Ide li masni papir za pečenje u plavi spremnik ili možda žuti, što treba učiniti s pelenama, a što s ostacima ručka? Odgovoriti na pitanje što ide u koji spremnik na prvu se možda čini jednostavno, no i dalje postoji velik broj ljudi koji još uvijek nisu u to sto posto sigurni. A pravila su razna i na prvu ne baš lagana, pa se s njima treba upoznati kako bi cijeli postupak prošao na što bezbolniji način.
Pa počnimo s biootpadom, koji uzrokuje najviše nejasnoća kod ljudi koji žele započeti s odvajanjem otpada. A zanimljivo je znati i da on, u stvari, čini čak trećinu našeg otpada, a nastaje kao kuhinjski otpad nakon spremanja hrane ili kao i vrtni ili zeleni otpad. Dakle, riječ je o svemu onome što ostane kad nakon pripreme obroka, poput ljuske jaja ili kora jabuka, a tu spada i korov koji čupamo u vrtu ili piljevina koja ostaje nakon rezanja drva za ogrjev. A odvajati biootpad izuzetno je korisno za okoliš, jer se tako stvara korisni kompost za zelene površine, smanjuje se ukupna količina otpada na odlagalištu, a manje je i emisija stakleničkih plinova, što sveukupno pridonosi zaštiti našeg okoliša.
Čačkalice idu u biootpad
Naime, pri kompostiranju biootpada stvara se iznimno mala količina metana za razliku od odlagališta, gdje se razgradnja biootpada odvija bez dovoljno zraka zbog čega se proizvodi taj snažan staklenički plin. A što ide u biootpad? Kuhinjski otpad poput kora voća i povrća, ljuske jaja, taloga kave, vrećica čaja i ostataka kruha, kao i listovi povrća poput salate, blitve i kelja. Tu idu i drveni štapići i čačkalice, vrtni ili zeleni otpad, kao i uvelo cvijeće i granje, otpalo lišće, pepeo od ogrjeva, pa i naša kosa i dlaka. Konačno, u biootpad idu i papirnate maramice te borove iglice. U smeđe spremnike, pak, nipošto ne smiju ići tekući ostaci kuhane hrane, meso, riba, kosti, koža, mliječni proizvodi kao ni ulja i masti. Ne smiju se tamo odlagati ni ambalaže ulja i masti, pepeo, guma, opasni otpad kao ni boje ili lakovi.
Prepoznati ono što ide u spremnike za papir i karton s druge je strane lako, no i tu mogu postojati određene dileme. Idu li, primjerice, u papir stare fotografije? Ne. One idu u zeleni spremnik, kao i pelene. Katalozi iz trgovačkih lanaca, kuverte i tetrapaci, s druge strane, idu u plave spremnike. Ondje se također odlažu i novine i uredski papir, prospekti, bilježnice kao i kartonske kutije, mape i fascikli te papirnate vrećice. U te spremnike, naravno, ne smiju se odlagati prljavi i mokri papir, etikete, ostaci od tapeta... Odvajanje papira, valja znati, izuzetno je važno jer se time čuvaju naša stabla, a tako se štedi i voda.
A možemo li zamisliti život bez plastike? Iako radimo na tome, još uvijek do tog cilja nismo stigli, ali zato možemo učiniti sve da plastika koju proizvodimo završi na sigurnom mjestu umjesto, primjerice, u morima, jezerima, rijekama i šumama. Plastika je jedan od glavnih svjetskih polutanata, a u prirodi se razgrađuje stotinama godina. Važno je stoga odvajati plastiku u žute spremnike pa je važno znati i što onamo ide. Pa da nabrojimo: boce jestivog ulja, octa, destilirane vode i sredstava za čišćenje i pranje, primjerice, trebaju se odložiti u žute spremnike, a onamo ide i kozmetika, kao i lijekovi (osim citostatika), boce od vode i sokova te folije. Tu idu i filmovi od fotoaparata i kamera, mjehurasta ambalaža koja dolazi s velikim artiklima iz trgovine, a od svakodnevnih stvari u plastiku ćemo staviti ambalažu, čaše i posude od jogurta i sira, čepove, plastične tanjure i pribor za jelo. Tu nipošto ne smiju ići limenke u kojima su bile boje, lakovi, boce pod tlakom kao ni stiropor, a ne smiju se onamo odložiti ni kabeli, kišobrani ili ambalaža motornih ulja i maziva.
Gume i uređaje nosimo u reciklažno
Konačno, odlagati se mora i staklo, materijal kojem su za razgradnju potrebne tisuće godina. No, s druge strane, staklo je veoma vrijedna sekundarna sirovina koja se može nebrojeno puta reciklirati i pretaliti u novi proizvod, a da pri tome ne gubi na kvaliteti. Odlažemo zato u spremnike za staklo sve boce, staklenke i staklene ambalaže bez čepova, ali ne odlažemo, primjerice, prozorska i automobilska stakla, kristalno staklo ili ono od naočala, sve vrste armiranog i laboratorijskog stakla, kao ni, primjerice, staklenu vunu, žarulje i porculan.
Valja napomenuti da postoje i stvari koje se ne mogu odložiti nikamo osim u reciklažnim dvorištima. Riječ je o problematičnom otpadu poput otapala, baterija, fluorescentnih svjetiljki, električnih uređaja i guma. Takav otpad treba odnijeti u reciklažno dvorište gdje će biti pravilno zbrinut.
VIDEO Rezolucija zemlja
Na cistoca.hr piše da tetrapak ide u žuti - zbog pravila komentiranja ne mogu postaviti link u komentar, pa evo izvora ovako: Čistoća > Usluge > Odvojeno skupljanje otpada > Plastična i metalna ambalaža.