Dragan Balić iz Dugopolja, rođen 1962. godine, građanska je žrtva Drugoga svjetskoga rata jer mu je, kao devetogodišnjaku, zaostala bomba otkinula ruku te je civilni invalid sa 90-postotnim tjelesnim oštećenjem. Kao civilna žrtva rata imao je pravo na stan i 1988. godine bio je prvi na listi za dodjelu stana na korištenje u općini Solin, što je potvrđeno i 1990. godine, te je očekivao kako će mu stan biti dodijeljen. Međutim, to nije dočekao, a u veljači 1992. dobio je rješenje o prestanku rada stambene komisije jer je ukinut i Zakon o izdvajanju i raspolaganju sredstvima za zadovoljavanje stambenih potreba.
- Koliko znam, na početku 1990. postojala su i sredstva za gradnju stanova, čak je bio sklopljen i ugovor o građenju između Općine i stambene zadruge Zora. Međutim, stanovi nisu sagrađeni, zakon je ukinut, uspostavljena je hrvatska država, a ja sam zakinut za svoje stečeno pravo. Zato sam prije pet godina podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv grada Solina. Danas nakon pet godina očekivanja pravde neki su mi bitni svjedoci već umrli, a neki se zbog starosti ne sjećaju događaja otprije 12 godina, a Sud i dalje odugovlači - kaže Dragan Balić.
O svom problemu pisao je Uredu predsjednika, Vladi, brojnim ministarstvima, no sa suprugom i troje djece i dalje živi u Dugopolju, u zajedničkom kućanstvu s majkom te bratovom obitelji. Ukupno ih je 11, bez vode su i sanitarnog čvora, a njegova plaća iz Lavčević inženjeringa, u kojem radi, nije dovoljna za rješavanje stambenog problema.
- Tražim da se ispravi pogreška i da mi vrate pravo koje su mi ukinuli. Da sam invalid Domovinskog rata, moj bi problem već bio riješen, ali ovako, iako nisam bio ni rođen za Drugoga svjetskog rata, građanin sam drugoga reda. Prije sam kao invalid imao povlastice, a sada je sve to jednostavno ukinuto - kaže Dragan Balić.
Slavica Vuković
