Kada je trebalo braniti domovinu, od 35 stanovnika malog podravskog sela Gornje Predrijevo nedaleko od Slatine 19. rujna 1991. godine pušku u ruke uzela su 22 dragovoljca.
On nema PTSP
Prvi zadatak bio je osvajanje pogranične karaule u neposrednoj blizini državne granice s Mađarskom, a kada su tu kratku bitku dobili, predrijevački branitelji priključili su se 136. slatinskoj brigadi HV-a, s kojom su prošli papučko i istočnoslavonsko ratište i pred jesen 1992. godine vratili se u svoje selo.
Ministarstvo branitelja krajem prošle godine pripadniku te brigade Ivanu Tomaševiću (62), koji je prije šest godina zbog bolesti ostao bez obje noge, ukinulo je opskrbninu u mjesečnom iznosu od 1097 kuna, pa su on i supruga Anastazija od prosinca ostali bez stalnih primanja.
U Centru za socijalnu skrb pokrenuli su postupak kako bi Tomaševiću osigurali 500 kuna naknade za pomoć i njegu. Zbog besparice ostali su bez telefona, struju su nekako podmirili, TV pretplatu ne mogu platiti...
– Stari smo, više ne možemo raditi, primanja nemamo, djeca su se poženila i poudala i jedva spajaju kraj s krajem u svojim obiteljima, a mi ne znamo što ćemo – žali se Anastazija Tomašević.
– Niti jedan naš dragovoljac nakon završetka rata nije ništa tražio od države nije se pozivao na PTSP, a niti je ostvario bilo kakvu ratnu mirovinu. Među njima je i Ivan Tomašević, koji danas nema od čega živjeti.
Pošteno nastradali
Vjerovali smo u poštenje pa smo pošteno i nastradali. Osjećamo se ostavljenima i izdanima i sada vidimo da smo mi Domovinski rat zapravo izgubili. Imam 52 godine, ostao sam bez posla, imam dva sina koji nemaju posla i jednog koji ide u školu. Moji ratni prijatelji, koji nisu otišli u inozemstvo kako bi se spasili propasti, danas polako umiru od bolesti i sramote. Bojim se da dolazi vrijeme kada će se ratnici Domovinskog rata, zbog nepravde koju proživljavaju, morati ponovo postrojiti – rekao je Vjekoslav Puškarić.
Zbog odredbi Zakona o obitelji Ivan Tomašević nema pravo na socijalnu skrb, a bez opskrbnine je ostao jer je 2,7 katastarskih jutara zemlje darovao svojoj djeci.
– Samo kada bih mogao otići u Zagreb, premijerku Kosor pitao bih zašto mi je ukinula opskrbninu sada kada mi je preostalo ovo malo života – kaže Tomašević ističući kako nije u redu da država sada štedi na najsiromašnijima.
Sramota i jad.