Bude li prijedlog da se spomenik dr. Franji Tuđmanu podigne na Markovu
podržan, a naum da se taj trg nazove njegovim imenom poduprt,
mogao bi biti osnovan i odbor za zaštitu Trga sv. Marka.
Već je dovoljno usplahirenih, protivnih i mrgodnih koji su kontra bilo
kakve ideje da se od Tuđmana radi "čovjek od mramora" i ljutitih, koji
su protiv svake mogućnosti da spomenik bude baš na tome mjestu. Nakon
što je vlast uspjela zakonski izgurati prosvjednike s Markova trga
zagovarajući to sigurnošću stranih delegacija i čuvanjem povijesnog
digniteta toga trga, iznova se spominju "povijesni razlozi". Ali sada
kao argument protiv prijedloga da se spomenik dr. Tuđmanu postavi
ispred Sabora, a trg nazove njegovim imenom.
Nakon što su iz tko zna kojih razloga gotovo svi Tuđmanovi protivnici
odjednom postali zagovornici podizanja njegova spomenika, dosjetivši se
da bi to bio "kulturni i civilizacijski čin", sada im smeta i sam
spomen da bi se taj spomenik mogao postaviti na Trgu svetog Marka.
Kao što su godinama brundali protiv bilo kakva zagrebačkog spomenika
Tuđmanu i propagirali i provodili svojevrsnu "kulturnu revoluciju"
prozvanu "detuđmanizacija", tako se sada ljute, gunđaju i jamraju
protiv samo jednog od prijedloga: da se spomenik postavi na Markovu
trgu, a trg prozove Tuđmanovim! Zapravo, protiv još jednog
prijedloga da se Tuđmanu dade današnji Trg maršala Tita! Ali kako
je takva mogućnost već i napuštena, sav je jed usmjeren protiv ideje
Markova trga, kao da su tamo već počeli betonirati spomeničko postolje.
U graji oko Markova trga ujedno smo svjedoci i malog hrvatskog apsurda,
da se kao čuvari svečeva trga pojavljuju i pojedinci kojima ništa ne
znači ni svetac ni njegova svetost. Ali svjedoci smo i većeg apsurda,
da su osobito protivni i oni koji su smjerno šutjeli dok se provodio
kult Josipa Broza Tita, a njegovi spomenici nicali diljem bivše
Jugoslavije. Sada im smeta mogući zagrebački spomenik Tuđmanu, a nekad
im nije smetalo što ih je brončani ili mramorni Tito promatrao sa
svakog gradskog trga!
Tu pada i svaka ozbiljna usporedba Tita i Tuđmana, koja se uporno
nametala, i još nameće. Titovim su se imenom zvale tisuće škola, ulica
i trgova, a njegovo ime morao je nositi i po jedan grad u svakoj
republici. U Hrvatskoj se pak nijedno selo (srećom) ne zove Tuđmanovo,
ali se eto oko jedinog gradskog spomenika Tuđmanu već prepire šest
godina. A ako je suditi po sadašnjoj mrzovolji, onda bi sve moglo
trajati i idućih šest.
U neočekivanu "konsenzusu" o "potrebi podizanja spomenika dr. Tuđmana"
zapravo je puno licemjerja. Uz donedavne šutljivce iz njegove stranke
za spomenik su čak i donedavni en general Tuđmanovi osporavatelji.
Najednom su promijenili mišljenje, odlučili provesti aforizam: "Ruše se
ljudi, a dižu spomenici!" Kao da gotovo do jučer nisu bili gorljivo i
zadrto protiv Tuđmana!? Najednom su za spomenik!? Ti su "obraćenici" za
alibi spomenik, koji bi "bio negdje"; kako se ne bi reklo da se
spomenik ne želi, a da se ipak ne pomisli kako se "obnavlja Tuđmanov
kult". Puk za takvu vrstu "poštenja" ima primjerenu prispodobu.
Tuđmanovi su osporavatelji tu barem iskreni. Oni spomenik ne žele i
zdravo.
U mogućoj gunguli oko Tuđmanova spomenika i Markova trga vjerojatno će
nastati nova hrvatska ideološka raspuklina pa je moguće da se i neće
razložno razgovarati zašto bi Tuđmanov spomenik mogao biti na trgu koji
bi i dalje bio Trgom sv. Marka. Moguće je da će sve postati kao
sitničavo vrijeđanje piljarica ili se pak pretvoriti u bučnu
krčmarsku tučnjavu. Tada više nikome neće ništa biti sveto, pa ni sveti
Marko.
BIJEDA POLITIKE
