Tko bi rekao da će baš Vesna Pusić u subotnjem intervjuu uočiti da je odgovornost vjeroučitelja puno gora nego od kukavica na društvenim mrežama, pri čemu je mislila na one koji anonimno šire prljave neistine i raspiruju mržnju.
Kao nekoć prema “ustavnom sucu silovatelju”, samo što tada koncept odgovornosti koji raste sa značajem društvene uloge nije Vesni Pusić bio tako blizak pa je ona čak i Hrvatski sabor iskoristila kako bi anonimnoj optužbi, prvi put objavljenoj sedam godina ranije u Feral Tribuneu, dala dostojan značaj. Mimo propisa tražila je suspenziju suca Vice Vukojevića dok se ne istraži je li u ratnom logoru u BiH silovao mladu muslimanku. Zastupnik bošnjačke manjine Šemso Tanković tada je logično pitao: “Što ako sada nakon svake slične medijske optužbe budemo dobivali takve zahtjeve”, dodavši kako je Vukojević još 1999. odbacio optužbe. Tek godinama kasnije nadležna tijela u BiH završila su istragu. Sve je bila laž. Dio loše percepcije Ustavnog suda temeljio se i na toj laži ponavljanoj u medijima kad god bi neka odluka ili afera izazvala javno nezadovoljstvo. Tko bi rekao i da će baš Pusić tumačiti pogubnost ministričine izjave “to vam je tako u braku”. Jer, baš ona je kao ministrica vanjskih poslova 2012. odbila primiti žene silovane u Vukovaru koje su htjele internacionalizirati svoju muku, pa im je preko Tportala još i poručila kako od njih kao žrtava nasilja “očekujem da budu u prvim redovima na Split Pride-u!”. Žena od silovanih žena traži da se bore za seksualne slobode!? Time je naštetila i LGBT zajednici. I onda se baš Pusić koja drugima prigovara da “puštaju zlokobnog duha iz boce” nađe među istaknutim zagovarateljima ratifikacije Istanbulske konvencije radi zaštite žena žrtava nasilja. Premda bi upravo na njezinim skandalima trebalo poučavati učinke Istanbulske konvencije.
Uostalom, Pusić je bila u Vladi koja ju je potpisala u siječnju 2013. pa je do kraja mandata ignorirala, da bi u oporbi postala prvoborkinja za njezinu ratifikaciju. Goran Beus Richembergh tek je sada shvatio koliko je bitno to učiniti “što prije”, dok je Davor Bernardić autoritativno pozvao Vladu da više ni sekunde ne oklijeva, nakon što je “njegova” Vlada oklijevala tri godine pod obrazloženjem kako nema novca za njezino provođenje. Čudno je da takav pirandelovski politički predložak nije iskorišten kao još jedno od ekshibicionističkih uprizorenja Frljićeva toka misli. S obzirom na svjedočanstva očevidaca o sceni silovanja na hrvatskoj zastavi, snažan umjetnički dojam uz odgovarajuće izmjene ostavila bi i scena silovanja na zastavi BiH, gdje bi prepoznatljiva političarka, umjesto da “upuca”, ljubila silovatelja ogrnutog hrvatskom zastavom dok siluje bošnjačku djevojku, a Vili Matula iz pozadine viče “Živio antifašizam!”. Međutim, većina brojnih gafova Vesne Pusić prošla je ispod radara medijskog i umjetničkog izričaja, jednako slobodnog danas kao i kada je ona bila na vlasti. Stoga ne čudi što ona sada kao oličenje dužnosničke besprijekornosti za nespretnosti ministrice Nade Murganić ex katedra zaključuje da su “tako strašne”. I kao žena ženi mačistički kaže “njoj čim otvori usta, nešto takvo izađe”. I danas baš ona zbog traženja da HRT ne prikazuje “Ministarstvo ljubavi” tako samouvjereno kaže “Da je to slučajno zatražio neki lijevi ili liberalni ministar, to bi bio skandal do neba. U ovoj kombinaciji, nikom ništa. To je nazadovanje.”. Dok je “napredovanje” kad u zaštiti lika i djela Ivana Vrdoljaka, liberalni HNS skandal napravi od novinara zbog njegove kritike. Treba li podsjećati na neke notorne slučajeve poput objašnjenja zašto je Vladin zrakoplov poslan kako bi Pusić vratio iz Istanbula u Zagreb. Bilo je dovoljno da Pusić kao potpredsjednica Vlade i šefica HNS-a ustvrdi kako ne postoji nikakav slučaj ministrice Zlatar Violić: “Njen “slučaj” je samo to da nije na vrijeme izbacila van tog malog koji je s tim istrčao”, misleći na Milana F. Živkovića. Kad se pak odlučivalo o ulasku u EU, “demokratski” je pozvala građane s pozicije vlasti: “Ne bih htjela biti preokrutna, ali ako ne uđemo u Uniju, nećete dobiti mirovinu”. Za Božić 2013. u ime HNS-a građanima je čestitala “Božić, Novu godinu, Bajram, Hanuku, što god tko slavi”. Članstvo u Odboru za Ustav pri izboru ustavnih sudaca iskoristila je za privatni obračun s kandidatom Željkom Olujićem jer je negdje rekao kako ona nije završila gimnaziju, umjesto da je to s njim javno raspravila ili ga tužila...
Dakle, “duhove iz boce” zbog kojih Hrvatska funkcionira “po principima bolesnih ili neliberalnih demokracija” puštala je i Pusić. I sama je “strašno zagadila javni prostor”, s tom razlikom da se Karamarko, u kojem ona vidi krivca, povukao.
Džaba krečiš Jurasiću, neke svete krave i neki sveti telci (od kojih je jedan nedavno 'preminuo') u ovoj zmlji apsurda su zaštićeni.