Kad bi imala pet milijardi kuna na raspolaganju, šefica HNS-a Vesna Pusić sve bi uložila u obrazovanje, potpredsjednica SDP-a Milanka Opačić dala bi dvije dvije milijarde za poboljšanje standarda umirovljenicima, dvije milijarde za obrazovanje i milijardu kuna za zdravstvo.

Predsjednik HSU-a Vladimir Jordan sve bi odmah, kaže, plasirao u gradnju tvornica za “zapošljenje”, dok bi član Predsjedništva HDZ-a Gordan Jandroković podijelio novac između obrazovanja, zdravstva i gradnje infrastrukture. Šef HSS-a Josip Friščić uložio bi 2,5 milijardi kuna za reformu poljoprivrede, milijardu u znanost, dok bi sa 1,3 milijarde kuna uveo da minimalna mirovina bude 1500 kuna.

S ostatkom bi namirio dio dugova u zdravstvu. Šef HSP-a Anto Đapić razmišlja  kako mladi čovjek koji traži prvi posao mora imati vozačku dozvolu, znati strani jezik i služiti se kompjutorom, pa bi on od dijela toga novca uveo predmet prometne sigurnosti u maturantskim razredima, besplatno polaganje vozačkog ispita, besplatne kompjutore u jednom od razreda osnovne škole, dok bi ostatak dao za u demografsku obnovu te bi za svaku novorođenu bebu dao 10.000 kuna.

Šefica HSLS-a Đurđa Adlešić bi, pak, veći dio novca dala u komunalnu infrastrukturu, što je važno za razvoj gospodarstva, dok bi dio uložila za strukovno obrazovanje, jer smo, kaže, već ove godine uvozili konobare i kuhare.



Gospodine Friščiću, znate li koliko stoji kilogram svinjetine u trgovinama?
FRIŠČIĆ: Od 22 do 35 kuna.

Je li to iz uvoza ili domaća proizvodnja?
FRIŠČIĆ: Budući da je domaća proizvodnja gotovo poništena, hranimo se uvoznom svinjetinom.

Možete li objasniti paradoks da seljaci kažu da im uvozna hrana ruši cijenu i da ne mogu biti toliko jeftini, a s druge strane, građani govore da im je hrana, koja je većinom iz uvoza, preskupa?
FRIŠČIĆ: Apsurd je, ali apsurdno nam funkcionira i država. Državom vladaju uvozni lobiji. Cijena svinjetine mogla bi biti oko 20 kuna, a s obzirom na to da je viša, to znači da netko drugi bere vrhnje. Uostalom, nisu li najprofitablnije firme u nas trgovačke kuće.

Gospođo Adlešić, radili ste u trgovačkom lancu. Znate li možda koliko stoji kilogram paprike?
ADLEŠIĆ: Paprike smo kupovali u vrećama, a otkako se bavim politikom, ne spremam ih.

Gospođo Opačić, znate li koliko treba vratiti plastičnih boca da bi se za taj novac kupila litra mlijeka?
OPAČIĆ: Moram priznati da ne znam.
PUSIĆ: Mislim da je to osam ili devet boca.
FRIŠČIĆ: Čini mi se da ih treba vratiti 30.



S obzirom na to da boca u povratu stoji 50 lipa, vas bi mlijeko stajalo 15 kuna. Kakvo to mlijeko kupujete?
FRIŠČIĆ: Očito nisam dobro izračunao.

Gospodine Jordan, vi ćete vjerojatno postati saborski zastupnik i imat ćete plaću između 13 i 16 tisuća kuna. Hoćete li se moći uživjeti u situaciju čovjeka koji živi sa 1800 kuna mjesečno, koliko iznosi najniža plaća?
JORDAN: Mi se zato borimo da najniža plaća bude oko 2500 kuna.
PUSIĆ: Vrlo teško se živi i sa 1800 i 2500 kuna. Čovjek mora biti pravi mađioničar da živi s tim iznosima.
ĐAPIĆ: U Hrvatskoj je prisutan neoliberalni kapitalizam, a kroz priču o fleksibilizaciji radne snage radnici su u dobroj mjeri nezaštićeni.
OPAČIĆ: Vrlo je čudno, inače, da trgovački lanci koji dolaze iz Njemačke, Austrije... kod nas krše radnička prava, a ne pada imna pamet da to rade u svojim zemljama. Zakoni su nam poprilično dobri, ali nemamo sustav koji bi natjerao poslodavce da ih provode. Dok ne profunkcioniraju sve službe, posebno državni inspektorat i dok ne dođe do zatvaranja takvih tvrtki, neće se uvesti red.
JANDROKOVIĆ: Radi jačanja standarda i položaja umirovljenika, HDZ će omogućiti umirovljenicima da rade i zato neće morati izdvajati za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
PUSIĆ: Zašto idete s tim na kraju mandata?



JANDROKOVIĆ: Gospođo Pusić, govorim o onome što ćemo napraviti u sljedećem mandatu, a što vi nećete imati priliku. Osim toga, pojačat ćemo rad inspekcija jer smo procijenili da  je taj segment državne administracije najlošiji.

Gospođo Opačić, SDP se zalaže za referendum. Je li to predizborni euroskepticizam?
OPAČIĆ: Za ulazak u NATO  treba pitati građane jer je to jedan od oblika demokracije. Na politici je da napravi sve da takav referendum prođe. Pred građane treba izaći i točno im reći što Hrvatska dobiva, što gubi ili što mora dati za to. Nema govora o euroskepticizmu. Vlast se nepošteno ponaša prema svojim građanima jer im govori samo pozitivne strane.

Gospođo Pusić i g. Jandrokoviću, mislite li da je prijedlog o referendumu demagogija  s obzirom na to da odluku o pristupanju NATO-u donosi vlada države pristupnice i da svaka država može napustiti Savez kad želi?
PUSIĆ: Dobivanje parlamentarne većine i sastavljanje vlade znači  odgovornost. Ulazak u NATO  je pitanje dugoročne sigurnosti. Mi smo u regiji koja je nestabilna i NATO je za nas jamac mira i sigurnosti. Vlast mora ponijeti odgovornost u tipovima odluka u kojima se ne radi o prenošenju državnog suvereniteta, kao što je u slučaju ulaska u NATO. Izbjegavanje odgovornosti odlaskom na referendum otvara prostor za različite privremene i povremene populiste. Riskirati da se Hrvatska dugoročno sigurnosno ugrozi bilo bi neodgovorno.
JANDROKOVIĆ: Ne događa se često da se slažem s gospođom Pusić, ali ovdje je tako. Ulazak u NATO je najjeftiniji i najefikasniji način trajnog rješavanja od bilo kakve ratne opasnosti. Osim toga, mi se već 10-ak godina pripremamo za ulazak u NATO. Do prije koji mjesec imali smo konsenzus o tome da neće biti referenduma o ulasku u NATO  jer nije ni ustavno ni zakonski potreban. Zato mislim da se radi o predizbornoj demagogiji koja nije ni odgovorna ni ozbiljna.



JORDAN: Vlade mijenjamo svake četiri godine, pa onda neka vlada može reći zašto je ona bivša to napravila tako. Zašto mi ne bismo uključili svoje građane u donošenje te odluke?
PUSIĆ: Zato, gospodine Jordan, što imamo predstavničku demokraciju, a ne neposrednu.
ĐAPIĆ: S obzirom na polemike, kompromisno bi rješenje bilo da Ustavni sud da mišljenje treba li referendum ili ne.
FRIŠČIĆ: Mi tražimo referendum za NATO, ali ne kao izraz demagogije, nego kao nešto što će natjerati Vladu da građanima objasni prednosti i mane.
ADLEŠIĆ: Treba uključiti građane u odluku informiranjem, a referendum je dio zajedničkog programa koji imamo s HSS-om.
JANDROKOVIĆ: Sve zemlje koje su ušle u NATO u prvoj godini članstva imale su najveća strana ulaganja. NATO je povezan sa sigurnošću, ali i s gospodarskim napretkom.

Hrvatska je nestalna članica Vijeća sigurnosti. Zamislite da to tijelo odlučuje o odluci SAD-a da napadne Iran. Kako bi se Hrvatska trebala postaviti?
OPAČIĆ: Oni koji bi prezentirali mišljenje Hrvatske u Vijeću sigurnosti trebali bi ponajprije braniti interese RH. U tom bismo trenutku morali sjesti i vidjeti koji su to interesi.
PUSIĆ: Morali bismo biti protiv, i to vrlo energično. To bi bila tragična situacija s tragičnim posljedicama.



JORDAN: Neću to komentirati, pa nismo babe vračare.
JANDROKOVIĆ: To je hipotetično pitanje i ne mogu odgovoriti.
FRIŠČIĆ: Hrvatska u svim, pa i hipotetičnim situacijama, mora zastupati stav koji je iznio predsjednik Mesić, a to je da nema sudjelovanja u operacijama koje nisu pod zastavom UN-a.
ĐAPIĆ: Hipotetično je pitanje, ali u praksi može biti sličnih situacija. Na primjer, kakav je naš stav o Kosovu, Iraku, Afganistanu, pa i o Iranu.
ADLEŠIĆ: Morali bismo biti protiv.

Gospodine Jandrokoviću, želite li da suđenje generalima Gotovini, Markaču i Čermaku bude prebačeno u Hrvatsku?
JANDROKOVIĆ: Apsolutno, naše je pravosuđe spremno za takva suđenja.

Mislite li da bi to bilo dobro zato što bi naši generali prošli blaže pred domaćim sudom?
JANDROKOVIĆ: Ne bih želio govoriti o tome kako bi prošli. Vjerujem u njihovu nevinost, a sudovi daju konačnu ocjenu.
ADLEŠIĆ: Treba najprije vidjeti kakve su mogućnosti da se takvo što dogodi.
ĐAPIĆ: Hrvatska ima mogućnost u Vijeću sigurnosti otvoriti raspravu o izlaznoj strategiji Haaškog suda te inzistirati na tome da mu se ne produlji rad te da je hrvatsko pravosuđe sposobno voditi takva suđenja.
OPAČIĆ: Ova “ki bi da bi” pitanja onemogućavaju pravi odgovor.

Postoji inicijativa predsjednika Mesića da se to suđenje prebaci u Hrvatsku?
OPAČIĆ: Pitanje je što u ovom trenutku možemo realno napraviti da pomognemo ljudima u postupku koji je pokrenut u Haagu. Trebamo im dati što više dokaza i argumenata kako bi presuda bila oslobađajuća, da se ne dogodi, kao u slučaju vukovarske trojke, da zbog neaktivnosti države presuda bude loša.



ĐAPIĆ: Ne zaboravimo da je Šljivančanin za zločin na Ovčari u Haagu dobio pet godina zatvora, a Mirko Norac je u Hrvatskoj osuđen na 12 godina.
JANDROKOVIĆ: Nije riječ, kolegice Opačić, o neaktivnosti države. Podsjetio bih da vaša vlada nije dala dokumente koje su tražili odvjetnici generala Gotovine i ostalih. Ova je vlada to učinila. Nemojte za vlastite grijehe optuživati druge.
OPAČIĆ: U mandatu naše vlade oslobođen je Blaškić.
ĐAPIĆ: HDZ-ova je vlada dala sve generale.
OPAČIĆ: Sve ste ih isporučili. Naša vlada nije isporučila nijednog.
ĐAPIĆ: Pitanje je kako bi uopće bilo koji hrvatski sud mogao postupati prema optužnici u kojoj je državni i vojni vrh formirao zločinačku organizaciju. To bi bilo izvan svake pameti.
ADLEŠIĆ: Činjenica je da smo mi postali puno stroži prema svojima nego što je Haag sankcionirao pojedine zločince.
JORDAN: Zar mislite da bi optužnica koju je pisao Savo Štrbac ostala neizmijenjena na hrvatskom sudu i da bismo je mi preuzeli i po njoj sudili?
ĐAPIĆ: Mi trebamo dati do znanja u Vijeću sigurnosti da je Haaški sud instrumentaliziran, da Srbija nije okarakterizirana kao agresor na BiH i Hrvatsku, da JNA, prema njihovim presudama, nije sudjelovala u agresiji...
ADLEŠIĆ: Trebamo vidjeti koji su naši propusti. Mi smo se ponašali kao da cijeli svijet zna što se događalo i dali smo premalo dokumenata i argumenata koji bi mogli pomoći.
JANDROKOVIĆ: Premijer Sanader govorio je o Haagu pred Ujedinjenim narodima, prvi smo put dobili potporu Europskog parlamenta i Europske pučke stranke. Dobili smo potvrdu da je naša politika prema Haaškom sudu ispravna te da ono što tražimo ovaj put imamo pravo i dobiti.
ĐAPIĆ: Suđenje Markaču, Čermaku, Gotovini, Praljku i ostalima velik je problem.
FRIŠČIĆ: Nama se želi presuditi da je to bio građanski rat...
ĐAPIĆ: ... i da smo mi bili agresori...
FRIŠČIĆ: ... da to nije bila agresija, da smo agresori na Bosnu i Hercegovinu.

MINIJATURNI PROSTOR

VIDEO Nije za svakoga: Djevojka pokazala stan kojeg plaća 500 eura mjesečno

11

ŠUŠKA SE...

Senzacionalni transfer na pomolu? Ivanu Perišiću u 37. godini mogla bi se ispuniti velika želja

Premium sadržaj

PISAC KOJI JE PREŽIVIO DVA SVJETSKA RATA

Jünger je jednom posjetio Hrvatsku: 'Predočavao sam ih kao vrstu bestidnih barbara, no oni su ljubazan i kultiviran narod'

Na odmoru u Zagrebu

Par iz Mostara oduševio nas je sjajnim odgovorom: 'Nama je svaki dan Valentinovo!'

Za poduzetnike

Velika prilika za financiranje? Ovdje su najbolji krediti koji vam mogu pomoći

Banka u Hrvatskoj poslala važno upozorenje svojim korisnicima