobil, ali u brzoj vožnji uživati treba na trkaćoj stazi, a ne na javnoj cesti.
U potpunosti se slažem !