Prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split i predsjednik Hrvatskog onkološkog društva, ima razloga za zadovoljstvo. Nalazi Etičkog povjerenstva, Stručnog vijeća i Povjerenstva za nadzor KBC-a Split, koji su reagirali na novinske tekstove u kojima je postavljeno pitanje kvalitete rada na Klinici, a prozvan je i za potencijalni sukob interesa, idu mu u prilog, štoviše naglašeno je kako je riječ o jednoj od najboljih sastavnica KBC-a Split, bez čekanja prvog pregleda i sistemske terapije, u kojoj bolesnici imaju najbolju moguću multidisciplinarnu onkološku skrb i uvjete liječenja. S profesorom Vrdoljakom, predsjednikom povjerenstva koje je izradilo Nacionalni plan borbe protiv raka, razgovarali smo i o upravo kupljenim linearnim akceleratorima te o Nacionalnoj onkološkoj mreži, koja će nas, kaže, staviti na tron po uspješnosti borbe protiv raka, što nam je od životne važnosti jer svaki treći Hrvat dobit će rak, upozorava dr. Vrdoljak.
Iako ste očekivali pozitivne inspekcijske nalaza, je li vam pao kamen sa srca?
Dobili smo pozitivne zaključke nadzora jer se Klinika za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split, svi njezini djelatnici trude do neba da bi polučili maksimalno kvalitetne ishode za svoje pacijente. Zato sam zahvalan zbog takvih kontrola jer su pokazale da je naš put dobar. U teškim vremenima splitsku Onkologiju višestruko smo renovirali. Naši bolesnici imaju najbolje uvjete u KBC-u Split. Liste čekanja za onkološke bolesnike na kemoterapiji nema, kao ni lista čekanja za prvi pregled, a čekanja za radioterapiju su oko mjesec dana, što je manje od hrvatskog prosjeka. Upravo smo dobili i izvješće inspekcije Ministarstva zdravstva i ono je bez ikakvih nepravilnosti, sukladno onima iz KBC-a Split. Kada inspekcije kažu da si učinio maksimum u okviru postojećih uvjeta, ne da ti padne kamen, nego dobiješ neku vrstu satisfakcije.
Ministarstvo zdravstva nabavilo je 21 linearni akcelerator, a četiri dolaze na splitsku Onkologiju. Koliko su značajni ti uređaji?
Generalno rečeno, radioterapija ima centralno mjesto, esencijalni je modalitet liječenja raka. Za razliku od drugih onkoloških modaliteta, kemoterapije, hormonske terapije, imunoterapije, zahtijeva velika inicijalna ulaganja, planiranje prostora, organizaciju ljudstva. Ona se mora planirati na državnoj razini, a, na našu žalost, proteklih 50 godina nismo se brinuli o radijacijskoj onkologiji na optimalan način, što je rezultiralo činjenicom da smo imali gotovo 50-postotni manjak opreme za radioterapiju, posljedično staru opremu i nažalost liste čekanja, koje su katkad bile neprihvatljivo duge. Morali smo se organizirati, naći sredstva, lokalno ili međunarodno, i uređaje dobiti. Preduvjet za to bilo je donošenje Nacionalnog strateškog okvira protiv raka, centralnog dokumenta u kojemu se definiraju svi aspekti borbe protiv raka našeg društva, temeljem kojeg je Hrvatska aplicirala za fond za oporavak i otpornost. Dobili smo oko 100 milijuna € bespovratnih sredstava za kupnju radioterapijske opreme i za gradnju Nacionalne onkološke mreže i baze podataka. Ministar je 22. siječnja 2024. potpisao ugovor o kupnji 21 linearnog akceleratora, 9 CT simulatora, 4 brahiterapijska uređaja te sve druge prateće opreme. Tako će bespovratnim europskim sredstvima naša radijacijska onkologija od zapećka EU postati jedna od najbolje organiziranih, modernih radijacijskih onkologija.
Koliko bolesnika s rakom treba radioterapiju?
Otprilike 60 posto svih bolesnika s rakom treba radioterapiju. U Hrvatskoj se dijagnosticira oko 25.000 onkoloških bolesnika godišnje, pa ćemo posljedično trebati radioterapiju za otprilike 16.000 bolesnika. Na ovaj način, strateški raspoređenim, superkvalitetnim, novim uređajima u državi će se trajno riješiti problem radioterapije, njeno čekanje i, uvjeren sam, popravit će se i ishodi liječenja. Riječ je o povijesnom, generacijskom iskoraku. Primjerice, naši uređaji u Splitu stari su 15 godina, mi smo svaki dan liječili dvostruko više bolesnika no što se to radi prosječno u EU, zračili smo ih od 7 do 22 sata, uređaji su "pohabani". Hrvatska instalacijom ove opreme može i treba postati europski lider jer će se osigurati pravovremena, optimalna, najbolja radioterapija svim našim bolesnicima koji je trebaju.
Najavljujete Nacionalnu onkološku mrežu. Kako će ona funkcionirati?
Ovo s radioterapijom može se nazvati revolucionarnim, povijesnim i generacijskim iskorakom, a Nacionalnu onkološku mrežu možemo nazvati najrevolucionarnijim iskorakom u hrvatskoj medicini općenito. Prvi ćemo put u povijesti hrvatske, a usudio bih se reći i svjetske medicine, srušiti zidove i granice pojedinih klinika, zavoda i odjela koji se bave onkologijom i napraviti jedinstvenu onkološku mrežu, a onda, kao integralni dio toga projekta, i bazu podataka. Tako će ujedinjena, okrupnjena, hrvatska onkologija s kritičnom masom kvalitete i znanja kroz jedinstvenu Nacionalnu onkološku mrežu, s jedinstvenom bazom podataka, uniformnim protokolima liječenja, jednakim pravima bolesnika neovisno o tome iz koje sredine dolaze (male ili velike), osigurati optimalnu, pravovremenu i najbolju onkološku skrb za sve naše bolesnike. Važno je navesti da ćemo moći monitorirati i izvještavati o svim aspektima svoga rada, primjerice ishodima liječenja. Tako ćemo, primjerice, moći monitorirati kakav je učinak novih uređaja za radioterapiju na ishode liječenja ili novih lijekova na dobrobit bolesnika i društva. Moći ćemo učiti od svakog bolesnika i za svakog bolesnika, raditi sve što će nas staviti u poziciju da od onih koji su bili na europskom začelju, što se tiče ishoda u onkologiji, stanemo na europski tron. Mislim da će povezanost informacijske tehnologije i medicine, u ovom slučaju onkologije, doći do toga da ćemo u usporedbi i nadmetanju s ostalima zaista biti ponosni na svoje rezultate.
Kada će se to dogoditi?
Dobili smo od EU bespovratna sredstva, u procesu je odabir izvođača koji će implementirati svoj softver u sve hrvatske onkologije u svim bolnicama. Napravit će poveznicu između postojećih bolničkih informatičkih sustava i onkologija. Onkologije će i dalje fizički biti integralni dio svojih institucija, ali u isto vrijeme i dio jedinstvenog, virtualnog, nacionalnog onkološkog sustava u kojemu će svagdje vrijediti ista pravila za bolesnike i zdravstvene djelatnike. Generacija znanja u takvom sustavu bit će golema i uvjeren sam na dobrobit sviju, bolesnika, društva i zdravstvenog sistema. Tako priječimo gubitak znanja i resursa. Mi bismo na taj način postali reprezentacija. Učenjem na svakom bolesniku i takvim pristupom bit ćemo u prilici postati svjetska velesila u onkologiji.
Je li se nakon korone, kada je bilo manje preventivnih pregleda, dogodila "epidemija" onkoloških bolesti?
Nažalost, bio sam jedan od prvih koji je govorio o toj prijetnji u European Journal of Cancer, s dvojicom akademika, Richardom Sullivanom i Marcom Lawverom. Na samom početku pandemije iznijeli smo svoje strahove kako bi maksimalna posvećenost zdravstvenog sustava jednoj temi mogla rezultirati manjom ili neoptimalnom skrbi za bolesnike s drugim zdravstvenim potrebama jer i sami potencijalni bolesnici misle da je veći problem COVID-19, a i zbog toga što zdravstveni sustav više nije dostupan kao prije. Što se onkologije tiče, potencijalni razlog je, primjerice, slabije provođenje programa rane detekcije raka. I dogodilo se da je tijekom 2020. i 2021. u EU dijagnosticirano gotovo milijun onkoloških bolesnika manje nego što je trebalo, a i u Hrvatskoj je dijagnosticirano oko 10 posto bolesnika manje. Nije moguć pad, nacija nam stari, očekivali smo porast broja dijagnoza, gdje su ti ljudi? Potencijalno, moguće je da su neki od njih umrli od koronavirusa ili od raka, ali bez postavljene dijagnoze. Ipak, vjerujem da će se kod velike većine rak tek dijagnosticirati, i to u kasnoj fazi bolesti, pa će i to staviti velike izazove pred nas u smislu ishoda liječenja.
Odaziv na preventivne pregleda i dalje je loš. Kako to komentirate?
Na žalost, prosječan Hrvat misli da će prije dobiti na lotu nego rak. Vjerojatnost da se dobije na lotu je oko jedan prema 10 milijuna, a vjerojatnost da će se dobiti rak je jedan naprama tri. Moramo biti svjesni da je bolest dio života, da će doći nama, a ne drugome. Moramo prigrliti i rak kao dio svog života i shvatiti da ćemo prosvijećenim pristupom bolesti biti u puno boljoj poziciji. Ako otkrijemo rak dojke kada je veličine jednog centimetra, izliječenost je 95%, a kada ga otkrijemo kada je metastazirao, stupanj izliječenosti gotovo ne postoji. Trebamo shvatiti da zvono zvoni nama, svaki četvrti Hrvat umire od raka. Naučimo izbjegavati "mine" oko sebe zdravim životom, zdravom prehranom, redovitom tjelovježbom, što će nas učiniti imunološki čvršćim, a rano otkrivanje tumora učinit će naše šanse za izlječenje značajno boljim.
