Četvoricu atentatora na predsjednika Haitija upucala je u srijedu policija u razmjeni vatre s njima, a dvojicu je uhitila, no neki su napadači danas poslijepodne još bili u bijegu. U noći s utorka na srijedu skupina dobro obučenih plaćenika upala je u privatnu rezidenciju 53-godišnjeg predsjednika Haitija Jovenela Moïsea predstavljajući se kao američki agenti, te su ubili lidera Haitija i ranili njegovu suprugu Martine koja se bori za život.
Dvotjedno izvanredno stanje
– Napadače koji su još u bijegu ubit ćemo ili uhvatiti – rekao je državni šef policije.
Vlada je uvela dvotjedno izvanredno stanje. Međunarodne organizacije i strane vlade osudile su ubojstvo predsjednika Haitija, ali još nije jasno tko je ubojstvo naručio i organizirao. Moïse je pogođen najmanje 12 puta.
– Blokirali smo osumnjičenike dok su napuštali mjesto zločina i otad se borimo s njima – rekao je šef policije.
Napadači su kao taoce uzeli trojicu policajaca, ali oni su u međuvremenu oslobođeni. Vlasti su rekle da su napadači govorili španjolski i engleski jezik, a u zemlju su službeni francuski i kreolski. No, ministar informiranja potvrdio je da među osumnjičenima ima i građana Haitija.
Napadače vlada opisuje kao plaćenike, a zna se da su na imanje predsjednika upali odjeveni u američke agente iz agencije za borbu protiv narkokriminala DEA, ali vlada je već rekla da nije riječ o agentima iz SAD-a. Mediji izvještavaju o praznim ulicama u glavnom gradu Portau-Princeu.
Premijer Claude Joseph, koji je priopćio da privremeno preuzima vlast, pozvao je građane da ostanu u svojim domovima. No, politička situacija u ovoj siromašnoj zemlji vrlo je turbulentna. Ubijeni predsjednik Moïse godinama se borio protiv optužbi za nedostatak legitimiteta da uopće bude lider zemlje, a oporba je tvrdila da mu je mandat istekao u veljači.
Posljednje dvije godine nije zasjedao ni parlament te je, ubojstvom predsjednika nastao vakuum u redovima vlasti. Tomu nije pomogla ni činjenica da je smaknuti predsjednik imenovao novog premijera Ariela Henryja samo dan prije nego što su ga ubili. Sada dvojica političara, Joseph i Henry, tvrde da su premijeri i da su preuzeli vlast u zemlji do održavanja izvanrednih izbora koji su zakazani za rujan.
Haiti je vrlo siromašna zemlja u kojoj 60 posto građana živi ispod međunarodne granice siromaštva, i u kojoj je nasilje na ulicama dio svakodnevice. Također su vrlo česti izvještaji o otmicama građana i povezanošću kriminalnih bandi s najvišom politikom. Moïsea su pak mnogi građani optuživali za porast diktatorskih sklonosti. Lider Haitija nije prvi svjetski lider koji je ubijen ove godine: prije manje od tri mjeseca stradao je predsjednik Čada Idriss Déby, no njega su ubili pobunjenici u borbi dok je zapovijedao jedinicama svoje vojske.
Kennedy, Palme, Đinđić...
Atentati na svjetske čelnike mnogo su rjeđa pojava nego što su bili nekada. Građani Hrvatske mogli bi se najprije sjetiti ubojstva premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine kojeg su ubili napadači povezani s mafijašima “zemunskog klana”. Politički ekstremisti stajali su iza ubojstava egipatskog čelnika Anvara el-Sadata 1981. i izraelskog premijera Yitzhak Rabina 1995. godine. Obojica su ubijena zbog odnosa Izraela, Palestinaca i arapskog svijeta.
Pozadina mnogih atentata ostala je skrivena godinama nakon što su se dogodili: primjerice, švedskim je vlastima trebalo više od tri desetljeća da potvrde da je vjerojatni ubojica premijera Olofa Palmea 1988. bio grafički dizajner koji se ubio 2000. godine.
Mnogi su politički atentati promijenili tijek svjetske povijesti: ubijena su četiri predsjednika Sjedinjenih Država, uključujući Abrahama Lincolna u 1860-ima i Johna F. Kennedyja stoljeće poslije. Još prije samo 40 godina atentator je pokušao ubiti Ronalda Reagana. Dok su mnogi atentatori bili pojedinci i kriminalne grupe koje su stajale nasuprot sustavu, u Sovjetskom Savezu Josif Staljin koristio je legalne metode suđenja i smaknuća rivala. Posljednje takvo ubojstvo poduzela je liberalnija struja u vodstvu SSSR-a koja je likvidirala neizmjerno brutalnog Staljinova policajca Lavrentija Beriju nedugo nakon Staljinove smrti.
